Ovih, još uvijek vrelih dana, u glavnome punktu Nacionalnog parka Krka, Skradinskome buku, doslovce vrvi kao u košnici. Neprekidne kolone gostiju sa svih strana kruže tim prirodnim draguljem, u ovo sušno doba oskudnijim vodom. Dnevno ih onuda prođe desetak tisuća.
Trebalo je puno strpljenja a i truda da se sve obiđe za sat vremena, a naša je ruta započela na drvenim mostićima preko jezeraca rijeke do starih mlinica, samog Skradinskog buka i natrag.
Pratila nas je gospođa Katia Župan iz odjela za javnost Javne ustanove NP-a Krka i iznijela podatak da je od početka ove 2023. godine do ovih dana Park posjetilo oko 600.000 turista. Otprilike isto koliko i lanjske godine, a ta brojka iz dana u dan raste. Uz individualnu cijenu ulaznice za odrasle od 40 eura.
Režim za posjetitelje je takav da se nadolazeće kolone gostiju kreću jednosmjerno, s istim načinom izlaska sa slapova. Da se izbjegnu prevelike gužve. I dok smo polako napredovali u toj gustoj koloni, nismo čuli ni riječ hrvatskoga. Tek ćemo kasnije, pri obilasku izložbenog prostora o starim elektranama, od jedne domaće gospođe čuti: “Pa ovo je predivno”!
U punom jeku je i famozni talijanski feragosto, ali Talijana je vrlo malo. Slučajno smo jednoj gošći za trenutak pridržali torbu dok se tiskala oko česma s vodom za piće. Zahvalila je: “Grazie molto, signore”.
Upitali smo je odakle dolazi. Odgovorila je: “Iz Genove i ovo mi je danas predivan doživljaj. A odakle ste vi”?, misleći vjerojatno također - na Italiju. Rekli smo joj nešto o Šibeniku.
Tako u toj vrevi, pravome Babilonu jezika, nije se lako ni snaći.
Naposljetku, iako su u ovo vrelo doba slapovi Krke oskudni vodom, a i HE “Jaruga” za pogon svojih turbina uzima oko 15 prostornih metara vode u sekundi, u Skradinskome buku obilje je toga što vrijedi vidjeti i doživjeti.
Dakako, uz bogatu ugostiteljsku ponudu na terasama punima gostiju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....