Ne sjede svi dužnosnici u udobnim kožnim foteljama u toplim uredima sa zgodnim tajnicama; Predsjednika Općinskog vijeća Unešića zatekli smo u "kokpitu" bagera u Kalelargi

Kad čovik čuje ili reče titulu "predsjednik Općinskog vijeća općine te i te" puna su mu je usta... I ko bi reć da će dužnosnika "toga i toga" namisto u udobnoj kožnoj fotelji, u klimatiziranom uredu s tajnicom i fikusom srest u "kokpitu" svoga bagerića, zabundanog da ga ni rođena mater ne bi pripoznala, na plus "dikojem" u šibenskoj Kalelargi?

Je, Ante Božić, vlasnik obrta "Transkop Božić" iz Čvrljeva, baš je takvi predsjednik Općinskog vijeća općine Unešić. I ne samo da je to, nego je i zaljubljenik u rodno misto i svoju kršnu, kamenitu i plemenitu Zagoru, osnivač i voditelj Facebook grupe "16 sela Unešića", s 1300 članova. Ali i sam pomalo umjetnička duša, pučki pjesnik čija je poema "Je, Zagoro, o tebi pričam" tako ganula predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović kad je ono prolitos posjetila općinu mu, da je skoro zaplakala. Kako (sve) to? – pitan ja Antu, skoro ka da san Vojko V.

Veliko otkriće

– A, kako? Lipo, znan ja kako! Lipo su govorili naši stari: Sve se može kad se oće. I kad se mora! Evo, da san oglas, i priko Fejsa i svakako, da tražin radnika na stroju, da mu neće s moje strane falit ni tičjeg mlika, a njegovo je samo da radi, ali još se niko nije javija, pa moran sam – ispovida nam se Ante, kojeg smo zatekli na gradilištu usrid srca starog Šibenika, u Kalelargi koja je zatvorena za promet, zbog radova na spajanju palače Galbiani, u kojoj će biti smješten katedralni muzej, na vodovodnu i kanalizacijsku mrežu.

A usput će se, kad se već radi, promijeniti i sve druge instalacije, i metnuti novo kameno (p)opločenje na mjestu starog. Božić je stari kooperant, vanjski suradnik splitske tvrtke "Neir", koja vodi radove, a on je i otkrio stari, srednjovjekovni pločnik, ukazao mu se ispod "kašike" stroja, koji je odmah zaustavio i pozvao konzervatore. Starine su Božiću i privatno ljubav, a kamen i tradicija su mu svetinja. Kako u njegovu Čvrljevu, tako i svugdi drugo. Pa zbog protivljenja spalionici otpada u Lećevici, prije 18 godina je, veli, i ušao u politiku. I sad je, evo, predsjednik Općinskog vijeća, već drugi mandat. Predsjednik volonter, za neku minimalnu "naknadicu", veli Ante.

– Ma je, ja evo za cilu godinu kao predsjednik imam nekih tri tisuće kuna naknade, taman da mogu pokriti najnužnije troškove, gorivo za doć na sjednicu. Srezali smo vijećničke naknade da može više ostati za neke druge stvari. Kao što je stipendiranje svih redovnih studenata u općini, bez obzira na uspjeh, subvencioniranje autobusnih karata za srednjoškolce, vrtića za predškolce – veli agilni predsjednik čiji HDZ u Vijeću ima 9 od 11 mjesta – 2 je dobila Nezavisna lista Loza.

Predsjednik koji je nedavno na Fejsu pokrenuo i inicijativu da svi poduzetnici koji su rodom iz općine svoje obrte i poduzeća i registriraju u njoj. A ako ne tvrtku, ono barem izdvojene pogone.

Trbuhom za kruhom

– Ova naša gornja strana općine je išla trbuhon za kruhon u Split, Solin, Kaštela, a ova donja u Drniš i Šibenik. Ali, ovi moj obrt "Transkop Božić", za zemljane iskope i prijevoz, koji je u funkciji od 2005. godine, registriran je na Čvrljevo, neka san ja nakon osnovne škole otiša u Solin. Neka nas samo stotinu napravi isto, od poreza na našu tvrtku i od poreza i prireza na plaće zaposlenih, Općina od tih novaca može nešto napraviti, kad joj sutra svi mi, jedan po jedan, pokucamo na vrata, tražeći ovo ili ono. Ako mi koji nešto vrtimo ne damo, a oklen će dat ovi drugi. I oklen ćemo svi skupa išta imat? – dobro to sve skupa razabire Božić. I to baš u ove dane darivanja, oko Božića.

– Nema jake općine bez jake ekonomije. Eto, jedna mala svitla točka koja se kod nas u Zagori vidi je taj začetak ruralnog turizma, ali tu opet imamo peh da su naše imovinsko-pravne knjige još iz doba Austro-Ugarske. Pa, kad jadni ljudi tu krenu čačkati, nalete na 300 čuda. A bez vlasničkog lista i čistih papira, nema turističke zvjezdice. Sve mora biti jedan kroz jedan! Evo, i ja imam lipu kamenu kuću, ali dok ja to istiran na čistac, ko zna koliko će vrimena proć. A iman gori i voćnjak od deset tisuća kvadrata, trišnje, 150 maslina, ma divota, morat ćete jednon doć vidit. Računan gori napravit jedno malo izletište, di bi dica mogla doć vidit naše autohtone domaće životinje, ovcu, kozu, kravu, magarca... Al, kako kad mi gori u Čvrljevu još ni vodu nemamo? Kako ćemo mi o turizmu pričat, kad vodu za bazen morate dovlačit u cisternama, ili vodu za tuširanje iz gustirne vadit – kaže Božić.

Deset kila papira

– Pa, šta radi vaš predstavnik u skupštini "Vodovoda" – pitam, a on se smije: A ja san predstavnik. A Općina suvlasnik "Vodovoda" Šibenik. Ali me se baš nešto ne doživljava. Više me se ignorira. Bilo je čak i izjava bivšeg direktora "Hrvatskih voda", da šta će Vlajima voda, samo da mogu iza janjetine oprat ruke. Ali, lako je viceve pravit, činjenica je da bez infrastrukture razvoja nema. I točka! Cesta, voda, struja su osnovno, bez toga ste nitko i ništa. Ili se nekim robinzonskim turizmom bavit! Ali, teško i to jer nismo u Kornatima. Kornati su samo jedni! – smije se predsjednik Općinskog vijeća Unešića.

Koji, dok nije aktivnije bio u politici, nije ni znao koliko borbe triba da bi se i mali pomaci napravili u pasivnim krajevima kao što su naši. Pa za kilometar ceste deset kilograma papira i dozvola triba. A imaš mista u kojima uopće nema zemljišnih knjiga. Pa ti vidi šta ćeš i kako ćeš...

– Ispada da je najlakše sist u bager, pa udri, a? – velin sad ja. Al, izgleda da nije lako ni to, jer da je valjda bi se neko javio na oglas za posao...