Dražen Slavica je dobio svoju najveću bitku. Pravomoćnom je presudom nakon trinaest godina potvrđeno da nije kriv za smrt dvanaest vatrogasaca na Kornatima.
Šibenčanin se svih ovih godina stoički nosio s teretom teške optužnice koja ga je mogla stajati dugogodišnje robije, kao i s činjenicom da su u akciji gašenja Kornata, kojom je između ostalih i on koordinirao, smrtno stradale njegove kolege.
S jedne ga je strane mučila i muči ga bol zbog tragedije koja će ga obilježiti za cijeli život, a s druge je, zbog nejasnih okolnosti pod kojima se požar dogodio, suđen po modelu "neka visi Pedro". I to je bilo strašno; i to se više nikome i nikada ne smije ponoviti!
Srećom, ona se stara i otrcana fraza o sporoj, ali dostižnoj pravdi - pokazala istinitom. Slavica može uzdignuta čela proći kroz svoj Šibenik i Vodice, jer na njegovom obrazu, potvrdio je Vrhovni sud - nema mrlje.
I tako smo jednog nepravedno optuženog čovjeka koji je od požara bio udaljen sto kilometara, lišili svake krivice, no ispada da ni nakon trinaest godina od kornatske tragedije - nitko za nju nije kriv?!
Je li ona onda rezultat cijelog niza nesretnih okolnosti ili je istraga od prvoga dana krenula krivim smjerom, i je li se umjesto istraživanju odgovornosti stradalim vatrogascima nadređenog Slavice, trebala posvetiti onome što se, i na koji način, dogodilo na licu mjesta?
Jedan je iznimno težak slučaj konačno završio, jedna je ljaga sprana s obraza nevinog čovjeka, no, nažalost, što se slučaja Kornati tiče - ponovno smo na početku.
Ima li smisla tražiti krivca/krivce za eruptivni požar koji je odnio tolike živote? Ima, dakako, jer dok je god rodbine stradalih, njihovih prijatelja, znanaca ali i javnosti koja se ne miri s misterijem kornatske nesreće, moramo inzistirati na odgovorima.
Da, potrošena su silna sredstva poreznih obveznika na istragu/e, i opet da; prošlo je tako puno vremena a da obitelji unesrećenih ne znaju kako su stradali njihovi najmiliji, međutim, to nisu i ne smiju biti razlozi da se ne pokuša ponovo krenuti s izvidima, kao da se sve jučer dogodilo.
Jasno je da policija i DORH nisu uspjeli zaokružiti sve okolnosti ovog slučaja i precizno detektirati uzroke, a na takve se predmete ne stavlja oznaka "ad acta".
Ako se sedam i pol desetljeća nakon završetka Drugog svjetskog rata, suvremenim forenzičkim metodama mogu identirficirati žrtve ali i ući u trag počiniteljima, onda se ne čini nerealnim još jednom ispitati sve svjedoke događaja, uključiti ako treba i međunarodne eksperte, i konačno utvrditi što se, pod kojim okolnostima i zašto, dogodilo na Kornatima, i je li za ovu nezapamćenu tragediju uopće itko kriv?