Premda je zbog epidemije koronavirusa kretanje ograničeno, gotovo zabranjeno, a “bliski” susreti isključeni, među našom populacijom i u tim okolnostima žive ljudi kojima je tuđa pomoć potrebna.
A oni upravo pripadaju najrizičnijoj skupini. No, nisu napušteni, zaboravljeni i prepušteni sami sebi zahvaljujući organizacijama, poput Crvenog križa, kojima je humanitarni posao temeljna zadaća. Tu su i brojni volonteri, mladi koji suosjećaju sa starijima, a tu su, na sreću, i projekti koji se provode kroz nacionalni program “Zaželi – zapošljavanje žena”.
Gotovo da nema grada i općine na području Šibensko-kninske županije, koji, kao nositelji ili partneri na projektu, u zadnjih godinu dana nisu aplicirali na natječaj i povukli nepovratna sredstva iz Europskog socijalnog fonda i time omogućili zapošljavanje teže zapošljivih žena na tržištu rada, koje skrbe o starijim i nemoćnim osobama. Učinio je to i Grad Vodice, koji je za projekt “Nove mogućnosti”, koji se provodi od veljače prošle godine, povukao nešto više od dva milijuna kuna te zaposlio deset žena koje skrbe o 50 starijih i nemoćnih osoba.
Od voditeljice projekta Ane Bagić doznajemo da je najveći broj korisnika u mjestima u zaleđu Vodica. U Grabovcima i Gaćelezima ih je po petero, u Čistoj Velikoj sedmero, u Čistoj Maloj dvanaestero, u Srimi troje, na otoku Prviću jedan korisnik i u samim Vodicama sedamnaestero.
Odustali od ‘skajpanja’
– Naše gerontodomaćice, kao i svi ostali, prilagodile su se radu u novim okolnostima, pridržavajući se svih uputa Nacionalnog stožera civilne zaštite, kao i našeg gradskog Stožera, te Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Princip rada je da se s korisnicima o kojima se brinu svakodnevno čuju telefonom, ali direktnog kontakta nemaju. Prehrambene namirnice ili lijekove ostavljaju na ulaznim vratima, a korisnik ih poslije uzme. Naravno, naše žene imaju zaštitne rukavice i maske kada odlaze na teren. U opisu njihova radnog mjesta je i kuhanje, te čišćenje i održavanje higijene prostora u kojem korisnik živi i ako je u takvom fizičkom stanju da ne može te poslove samostalno obavljati. To je sada izvodivo jedino na način da gerontodomaćica skuha hranu u svojoj kuhinji, kupljenu od sredstava koje su im korisnici dali, te odnese pred ulazna vrata korisnika. U slučaju da osobi treba pospremiti stambeni prostor, s njom se dogovore kad će to učiniti. Naime, dok čiste prostor, korisnik mora biti izvan objekta. Eto, tako smo organizirali skrb s našim starijim i nemoćnim osobama u ovim izvanrednim okolnostima – kaže nam Bagić. Dodaje da starijim osobama koje žive same nedostaje fizički kontakt i razgovor uživo s gerontodomaćicama, ali su se na nove okolnosti morale priviknuti.
– Te su osobe jako zadovoljne našim gerontodomaćicama i nedostaje im bliskost, ali su svjesne situacije i to nadomjeste u telefonskom razgovoru. Razmišljali smo i o mogućnostima korištenja Skypea za komunikaciju. Međutim, kako se radi o starijoj populaciji koja se baš ne razumije u tehniku, od “skajpanja” smo odustali. Ostali su nam telefoni i mobiteli, što nam obostrano olakšava situaciju. Važno im je da imaju s kim porazgovarati, reći što ih muči ili što im treba nabaviti, jer njihovi srodnici nisu s njima i u pravilu žive u drugim gradovima – na kraju će Bagić.