Još godine 1941. šibenski kroničar don Krsto Stošić u svojoj knjizi “Sela šibenskog kotara” opisao ga je kao drevnu naseobinu koja je odolijevala navalama Turaka pa ga zato prozvaše Zlosela.
Sa svojim izrazito poljoprivrednim zaleđem vinograda i maslinika, Pirovac je nakon Drugog svjetskog rata gospodarski brzo napredovao sa snažnom poljoprivrednom zadrugom, trgovinom, uljarom, razvijenim zanatstvom.
Korak u turizam
Među prvima na zapadnome dijelu tadašnjeg šibenskog kotara krajem pedesetih godina utemeljenjem Turističkog društva Pirovac je zakoračio u turizam.
Na čelu s angažiranim ljudima kao što su bili predsjednik općine Rade Dobrović, predsjednik TD legendarni Mile Livajić Žižin, Željko Šinkić i drugi, koji su s prosvjetnim radnicima osnovne škole i mjesnim KUD-om bili i pokretači kulturnog života u mjestu.
U kasnijem razdoblju to je preraslo u manifestaciju Pirovačkih ljetnih igara s brojnim događanjima i natjecanjem za “Prvi glas Pirovca” i izbor za Miss Pirovca, što je cijeli mjesec privlačilo tisuće gostiju.
A fotografsku dokumentaciju o svemu tome prikupljao je i kasnije izlagao kroničar toga mjesta prof. Ante Vukman. U njegovoj su se zbirci našle i brojne naše fotografije iz toga doba.
Sve se to znatnim dijelom dopunilo, ali i promijenilo gradnjom pirovačke marine u samome mjesnome portu s više od 400 vezova, što je Pirovac morskim putom povezalo s “ostatkom svijeta”.
Bivša citadela
To mjesto, općinsko središte, danas vrvi turistima, s velikim autokampom i hotelom “Miran”, apartmanima i razvijenim ugostiteljstvom.
Gosti rado obilaze i Staro selo, bivšu citadelu među bedemima koju ni osmanski pohodi nikad nisu uspjeli pokoriti. Upravo je za njih Pirovac bio - Zlosela.
