Zamalo pa godinu dana da je Smokvica bila - slobodna. Otočić kod Rogoznice predan je u ruke državi, u rujnu 2017., nakon što je s njega deložiran Ante Lušić, vlasnik "Grafoplasta" i prvi nevojni korisnik Smokvice koju je, kako sam kaže, 22 godine gradio i održavao. Jedanaest godina sa svojim poslovnim partnerima kao koncesionar, a 11 godina kao voditelj (direktor) otoka kojemu je, prodajom "Grafoplasta", gazda postao najveći hrvatski tajkun Ivica Todorić. Kad se Todorićevo carstvo zaljuljalo, "gazda" je ostao i bez "Agrokora" i bez otoka koji je država stavila pod svoju kontrolu. A onda je, preko noći, Smokvica ponovno pala. Ovog puta u ruke Mađara.
U 30-godišnji zakup objekte na otoku dobila je mađarska tvrtka "Zelena nekretnina", registrirana u Hrvatskoj samo 20-ak dana prije natječaja (sic!). Osnivač tvrtke je mađarski Fond Balansz. Država bi na ime zakupa u 30 godina trebala zaraditi 184 milijuna kuna (godišnje nešto više od 6 milijuna).
OTP i Csangyi
Čime se bave, što sa Smokvicom namjeravaju, to su javnosti novi zakupci, tvrtka "Zelena nekretnina" i njezin direktor Csaba Miklos Severnyak, odbili kazati, a hrvatski ministar državne imovine, "pokrovitelj ove prodaje", Goran Marić, ogradio se opaskom kako "nije upoznat s aktivnostima Fonda". No, ministru Mariću i njegovoj "neinformiranosti" unatoč, mediji su otkrili vezu osnivača "Zelene nekretnine" i OTP banke, čiji je prvi čovjek Sandor Csangyi jedan od mađarskih poslovnih prvokategornika, inače i član odbora direktora MOL-a, suvlasnika Ine, blizak mađarskom premijeru Viktoru Orbanu.
Csangyi je, navodno, blizak i Ivici Todoriću s kojim je i poslovao i družbovao. Uza sve još je i predsjednik Mađarskog nogometnog saveza, što je kod nas svakako bitna referenca, a na neki način i poveznica prema našemu ministru Mariću, dugogodišnjem prvoligaškom i međunarodnom nogometnom sucu...
I dok Severnyak ne krije zadovoljstvo pobjedom na natječaju, valja imati na umu da zapravo mađarski zakupac i nije imao koga pobijediti. Jer, na natječaj, objavljen 12. svibnja, a zaključen 20. lipnja 2018., pristigla je samo jedna valjana ponuda, i to tvrtke "Zelena nekretnina" d.o.o. iz Zagreba, s ponuđenom cijenom zakupnine od 6.137.500 kuna godišnje. Predmet natječaja, kako su nas izvijestili iz Ministarstva državne imovine, nije bilo pomorsko dobro i koncesija, nego samo objekti.
Ljutiti Lušić
Općina Primošten (tada još nije bila osnovana općina Rogoznica) predala je Smokvicu Velu 1995. Anti Lušiću i njegovu "Grafoplastu" na 30-godišnje upravljanje bez naknade. Bio je to godinama privatni otok rezerviran za gospodarsku i političku elitu, a kako nam je Lušić kazao, u infrastrukturu, obnovu i rekonstrukciju objekata, napose restauraciju stare austrijske vile na ovom nekad vojnom lokalitetu, uložio je četiri-pet milijuna eura. Na Smokvici je živjelo i radilo pet-šest zaposlenika koji su čuvali i održavali otok.
- Da 1999. nisu pokrenute tužbe protiv mene, čime sam zaustavljen u planovima, otok je mogao u sezoni zarađivati barem milijun eura. Izgradio sam kompletnu infrastrukturu na otoku, šetnicu, kanalizaciju, javnu rasvjetu, a napose centralni objekt uz plažu, površine 600 kvadrata, i 2014. sve legalizirao, platio državi pristojbe, a oni sada i taj objekt daju u zakup, iako je to moje vlasništvo - tvrdi ljutito Lušić. Da nije bilo tužbi, napominje, nastavio bi investirati u razvoj otoka i njegovih sadržaja. Ali je umjesto toga zapao u financijske probleme, zbog čega je tvrtku, zajedno s koncesijom na Smokvici, prodao Todorićevu "Agrokoru".
- Bilo je više zainteresiranih, posebno ruskih investitora - povjerio nam je Lušić - a među njima i čuveni Železnjak. Ali, ja sam smatrao da je ipak bolje prodati tvrtku našem čovjeku. Jer, naš će čovjek zaposliti i naše ljude na otoku. Recimo, Jure Lušić je 18-19 godina radio na otoku i imao osiguranu egzistenciju. Na kraju je upravo on predao ključeve državi...
Todorić i njegovi prijatelji uživali su u čarima i intimi izolirane i puku nedostupne Smokvice sve do rujna prošle godine. Sada će ljepote otoka, kristalna bistrina mora i duboki hlad otočne šume biti ekskluzivno pravo Mađara i njihovih intimusa...A ako je točno da je Todorić bio blizak prijatelj mađarskog predsjednika uprave OTP banke koja je, navodno, povezana sa zakupcima na Smokvici, tko ga zna, možda jednog dana na "svom otoku" ponovno osvane Todorić, ovaj put kao gost, a ne kao gazda...
