Roko Antić, donačelnik Kistanja, otkriva zašto je napustio HDZ: Istanbulska konvencija bila je kap koja je prelila čašu, a Plenkovićeva 'bruxelleska demokracija' miriše na diktaturu

Roko Antić, dogradonačelnik općine Kistanje i predsjednik tamošnjeg ogranka HDZ-a, podnio je neopozivu ostavku na sve stranačke dužnosti, i povrh svega zatražio od čelnika ŽO HDZ-a Nediljka Dujića da ga briše iz evidencije stranke.

Zašto se odlučio na tako radikalan potez, je li Istanbulska konvencija doista pravi razlog ili samo kap koja je prelila čašu, i hoće li se "ražalovani" HDZ-ovac sada prikloniti onima s kojima dijeli mišljenje o neprihvatljivosti dokumenta koji se prometnuo u prvorazredno "nacionalno pitanje", samo su neka od pitanja koja smo postavili Antiću.

Zašto ste donijeli tako drastične odluke, nije li bilo dovoljno da izrazite svoje neslaganje s konvencijom koju nazivate "pogubnom" jer se kosi s vašim kršćanskim habitusom?
– To je izraz nezadovoljstva koje se kumuliralo dulje vrijeme, a ovo je bila kap koja je prelila čašu. Jer, ako baš hoćemo govoriti o demokratičnosti na koju se poziva predsjednik HDZ-a, onda smo trebali o toj škakljivoj temi organizirati široku raspravu, dati ljudima na terenu da slobodno iznesu svoje stajalište, a onda na temelju glasa naroda donijeti odluku. A ova "bruxelleska demokracija", kako je ja vidim, miriše mi na diktaturu. Nama je iz Bruxellesa zadano da moramo ratificirati konvenciju i mi to poslušno provodimo, potpuno zanemarujući raspoloženje građana. Za mene je to bio vrh nepravde koja nam se godinama nanosi i u trenutku sam odlučio: Sad je dosta!

Na kakvu nepravdu mislite, na što aludirate?
– Već deset godina govorim o autobusnoj liniji koja ide od Šibenika, preko Skradina i Rupa do Laškovice, koja graniči s općinom Kistanje. Od Laškovice do Kistanja je deset kilometara, ali je to, izgleda, nepremostivo jer je Županiji problem organizirati prijevoz i do Kistanja kako bi ta sirotinja koja tamo živi mogla otići u Šibenik na pregled kod liječnika. Ne shvaćam kako oni koji daju koncesije u linijskom autobusnom prijevozu ne prepoznaju tu ljudsku potrebu, koja je za nas u Kistanjama od vitalnog značenja. Jasno mi je kad se naši političari pozivaju na zakone tržišta, na rentabilnost prijevoza, ali zato imamo lokalnu samoupravu koja je dužna skrbiti o interesima svojih stanovnika, a ne ih ignorirati. Nezadovoljstvo je naprosto kulminiralo.

A puklo je na ideološkom, a ne na egzistencijalnom problemu...
– U ponedjeljak ujutro, uoči sjednice Predsjedništva HDZ-a i Nacionalnog vijeća stranke, poslao sam opširno pismo predsjedniku ŽO HDZ-a Nediljku Dujiću i zastupnicima Branki Juričev Martinčev i Miru Kovaču koji su 2016. dolazili k nama i tražili potporu naše zajednice na izborima. Nitko mi nije odgovorio, nitko me nije ni nazvao... Oni sigurno znaju kakvu kršćansku kulturu baštini naša zajednica. I kad sam vidio da predsjednik HDZ-a nakon sjednice Predsjedništva izjavljuje kako ne vidi ništa sporno u Istanbulskoj konvenciji i da će ona ići u ratifikaciju u nekoliko koraka, odlučio sam da će ostavka biti moj prvi korak. Čemu sad odlazak biskupima na konzultacije kad su već glasali o konvenciji u Europskom parlamentu? To nije demokratsko, nego diktatorsko odlučivanje. Zašto ne iziđu pred narod i čuju što narod misli, pa njihov legitimitet izvire iz naroda? Kao da žive u nadrealnom svijetu. Zar nisu vidjeli na stranicama HDZ-a, od 300 komentara o Istanbulskoj, 290 je pogrdnih! U redu, promislio sam, ako mislite primjenjivati naputke bruxelleskih lešinara, možete, ali bez mene.

