U spokoju visovačkoga mira i kontemplacije, namjernik može oćutjeti zov prirode, sve ono što tamošnje raskošno okružje pruža za dobro samostana i njegovih stanovnika, redovnika i novaka.
Ondje se na poseban način doima i let usamljene čaplje nad jablanima, gak patke u vodi mirne Krke, cvrkut čvorka u grmlju. Sve je to dio dragocjenoga za život na tom hodočasničkom mjestu svetišta Gospe od Milosti.
Pošli smo s nakanom da dočaramo tu vedrinu i "nasmiješenost" duše jednoga pjesnika. Koji kroz svoje pjesme vidi i dobra ovoga svijeta.
Život s prirodom
– Fra Stojan Damjanović prije svega daruje čitatelju dar svoga duhovnoga, istinskog promišljanja kršćanske vjere – napisat će Joža Prudeus u svome osvrtu na Damjanovićevu zbirku "Križni put". Ali taj zaključak vrijedi i za njegovo svekoliko pjesničko stvaralaštvo.
– Fra Stojanovi stihovi izviru jednostavno iz njega, naviru iz srca. On za njih ima u sebi svoj urođeni mjerač, a riječi su poredane za pitko čitanje – dodat će kritičar.
Naš je susret bio prigoda da nam autor pročita i nadahnute stihove iz pjesme posvećene fra Žarku Maretiću, ranijem gvardijanu visovačkog samostana, još prije i provincijala Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja.
Dojmljiva je jednostavna muzikalnost i ritam sloga fra Stojanovih pjesama, poput niti iz njegova života.
– Sve je to u meni nerazdvojno jedno od drugoga – kaže fra Stojan, te dodaje:
– Od djetinjstva sam živio s prirodom i svako svoje zapažanje još sam u školskim klupama pretakao u stihove. Tako i danas najbolje nalazim izraze za sve doživljeno. To je dio moje osobnosti, dio poniranja u svijet koji je oko nas i kakvog ja doživljavam. Ljude, životinje, nebo, vode i litice rijeke Krke.
Dok vjetar njiše grmove divlje ruže, navodimo u ovoj priči o fra Stojanu stihove iz njegove pjesme "Moć osmijeha", koju on posebno voli.
A onda na red dođe autorova nova knjiga pjesama "Visovac, Gospina oaza mira", u kojoj pjesnički nadahnuto opisuje fragmente o visovačkim pastirima i likovima iz crkvenog i svjetovnog života u prošlosti i novijega doba.
– Na ovoj knjizi počeo sam raditi prije gotovo petnaest godina – zbori autor. Drago mi je da je napokon tiskana pod pokroviteljstvom Miljevačkog sabora, prostora Zagore kojoj pripada i Visovac. Obradio sam hrvatske velikane, fratre i druge koji su zaslužni za Visovac, našu crkvu, za kulturu i naš narod.
Posebno za naše mučenike, kao što je fra Stjepan Skopljanin koji je bio zamjenik biskupa u Bosni kad je od Turaka stradalo toliko fratara, sve do mučenika fra Repe Kalmića, kojega su nacisti u Drugom svjetskom ratu u vatri zapalili kad je nosio pričest jednom bolesniku. Tu je i fra Stjepan Zlatović, autor knjiga o hrvatskoj povijesti. Potom poznati književnik Tomo Babić, pa fra Petar Kristijan Babić s Miljevaca. Zanimljiv je Turčin koji je prešao na našu vjeru i postao fratar, fra Lovro Šitović, koji se ranije zvao Hasan. Studirao je u Rimu i napisao na latinskom hrvatsku gramatiku. Naposljetku i poznati fratar visovački Ivan Ušćebuk Dika. I danas jedan naš brod za putnike i hodočasnike nosi ime "Dika".
Svačić, Utješinović...
Naravno, opširnije sam obradio i posljednjeg hrvatskoga kralja iz narodne dinastije Petra Svačića iz obližnjeg Kamička, kao i znamenitog Jurje Utješinovića iz starih hrvatskih gradova na Krki. Mučenički je poginuo u nastojanju da se oslobode kmetovi.
Na kraju svoje mjesto u zbirci ima i legendarni narodni junak Vuk Mandušić iz obližnjih Rupa kojega je u svoj ep "Gorski vijenac" "posudio" Petar Preradović Njegoš. Sablja mu se čuva na Visovcu.
Cijeli ovaj prikaz o pjesniku, fratru s Visovca fra Stojanu, ne može se odvojiti od njegova ranijeg misionarskog života u Africi, tijekom desetak godina provedenih u Kongu i ratovima razorenoj Ruandi, odakle je jedva izvukao živu glavu. Kao i od njegovih misija u dalekom Sijera Leoneu i boravka u Meksiku.
Sve je to bilo podlogom za Stojanovo viđenje svijeta i njegov životni optimizam kojim je obdaren.