Josipa Rimac, bivša državna tajnica u Ministarstvu uprave koja je političku karijeru izgradila kao dugogodišnja kninska gradonačelnica, bliska suradnica i osoba od povjerenja ex šefa HDZ-a Tomislava Karamarka, "štićenica" Milana Bandića i Zdravka Mamića, svojski se potrudila ostaviti za sobom traga. Ma koliko vrijeme činilo svoje, Josipu nije lako zaboraviti, jer netko uvijek ide njezinim tragom ili nas na nju podsjeti.
Svejedno je li to USKOK (koji se još bavi njezinim "pametnim telefonom" koji denuncira njezino "tajno društvo" u "tajnim operacijama"), jesu li to njezini prijatelji kojima je, navodno, dosadio život po vlastitoj mjeri (pok. Toni Matas koji nije mogao izdržati pritisak kojem je bio izložen zbog afere "Vjetroelektrane i državni poticaji", navodno, pa je muku sam okončao), ili njezini poslovni partneri koji gledaju kako spasiti vlastitu glavu, i pritom se nekako uvijek očešu o njezinu.
Josipa će još dugo biti medijska tema što ona sama može lako otrpjeti, jer je od tvrdog dinarskog materijala, ali će dugotrajno patiti njezina obitelj za koju je, vjerojatno bi baš tako rekla da odluči prekinuti šutnju, sve to i radila. Da bi oni imali sve, pa i više negoli im treba.
No najviše je sve to trebalo Josipi samoj, ma što ona govorila ili mislila, jer riječ je o osobi kojoj je iznimno bitno bilo dokazati "selu" da sve može, da joj je sve i svatko dostupan, i da nema te stvari koju ona ne bi mogla riješiti. Josipa je bila vrlo sklona luksuzu, što je neka vrst kompenzacije za teško djetinjstvo, rat, progonstvo, velika obitelj (pet kćeri), i kao da je imala dobro razrađen plan koji je podrazumijevao da ni njoj ni njezinima najbližima više nikad ni ptičjeg mlijeka neće manjkati. Na putu k tom cilju bila je nevjerojatno samouvjerena, neustrašiva, spretna, bogme i beskrupulozna. Jer treba moći dopustiti da netko tko vam je pomogao da se domognete viška stambenih kvadrata mimo zakona, umjesto vas kazneno odgovara, a vi hinite kako s tim nemate baš ništa. Pa nije je nitko natjerao da vam dade stan viška, zar ne... (?!)
Prekomjerna brzina
Otkako je napustila istražni zatvor u Remetincu, gdje je provela četiri mjeseca, za Josipu smo čuli tek dva puta. Oba nedavno. Prvi put polovinom ožujka ove godine kad je umalo izgubila vozačku dozvolu zbog jurnjave (dva mjeseca prije pritvora) kroz naseljeno mjesto (Uzdolje kod Biskupije) sa 130 na sat, iako je dozvoljena brzina 60 km/h. Vozačku je ipak uspjela sačuvati zato što je pred sudom izrazila žaljenje zbog prekršaja i molila sud da joj dozvolu ne uzimaju zbog kaznenog postupka koji protiv nje vodi USKOK, ako ostane bez vozačke, kako će se odazivati iz Knina na "uskočke" pozive u Zagreb, jer autobusi na relaciji Knin – Zagreb voze jednom dnevno. Pa je sud uslišio njezine molbe, kaznio je s tri tisuće kuna i sto kuna sudskih troškova, a vozačka dozvola joj je ostala u džepu.
Drugi put Josipa postaje tema svih medija nakon što je ovih dana Telegram otkrio kako USKOK sumnja da je Rimac trebala pogurati, zahvaljujući svojim razgranatim vezama i utjecaju, još jedan projekt Milenka Bašića i Dragana Stipića, odnosno tvrtke C.E.M.P., investitora VE Krš-Pađene. Navodno je moćna Kninjanka bila intenzivno angažirana i na Bašićevu projektu nove vjetroelektrane u Žujinom polju, na području između Knina i Gračaca, a dokaze su istražitelji, navodi Telegram, za to dobili analizirajući Josipinu tajno snimanu (prisluškivanu) komunikaciju s Milenkom Bašićem, s kojim je razmjenjivala i poruke u kojima se spominje nova vjetroelektrana Žujino polje.
Osim mobilne korespondencije, pretresom Josipine kuće otkriveno je, navodno, i idejno rješenje za izgradnju novog vjetroparka na kninskom području. Bašić je, otkriva Telegram, uz ove dvije "kninske" vjetroelektrane (Krš-Pađene i Žujino polje) imao ambicija raditi i još dvije,VE Vučje, iznad Peruče i Ravno na Dinari, a ukupna vrijednost tri nova projekta "kralja vjetra" procijenjena je na oko 4,5 milijardi kuna. Nije se Josipa Rimac "šporkavala" sitnim poslovima...
Prijatelji i suradnici
Otkako je prije godinu dana izbila afera oko vjetroelektrane Krš-Pađene i njezina "aneks" s poljoprivrednim poticajima i državnim subvencijama, a Josipa Rimac prokazana kao ključni akter u pogodovanju i ishodovanju dozvola, suglasnosti i rješenja ministarstava "naručiteljima usluga", Milenku Bašiću, Anti Sladiću (državne subvencije) itd., postalo je razvidno da joj suradnici u tom poslu nisu bili problem. Bezmalo nema ministarstva ni državne agencije, uprave ili tvrtke koja joj u tom "poslu" nije bila na popisu, i zanimljivo, uglavnom su svi bili kooperativni. A bio je tu i ne jedan ministar...
