Nagrade općine Tisno Nenadu Milinu i Rajku Ćuzeli Papata : Nema većeg ponosa nego kad te nagrade u vlastitom mjestu

Htjeli mi to priznati ili ne, svakom je čovjeku ugodno i srcu drago kad njegov rad, bilo profesionalni ili dobrovoljni, netko prepozna, prizna i za to ga nagradi. Zadovoljstvo je to veće kad priznanje stigne od ljudi i zajednice u kojoj živiš, s kojima desetljećima radiš i stvaraš, za koju poklanjaš svoje slobodno vrijeme sve s ciljem očuvanja onog što je vrijedno i što zaslužuje ostaviti u nasljedstvo generacijama koje dolaze. Tu ugodnost i zadovoljstvo, 'počašćenost' - kako rekoše - ne skrivaju Nenad Milin i Rajko Ćuzela Papata, dvojica među brojnim ovogodišnjima laureatima Općine Tisno, kojima je u povodu Dana općine, 11. studenog, blagdana sv. Martina, dodijeljeno najveće priznanje, Nagrada za životno djelo u obliku zlatnog grba općine Tisno. Nenadu Milinu, osnivaču i voditelju KUD-a 'Koledišće' iz Jezera, koje ove godine slavi 50 godina djelovanja, Nagrada za životno djelo dodijeljena je za sve što je do sada radio i doprinio da se održi i sačuva bogata tradicija i baština mjesta, ali i za sve što je kao turistički djelatnik pridonio da Jezera postanu poželjno mjesto za život i odmor.

- Ponosan sam jako, jako. I drago mi je. Ovo je velika nagrada, ali velika su mi nagrada i generacije Jezerana i svih drugih, koji su prošli kroz 'Koledišće' i koji su u proteklih 50 godina koliko ga vodim, pronijeli svijetom djelić našeg kulturnog nasljeđa, vrativši se doma s brojnim nagradama i priznanjima. Ujedno, to mi je i velika obaveza da nastavim dalje, koliko budem mogao, davati zajednici koja mi je dala ovo priznanje. Imam još puno ideja, snage i volje, a osobito bih volio kad bismo jednog dana imali jedan 'etno vrt' u kojem bismo sve to pohranili, sve one lijepe stvari koje sam godinama sakupljao i bilježio te da sve to bude na službi zajednici i kad mene više ne bude. Također, imam jednu veliku želju - da moje 'Koledišće' dobije prostor za daljnji rad zbog svih ovih uspješnih 50 godina, kazao nam je Nenad.

Aktivna generacija

Kad mi je rekao da je imao četrnaest i pol godina kad je osnovao KUD 'Koledišće', na prvu sam zastala. A onda zbrojila. Je - slaže se s njegovim godinama života, ako je KUD-u 50 godina!

- Da, malo čudno, ali je istinito. Kao djeca, uvijek smo voljeli raditi neke priredbe, a kako je moja generacija bila vrlo aktivna u tadašnjoj omladinskoj organizaciji, nas šesnaestero htjeli smo osnovati udrugu koja bi obuhvatila folklorni, dramski i recitatorski dio, htjeli smo očuvati izvorni jezerski govor, naučiti običaje, sakupljati pjesme…Svako mjesto ima neke svoje ljepote i specifičnosti i to nas čini bogatima. I to trebamo očuvat, jer uniformiranost koja je danas globalna postaje dosadna. A ti mali sitni detalji koje svi imamo, daju jednu bogati sliku našeg kraja i domovine u cjelini, reče Milin. Sretan je što i danas u svom 'Koledišću' ima puno mladih i središte svih zbivanja u KUD-u su upravo oni.

