Četrdesetak učenika iz 4. a i 4. c OŠ Vodice već mjesec dana kod kuće ne pišu domaće zadaće. Njihove učiteljice Kata Franin i Dijana Crnica nisu se na to odlučile zato što je takva inicijativa bila pokrenuta preko društvenih mreža, već zato jer, kažu, njihova škola već godinama uvodi različite inovacije, pokreće programe i akcije kako bi osuvremenili nastavi proces te rad u učionici učinili djeci kreativnijim i zanimljivijim. Živimo u informatičkoj eri i djeca su danas drugačija, a u školi se predaje na isti način kao i prije nekoliko desetljeća, reći će učiteljica Franin.
Domaći na brzinu
– Cijeli život unosim promjene u svom radu. Ovo su mali koraci, ali čekajući da se reforma školstva dogodi s vrha, otići ću ja i u mirovinu! Najveći motiv zbog kojeg i ovo radim, jest da u učenici ono "moram“ zamijene sa "želim“! Učenicima ja i sada dajem domaće zadaće, ali oni ih mogu, ali ne moraju riješiti. I vjerujte, najveći dio njih i napiše tu zadaću – rekla je Franin. Dodaje kako se pisanje zadaće kod kuće počelo svoditi na puku reprodukciju, nešto što se obavi na brzinu, reda radi.Učenici sada kad ne pišu domaći imaju puno više vremena i za učenje i za igru.
– Od kada ne moramo kod kuće pisati zadaću mogu više učiti. Imamo više vremena da istražujemo u prirodi, po knjigama, enciklopedijama i na internetu. Super nam je ovakav način rada, a možemo sada i više pomagati u kući, mami, baki ili otići u trgovinu nešto kupiti. Od kada ovako radimo imamo i bolje ocjene, a neki su sada počeli i trenirati sport, jer imaju više vremena – govore Luka, Marcijan, Petar, dvije Luce, Elena, Leon, Karmen, Laura, Matko, Maša i Antula iz 4. a.
Bez straha i suza
– Djeca su aktivnija. Spremaju plakate i polako se pripremaju za powerpoint prezentaciju. U jednom satu obradimo i vježbamo gradivo. Ako mi se učini da sve nije baš shvaćeno, onda radimo još jedan sat… Ono što neću dobiti u domaćem radu moram dobiti na satu – zaključuje Franin.I njezina mlađa kolegica Dijana Crnica koja vodi 4. c razred smatra da je djeci dosadno učiti prema modelu koji čine učitelj, ploča i pisanje.
-Učenici uživaju izraziti svoju kreativnost. Zato se trudimo uvoditi novitete. Lani smo imali, primjerice, projekt preokrenutog rasporeda. Jedan smo predmet imali cijeli dan, a kasnije i cijeli tjedan. Sve u dogovoru s učenicima i njima se to jako svidjelo. Na ovaj način djecu učimo da ono što nauče znaju pokazati, da imaju samopouzdanje u svoje znanje i da to bez straha i treme pokažu. To je vrlo važno, jer mnogo djece je strah i počnu plakati. A zašto? Pa to se dijete trudilo i nešto je napravilo i zato to treba znati predstaviti. Kada ih tomu učimo, mi zapravo gradimo te male osobe, njihove ličnosti i to je ono najvažnije – istaknula je Crnica, dok Karmela, Niko, Leonardo, Marino i ostali njezini četvrtaši složno potvrđuju kako bez domaćeg rada uče daleko više i uspješnije negoli prije više uče, a to im je, gle čuda, vrlo zanimljivo i zabavno!
Roditeljske dvojbe
Da nije bilo roditeljske podrške, ne bi prošla ni akcija „bez domaće zadaće“. Iako vide da su im djeca zadovoljnija, neki roditelji pribojavaju se kako bi se nepisanje domaćih zadaća moglo odraziti na uspjeh u školi.
– Zamisao je dobra, ali moram priznati da se malo bojim da bi ocjene mogle biti lošije. Tješi me to što je učiteljica sve prati i što je rekla da, ako djeca počnu dobivali slabije ocjene, se sve može prekinuti i vratiti na staro – rekla je Lucina mama, Ana Zafron.