Rogoznička šuma Kopara se suši. Na vrhu šume, najljepšem vidikovcu u Rogoznici nema više ni jednog zelenog bora, jedino zelenilo je labirint od lavande pa se nesmetano može uživati u pogledu na golemi metalni tv toranj, gomilu baznih postaje, antene i kontejnere. Na čitavoj južnoj padini šume svako drugo stablo je suho.
Građanska inicijativa za Spas šume i fb stranica „Đirada po Rogoznici“ ponovno su alarmirali rogozničku javnost, najavljuju se nove akcije i prosvjedi premda im epidemiološka situacija s koronom ne ide baš na ruku.
Nebriga za šumu, gruba i pogubna devastacija od 2007.godine poprimila dramatične razmjere, upravo te godine država se bez znanja općine uknjižila na šumsko područje. Na vrhu šume Kopara nekontrolirano su se počele „razmnožavati“ bazne postaje i antena mobilnih operatera, a da bi se dovukli ogromni kontejneri krčili su se i obarali stoljetni borovi. Lokalna zajednica i Hrvatske šume, koje službeno gospodare tim područjem, bili su tek nijemi promatrači devastacije dragocjenog prostora i borocida. U Prostornom planu uređenja iz 2009. godine Općina Rogoznica stavlja u građevinsko područje za takozvanu turističku zonu Karalu čak 26 tisuća kvadrata šumskog zemljišta, a za razne parkinge i okućnice posljednjih godina otuđeno je najmanje 10 tisuća kvadrata šumskog zemljišta. Na scenu 2019. stupa i bivši čuvar državne imovine Goran Marić, bivši ministar prodao je 400 kvadrata najatraktivnijeg šumskog zemljišta za svega 100 eura po kvadratu. Otvorila se tako Pandorinu kutija i najvila rasprdaja i devastacija jedine rogozničke zelene površine koja se u općinskom Prostornom planu uređenja čak vodi kao park šuma Kopara.
Što se to događa s rogozničkom šumom upitali smo odgovorne u Hrvatskim šumama i dobili ovaj odgovor koji objavljujemo u cijelosti:
-Na predjelu Kopara nalazi se starija sastojina alepskog bora, koja je obuhvaćena Programom gospodarenja za gospodarsku jedinicu. Jelinjak (važnosti 2014.-2023.), odjel/odsjek: 49a (P= 3,09 ha), 49b (P=12,23 ha), oba uređajni razred alepski bor – kultura, prosječne starosti 68 godina; 49c uređajni razred neobraslo proizvodno šumsko zemljište (P= 2,98 ha), preostala površina na predjelu Kopara nije pod nadležnosti Hrvatskih šuma d.o.o. – karta u privitku.
Ove sastojine do izrade Programa gospodarenja Jelinjak (do 2014 g.)– nisu bile obuhvaćene Programom gospodarenja niti su Hrvatske šume gospodarile predmetnom površinom, tako da su to sastojine koje smo zatekli u jako lošem stanju, godinama nitko nije vršio nikakve uzgojne radove pa ni one sanitarne, nužne.
Na predmetnoj površini smo prvi put 2017. godine uočili rapidno sušenje stabala alepskog bora, te smo zatražili pomoć Hrvatskog šumarskog instituta Jastrebarsko i na teren nam je došao dr.sc Milan Pernek, zajedno sa svojim suradnicima, koji su uzeli uzorke oštećenih i zaraženih stabala te dijagnosticirali pojavu potkornjaka koji je zbog vremenskih (ne)prilika, suše i požara počeo uništavati starije šume. Kada smo dobili nalaz i mišljenje te preporučene mjere zaštite od štetnika, poduzeli smo sve da zaustavimo rapidno širenje potkornjaka i spriječimo daljnju devastaciju sastojine.
Zadnjih 4-5 godina aktivno smo provodili uzgojne radove unutar navedenih sastojina, a sve s ciljem održavanja što boljeg zdravstvenog stanja šume, poboljšanja sigurnosti za posjetitelje navedenih površina, kao i sprečavanje pojave i širenja potkornjaka – prekontrolirali smo cijelu površinu, označili sva nužna stabla za sječu (vjetrolome, sušce, sva bolesna i oštećena stabla), uklonili označena stabla te izvršili šumski red prema pravilima struke – ovaj rad ponavljamo svake godine jer ovim radom nastojimo načelom održivog gospodarenja uz primjenu struke postići i održati bioraznolikost, produktivnost, kapacitet za regeneraciju, vitalnost i potencijal da trenutačno i ubuduće sastojina ispuni odgovarajuće ekološke i općekorisne funkcije šuma.
Proteklih godina aktivno vršimo monitoring populacije potkornjaka – 2018., 2019., 2020. i 2021. godine, te smo sukladno potrebi vršili sanitarnu sječu svih suhih, bolesnih i oštećenih stabala na predmetnoj površini.
Isto tako, upoznati smo s trenutnom situacijom na predmetnoj površini – te ćemo sukladno stanju na terenu nastaviti poduzimati sve mjere i aktivnosti koje budu potrebne za održavanje stabilnosti ekosustava tijekom 2022...-glasi obrazloženje iz Hrvatskih šuma, međutim ljudi kažu da se na terenu ne događa ništa.
Rogoznica ili Kopara, kako piše don Krsto Stošić, naljepši je otočić među bezbrojnim drugim većim ili manjim otocima na šibenskom području.Taj mali otočić dug svega 1046 metra nije samo lijep zbog stare, zaštićene kamene jezgre, prekrasne rive i sigurne luke, već i zbog borove šumice koja zauzima gotovo trećinu otoka, a koja je ime dobila upravo po toponimu za otok: Kopra. Prije gotovo 150 godina stari Rogozničani ondašnjoj lokalnoj zajednici poklonili su svoje zemljište na kojemu su do tada sadili masline, vinovu lozu i smokve, sami su svojim rukama povodali dotadašnje kulture i posadili borove. Nisu to napravili samo zbog ljepote i panorame, znali su oni da bor daje ogromne količine kisika i u to doba bez antibiotika čisti zrak bio je jedina učinkovita borba protiv smrtonosne tuberkuloze. Desetljećima su čuvali tu šumicu, obnavljali je, plaćali lugara...
Priča je to puna ljubavi i brige za okoliš prošlih generacija, stoga odgovorni nemaju pravo ostaviti jednu građansku inicijativu, ma koliko agilna bila, da se sama nosi s ovim velikim problemom. Na potezu su Hrvatske i šume i učink konačno mora biti vidljiv ljudskom oku.