- U KUD-u imamo obitelji i generacije od baki i djedova do unučadi. Ono što je lijepo je da djeca kad krenu u prvi razred, obavezno se upisuju u 'Koledišće'. A djeca su svestrana i od njih možete stvoriti i pjevača i plesača i recitatora i glumca. Samo s njima treba malo više raditi i imati pedagoško znanje. Učitelj sam po struci i meni se to čini nekako normalnim, kazuje Milin.
Cijeli Nenadov život i stvaralaštvo 'vrte se' oko Jezera. Doduše, izbivao je iz Jezera, ali im se uvijek vraćao. Osamdesetih godina polazio je seminare Hrvatske škole folklora te stekao zvanje folklornog koreografa i umjetničkog voditelja. Predavač je na Hrvatskoj školi folklora plesova i običaja šibenskog uzmorja i otoka, član je Hrvatskog društva folklornih koreografa i voditelja, radio je kao učitelj u zagrebačkoj školi Ivan Mažuranić te u Hrvatskoj dopunskoj školi u Esslingenu u Njemačkoj. Od 1995. do 1998. radio je u Pučkoj školi Jezera, a onda ponovo odlazi u inozemstvo. Do 2002. godine predaje u Hrvatskoj dopunskoj školi u St. Gallenu u Švicarskoj kada se vraća u rodni kraj i od tada radi na mjestu direktora Ureda TZ Jezera.

Sakupljač i čuvar

Dugi niz godina bavi se istraživanjem, sakupljanjem i čuvanjem nacionalnog blaga mjesta i kraja u kojem živi i prezentira javnosti. Etno film 'O Jezera misto ukraj mora' u produkciji HTV-a, kojeg je Nenad i pisac scenarija, dobio je 1996. godine priznanje u Francuskoj na natječaju takvih filmova, pod nazivom 'Život uz vodu i more.' Njegovi tekstovi i fotografije o pučkom kulturnom naslijeđu jezerskog kraja, nalaze se u brojnim tiskovinama i na web-stranicama. Incijator je i autor prikupljanja i postavljanja Zavičajne zbirke Jezera, a na njegovu incijativu dio nematerijalnih tradicijskih kulturnih dobara Jezera uvršten je u popis Hrvatski otočni proizvod, a dobila se i Srebrnu povelju Suncokret ruralnog turizma. Dio njegovih zapisa i snimki tradicijske kulture pohranjeni su u Institutu za etnologiju i folkloristiku. Autor je knjige s CD- om " O Jezera misto ukraj mora" u kojoj su opisi običaja, notni zapisi, tekstovi, fotografije te audiosnimke KUD- a "Koledišće". Tiskana mu je slikovnica "Kaleb i žaba", a u rukopisu su još nekoliko njegovih priča i legendi o Jezerima i otoku Murteru. Piše stihove i prozu inspirirane životom svoga mjesta i kraja te prigodne dramske tekstove na jezerskom govoru i standardnom jeziku još od učeničkih dana, za što je dobio nagrade i priznanja.

Kao direktor Ureda TZ Jezera pokrenuo je brojne akcije u mjestu. Autor je turističkih manifestacija, a njegova su ideja i ljetne fešte pod nazivom 'Jezerski dani mora', koje traju mjesec i pol dana i imaju oko 25 priredbi kulturnog, zabavnog i športskog sadržaja. Inicijator je uređenja mjesta, osobito jezerske obale koja je oplemenjena brojnim zelenilom i cvijećem, jedna je od najljepših obala na Jadranu. Jezera su zbog toga dobila 11 'Plavih cvjetova', priznanja Hrvatske turističke zajednice, Ministarstva turizma i Šibensko - kninske županije. Za svoj dugogodišnji javni rad dobio je brojna priznanja od kojih se ističe priznanje Ministarstva turizma i HTZ-a- 'Djelatnik godine' u kategoriji 'Djelatnik u sustavu turističkih zajednica' 2009. godine. KUD Koledišće Jezera i on osobno 2015. dobitnici su nagrade Šibensko-kninske županije za dugogodišnje uspješno promicanje tradicijske kulture u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je priznanja Hrvatskog društva folklornih koreografa i voditelja za dugogodišnji rad u očuvanju tradicijske kulture 2015. godine, a 2018. u Splitu i 2019. u Filderstadtu (Njemačka) dobio je treću i drugu nagradu kao autor koreografije 'Mladost lipa zabalat' će moći- od kola do promenade' u izvedbi KUD- a "Koledišće".