Miro Kovač je izjavio da će vidjeti što se to s vama događa, kao zastupnik izabran u parlament u 9. izbornoj jedinici.
– Čuo sam to. Što da vam kažem. Kad je ovaj kraj lani gorio, Kovač je otišao u Drniš i Prominu, čak dva puta, a Kistanje je zaobišao. Organizirao je u drniškom kraju okrugli stol o depopulaciji na tom području, mene nije zvao. Takav čovjek ne može poljuljati moju odluku.

Zašto vam je Istanbulska konvencija neprihvatljiva, pa rod se u hrvatskim zakonima spominje još od 2008.?
– Istanbulska konvencija se kosi s mojom vjerom i mojim kršćanskim habitusom. Mi Janjevci 700 godina smo stradavali za vjeru na Kosovu, zašto ne bismo i u Hrvatskoj. Zašto se Plenković nije savjetovao s ljudima koji su u tom pogledu educiraniji od njega, od Matka Marušića, Dubravka Jelčića, Davora Pavune... Ova konvencija će biti izvan Ustava RH. Pročitao sam knjigu njemačke sociologinje Gabriele Kuby "Nova ideologija seksualnosti", gdje se detaljno ljudima pojašnjava pozadina toga dokumenta koji postupno prodire u vrtiće, škole, na sveučilište, podučavajući mlade ljude kako je svako seksualno opredjeljenje isključivo stvar izbora i da društvo to mora prihvatiti. I sutra, tko god bude kritizirao inkompatibilnost spola i roda, bit će optužen za diskriminatorni govor mržnje. Da, meni je apsolutno neprihvatljivo da muškarci ulaze u ženski WC...

Zar doista želite svesti konvenciju na pitanje korištenja WC-a?
– Ne, nije to ključno, nego nedemokratska procedura, ignorantski odnos prema drukčijem mišljenju, diktat iz Bruxellesa, licemjerstvo naše politike i licemjerstvo čelnih ljudi HDZ-a, to me smeta. Andrej Plenković nam docira kako smo neinformirani i nazadni, a on je kao napredan. O kakvom mi demokršćanstvu uopće govorimo kad imamo po dva-tri braka iza sebe, izvanbračnu djecu... Ili naša europarlamentarka Željana Zovko glasa u EP-u za konvenciju, a kad je prozovu njezini iz Hercegovine, ona se pravda kako nije baš tako mislila... Njihovo je licemjerje meni nepodnošljivo.

I zato ste odlučili ne samo podnijeti ostavku na dužnost čelnika HDZ-a Kistanja, nego i izići iz HDZ-a?! Čak je i ogranak raspušten...
– Drago mi je da sam jedini u Hrvatskoj povukao ovakav potez i pokazao da sam ja vjerodostojan, a ne oni. Pozvao sam članove našeg ogranka i rekao im da podnosim ostavku, a svi članovi su uglas kazali da ako idem ja, idu i oni. Suglasili su se svi da podnesemo ostavke i da se ogranak raspušta.

Koliko je ozbiljan taj trend u Kistanjama, što kažu brojke?
– Da nam nije turističke sezone, mi bismo iz Kistanja nestali prije 15 godina. Dosta vam je vidjeti podatak da je u 20 godina u janjevačkoj zajednici, prema podacima župe, rođeno 480 djece, a umrlo je 100 ljudi. Ili, 2006. imali smo 310 učenika u osnovnoj školi, danas ih je 195. U samo tri-četiri godine, prema popisu za blagoslov kuća, izgubili smo 10 obitelji. Sele se i Hrvati i Srbi.

Namjeravate li se učlaniti u neku drugu stranku, možda Hrast?
– Ne pada mi na pamet nikakvo strančarenje, nikakav prelazak u Hrast ili u bilo koju drugu stranku. Svoj mandat ću odraditi pošteno do kraja, a poslije, što dragi Bog da.