Na sve njih je radila pritisak, požurivala, poticala na nezakonite odluke, kako sumnja USKOK. I nije u tome nailazila na prevelike otpore, sve su to bili njezini prijatelji, znanci i suradnici, a Josipa je u svom nastupu bila iznimno uvjerljiva i uporna. U tome nije vidjela nikakvu zloupotrebu položaja državne tajnice, kako se njezina svestrana angažiranost kvalificira, već nesebičnu pomoć svome kraju. Poznato je da je ova 41-godišnja Kninjanka, koja je u politiku (HDZ) ušla sa samo 16 godina, a s 25 godina već bila kninska gradonačelnica, rado činila usluge, dokazujući time i sebi i drugima da može što god hoće.
No, kad su vjetroelektrane na kninskom području u pitanju, indikativno je da o tome Rimac nije uopće razgovarala s legalnom gradskom vlašću, čak niti na informativnoj razini, kako tvrdi kninski gradonačelnik Marko Jelić.
– Pojma nisam imao ni o kakvoj mogućoj vjetroelektrani u Žujinom polju, baš kao što nisam znao ni za VE Ljubač u Vrbniku, sve se to dogovaralo i realiziralo mimo Grada, nitko nas ni o čemu nije ni pitao ni konzultirao. Saznao sam iz medija. Inače, kaže Jelić, normalno je da se ulaže u nove poduhvate koji donose novac, ali, razumije se, sukladno zakonu.
Naknada Gradu
Gradonačelnik Knina, podsjetit će nas i kako je u mandatu ministra poljoprivrede Petra Čobankovića, dok je radio samo na kninskom Veleučilištu, predlagao "da nam država ne daje ribu, nego da nas nauči kako je uloviti".
– Govorio sam im, a to je bilo prije deset godina, ajmo mi, uz financijsku potporu države, isfinancirati građevinske i druge dozvole i suglasnosti bilo za vjetroelektrane ili solare, a onda ćemo mi kao Grad naći partnere koji će to graditi. VE Krš-Pađene na godišnjoj razini zarađuje 200 milijuna kuna i sad samo zamislite da Knin i Ervenik dobiju od te zarade po 30 milijuna kuna godišnje, pa nama ništa drugo ne bi ni trebalo za funkcioniranje! VE Krš-Pađene je podignuta na državnom zemljištu, ali isto kao C.E.M.P. i Bašić, tako su na tome mogli zaraditi Knin i Ervenik, i to sam im predlagao. Ali, njih to nije zanimalo – reći će Jelić.
Milenko Bašić i tvrtka C.E.M.P., oslobođeni su za VE Krš-Peđene plaćanja komunalne naknade još u vrijeme dok je Josipa Rimac bila gradonačelnica, kaže Jelić, koji je, međutim, odlučio da neće nikog od njih oslobađati plaćanja naknada Gradu, jer ne zapošljavaju domicilno stanovništvo.
– Ni na održavanju VE Krš-Pađene ne radi nitko iz Knina, čak nitko iz Hrvatske. Za razliku od njih, dodaje Jelić, DIV, uz sve probleme koje s njima imamo, barem zapošljava domicilno stanovništvo...
Usput, samo po osnovi naknade za proizvedenu struju Grad Knin, zbog toga što vjetroelektrana Krš-Pađene još nema uporabnu dozvolu, gubi dva milijuna kuna godišnje, a općina Ervenik četiri milijuna.
– Nas se ne tiču njihovi problemi – kaže Jelić – jer činjenica je da oni struju uredno proizvode i na njoj zarađuju, samo nisu još dobili poticajnu cijenu. A Knin i Ervenik ni lipu nisu dobili od prodane struje...
Da je sve obavljeno sukladno zakonima, i pribavljena uporabna dozvola, Bašić bi s VE Krš-Pađene isporučivao struju hrvatskim otkupljivačima po cijeni od 94 eura za megavat, a redovna je otkupna cijena svega 43 eura po megavatu, ili 118 posto više i pogodnije za C.E.M.P. Doduše, taj dio dogovora ide na dušu HNS-ovca Ivana Vrdoljaka, bivšeg ministra gospodarstva, ali i to se moglo i trebalo odavno promijeniti, napose nakon razotkrivanja cijelog kolopleta nezakonitosti koje su pratile gradnju VE Krš-Pađene.
Vjerojatno će se još štošta otkriti tijekom istrage, a za očekivati je da će i Josipa Rimac imati itekako što reći, mada je prilikom izlaska iz Remetinca tronuto novinarima na pitanje hoće li koga teretiti, kazala: Pa zar vam ja izgledam kao netko tko bi nekoga optužio? Ja volim sve ljude, izjavila je tada.. Ali, budimo realni. Malo je vjerojatno da će nakon svoga prvijenca, remetinečke knjige "Mater i ćaća pet kćeri" koju je napisala tijekom četiri pritvorenička mjeseca, glavno štivo tek pisati ako jednog dana, možebitno, završi ponovo u Remetincu...