Ćuzela Papata: Ponosan sam

Diplomirani ekonomist u mirovini, Rajko Ćuzela Papata, Nagradu za životno djelo zaslužio je za rad i članstvo u Puhačkom orkestru KUD-u 'Hartić' Tisno, koje je osnovano prije 1927. godine. Aktivni je član KUD-a 65 godina, a od toga predsjednik 30 godina. Ubrzo mu ističe mandat i izvjesno je da će biti proglašen doživotnim počasnim predsjednikom. Dva mandata bio je i predsjednik Udruge puhačkih orkestara Sjeverne i Srednje Dalmacije. Nakon završenog fakulteta radio je kao pripravnik u Autoremontu Vodice, da bi ubrzo postao direktorom firme. Jedno vrijeme bio je direktor u Drvoprerađivaču Šibenik, a karijeru je nastavio u zagrebačkoj Tehnici, koja ga šalje u Alžir, gdje kao financijsko-komercijalni rukovoditelj vodi velike građevinske projekte.

Po povratku iz Afrike, dolazi na dužnost direktora poduzeća 'Rastovac' Tisno. Godine 1985. postavljen je od tadašnje Vlade RH za direktora Nacionalnog parka Kornati, kojeg u prekidima vodi punih 20 godina, do odlaska u mirovinu. Ima još puno toga i njegovom životopisu, no svakako treba navesti da je Rajko autor predivne himne o Kornatima, 'Kornati moji' u izvedbi Klape Maslina. Iza njega je puno poslovnih uspjeha, ali uvijek je imao vremena i ljubavi prema glazbarima i glazbi. Zbog toga Nagradu za životno djelo osjeća kao nešto posebno, priznanje koje rijetko tko dobije.

- Kad vlastito mjesto prepozna da nešto korisno radiš i za to te nagradi, čovjek mora biti ponosan. Kao predsjednik KUD-a morate se brinuti o materijalnim stvarima, ali biti i pedagog. Ali, sve su to divne godine provedene s divnim ljudima, s mladima koje zanima glazba. Nekada smo u 'Hartiću' imali i po 30 učenika, sad ih je manje jer je i djece manje. Osim toga danas djeca imaju više izbora kako provoditi slobodno vrijeme, a nekada je članstvo u 'Hartiću' bio 'zakon'. To je bio statusni simbol svakog Tišnjanina i malo je kuća u kojima ljudi ne znaju note čitati, kazuje Rajko.

Obitelj glazbara

Imao je petnaest godina kad je došao u "Hartić". Počeo je svirati tamburice - brač i bisernicu, onda je prešo na klarinet, pa na udaraljke. Godine su i godine sviranja, druženja, putovanja, nastupa, zgoda i nezgoda iza njega.
- Bilo je prekrasno, puno putovanja u zemlji i inozemstvu, puno uspomena i lijepih trenutaka. Sudjelovali smo na brojnim natjecanjima i bili treća amaterska glazba u Hrvatskoj. I nemojte zaboravit napisati da smo bili finalisti 'Supertalenta', reče Rajko. Iako mu je koji mjesec više od 80 godina, još i danas zasvira na promenadama ili pogrebima. Upitala sam ga je li istina ono što sam čula - da mu je "jaketa" uvijek 'pri ruci'.

-Je, točno je. Nikad ne znate kad će vas pozvati iz KUD-a, reče. Ponosan je i što je njegova cijela obitelj glazbarska. Supruga svira orgulje u crkvi i pjeva, a njihova dva sina i dvije kćeri te šestero unučadi sviraju u 'Hartiću'.
- U našoj kući uvijek netko svira i prilično je zabavno, a ponekad i dosta bučno. To je tišnjanska tradicija i dio je nas. Ali, moram reći da nije lako biti glazbar, jer trebate dvije godine učiti, učiti i samo učiti kako bi iz vas 'izišao' ton da biste mogli svirati u nekom sastavu. Ako nema volje i upornosi te pomoći roditelja, vrlo je teško od djeteta napraviti glazbara, zaključio je Ćuzela Papata.