U Kninu nema odrasle osobe koja nije prošla neku veliku teškoću u životu,a neki i osobne tragedije. To je grad pun ljudi koji su došli odnekle gonjeni svojom mukom.
- Ili su nam mjesta spaljena ili smo spašavali gole živote od noža ili smo jednostavno morali zamjeniti kuće jer smo tamo odakle smo političkim podjelama zapravo završili na krivom teritoriju. Ali ni sve tragedije nisu iste. Puno ti je lakše kada znaš tko je krivac za tvoju sudbinu i kada znaš da ti je to što ti se dogodilo netko namjerno učinio. Ova tragedija koja se dogodila ovoj mladoj obitelji kojoj se u očevom BMW-u petici ugušio petogodišnji sin je mislim najveća, otkad sam ja došao u Knin - govori nam jedan Kninjanin koji se je doselio iz Bosne.
Krivac se zna, to je dječakov otac, 34-godišnji profesionalni vojnik rodom iz Vinkovaca, protiv kojeg je išla kaznena prijava jer je 8. lipnja u jutarnjim satima u Kninu, neodgovornim postupanjem prema svom djetetu grubo zanemario roditeljsku dužnost te time prouzročio njegovu smrt. On je utorak oko 16.45 sati doveden u Policijsku postaju Knin, a 15 minuta nakon toga i uhićen. Oduzeto mu je odmah i legalno oružje koje je posjedovao, a angažiran mu je i odvjetnik po službenoj dužnosti. Trenutno se nalazi kod pritvorskog nadzornika i bit će priveden na Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku koje još nije dobilo rezultate obdukcije. Tako se ne zna ni kada je ni kako umro petogodišnji dječak, ali po svemu je to bilo zbog gušenja.
Umro je u snu
- Dječak bi za tri mjeseca napunio šest godina i on bi sigurno lupao nogama i rukama u automobilu da nije spavao kad mu je otac nakon poziva otišao u vojarnu, a njega ostavio. Dječak nije bio zavezan i ja mislim da je on umro u snu jer je temperatura u automobilu bila užasna koja ga je najvjerojatnije i dovela u to besvjesno stanje. Ovdje su jučer cijeli dan radili radnici na gradilištu, bučio je bager, ovdje su dva stambena bloka, stalno prolaze šetači i nemoguće je da nitko ne bi vidio ni čuo da je dijete zapomagalo ili udaralo u autu - govore nam dvije stanarke susjednih zgrada od mjesta tragedije.
- Ispada da mu je dijete umiralo i umrlo niti stotinjak metara od vojarne u kojoj radi i u koju je otišao, a po dijete se vratio tek kada mu je žena došla u vrtić po maloga oko 15.15 sati i vidjela da dijete nije u vrtiću. E da su se barem tijekom dana njih dvoje čuli - govori nam osoba koja poznaje 29-godišnju majku djeteta.
Obitelj je živjela na više adresa. Tražili smo ih najprije u Ulici kralja Tomislava u kojoj su bili podstanari, ali nam susjedi rekoše da su se odselili prije dvije godine u Teslinu ulicu. Neki nam rekoše da 34-godišnji vojnik ima adresu stanovanja u Potkonju gdje mu živi šura, no kako god bilo i s koje god adrese pošli po rekonstrukciji događaja ispada da je 34-godišnji vojnik u automobil sjeo svoju ženu i sina. Ženu je najprije odveo na posao na rotoru u Kninu gdje radi u jednom dućanu cipela, da bi on dalje s djetetom produžio u vrtić u kojeg to jutro nije došao jer je prije toga skoknuo u vojarnu, a dijete ostavio u BMW-u tik uz cestu. Koji je to tako važan poziv bio i je li uopće bilo poziva, šta se čovjeku dogodilo, teško je reći ali je on cijelo vrijeme, doznajemo navodno imao viziju da ga je ostavio u vrtiću te se onesvijestio kada je došao do svog BMW-a i ugledao svoga sina mrtvoga.
Dijete je bilo bez nadzora od 7.50 do 15.15 sati tog dana, a kada je i kako umrlo, doznati će se obdukcijom.
Bezbrižno su šetali
- Bog zna što se čovjeku dogodilo u glavi, u kakvom je on stresu, ali reći da se on nije brinuo za to dijete i reći da ga nije volio, bilo bi svetogrđe. Njih troje se nisu razdvajali, a majka je pokojnog dječaka jedva donijela na svijet jer ima problema sa šećerom. Ne znam kako će oni sada, kako će uopće živjeti s ovom tragedijom i neka im Bog bude u pomoći - govori nam jedna gospođa koja ih poznaje.
Kaže nam da je majka djeteta rodom iz Kaštela, da joj je otac došao u Knin raditi na željeznici, da ima i par sestara i da ona godinama zna i nju i muža vidjeti kako se bezbrižno šetaju gadom, a da joj je mali dječak bio oličenje nježnosti i dobrote.
- Kada god bude ovom cestom sa roditeljima prolazio bilo koji plavokosi mališan, uvijek ću misliti da je to on - reče nam ova žena i rasplaka nas.