Nepopularna tema
U Rogoznici neki nisu bili nezadovoljni "gazdom Todorićem". Jer, bio je "dobre ruke", pričaju, donirao je i Općinu, i vatrogasce, i Crkvu. Nije štedio...
Pokušali smo iz prve ruke saznati od rogozničkih vatrogasaca čime ih je to Todorić darivao. No, ni predsjednik DVD-a Čedo Živković ni tajnik Jurica Goleš nisu o tome htjeli govoriti. Smokvica u Rogoznici i nije popularna tema.
Na rivi mladi momci uz štand - "rent a boat". Ne voze do Smokvice, "nitko to nije od njih tražio, a i ne može se tamo rivu ni takat".
- Neka izgrade tamo kafiće i klubove, pa ćete vidit kako će Smokvica živit i zarađivat - nude svoju "formulu uspjeha" za obližnji rajski otok.
Malo je u Rogoznici raspoloženih sugovornika o Smokvici. Kao da ih se to ne tiče...
- Mi na Smokvicu nismo nikad mogli. Najprije je bila vojska, a ništa se nije prominilo ni kad je bija Lušić, ni posli Todorić, a ništa drukčije neće biti ni sad kad dolaze Mađari - veli indiferentno Ante Ercegović.
- Šta mi tu možemo reć ili učinit? Ko da o nama nešto ovisi. Ko pita malog čovika o ičemu?! Nama je svejedno ko je tamo gazda kad ionako nikad nogom tamo nismo mogli kročiti. Nikad tamo narod nije moga. Prije je bar pet-šest naših Rogozničana radilo. Vidit ćemo oće li sad iko – veli Antin prijatelj, odbijajući otkriti svoje ime, jer ne treba mu nikakav publicitet, veli, od toga možeš imat samo problema, nikakve koristi.
- Zašto otok nije mogla uzet općina, zaposlit ljude i zarađivat na otoku? Nije njih to briga. I kad im se nudilo da uzmu rivu pod svoje, nisu tili, a sad Lučka uprava zarađuje na tom "zlatnom rudniku" - dobacuje Ante.
Što kaže načelnica?
S njim se svakako ne bi složila načelnica općine Sandra Jakelić. Koncesije na pomorskom dobru nisu u nadležnosti općine. Baš kao ni Smokvica.
- Općina nema nikakvog utjecaja ni ingerencija u slučaju Smokvice. Ali, mogu kazati da je nama kao Općini iznimno važno da se na otoku dogodi nešto pozitivno, nešto što će biti u prilog gospodarskom i turističkom razvoju općine - kaže načelnica Jakelić.
Ni ona ne želi spekulirati oko planova i ambicija zakupaca, ali kaže:
- Ne znam kome bi bilo u interesu uzeti u zakup objekte koji su skromnih kapaciteta i bez ikakvog luksuza, a ne investirati dodatno u njih. Mislim da im itekako može biti interesantno proširenje kapaciteta. Naš je interes da se Smokvica pretvori u luksuzni turistički resort, a to zahtijeva rekonstruciju objekata i izgradnju dodatnih sadržaja, dakle, novu gradnju. U tom slučaju investitor mora pribaviti dozvole, a prva pretpostavka za to je izmjena prostornog plana, jer po sadašnjem PP-u tamo gradnja nije dozvoljena - objašnjava načelnica Rogoznice.
Općina zasad nije informirana o tome što investitor planira, ali Jakelić smatra da bi bilo najbolje kad bi zakupci javno prezentirali svoje planove i namjere, za pet, deset, trideset godina. Tako ne bi bilo nikakvih spekulacija ni sumnji. A što se tiče preuzimanja Smokvice od općine, kako bi to rado neki mještani, "to nikad nije bila opcija, jer je otok uvijek imao posebnu namjenu, i da bi se tamo nešto dogodilo, potrebno je da MORH otok proglasi vojno neperspektivnim, a onda se može u izmjene plana", ističe načelnica, nadajući se da će Mađari kapitalizirati zakup na najbolji način.
Kojekakve spekulacije
U Rogoznici kolaju kojekakve spekulacije oko "pravog identiteta" mađarskih zakupaca. Neki vjeruju da se radi o istim osobama (Kerekesz i Viteszy) koje su davnih godina preuzele "Primošten" d.d., glavnu hotelijersku kuću u Primoštenu. Činjenica da do današnjih dana mađarski vlasnici "Primoštena" d.d. nisu investirali ni približno koliko su obećavali u tamošnje hotele, a ni kune u nekoć najprestižniji hotelski kompleks "Marinu lučicu", koja i danas leži uz more potpuno devastirana i nalik velikom, sramotnom javnom WC-u, izaziva bijes i ogorčenje kod Primoštenaca, a sumnje i bojazan Rogozničana glede perspektive Smokvice.
Prva suradnica primoštenskog načelnika Stipe Petrine, pravnica Iris Ukić Kotarac, sasvim je decidirana: Nema nikakvog racionalnog razloga da se primoštenski hoteli ne saniraju i nastave s turističkom djelatnošću jer je općina Primošten prepoznata kao prvorazredna turistička destinacija, i to je naša strateška gospodarska grana. Činjenicu da Mađari ne obnavljaju hotele koje su kupili ignorirale su sve hrvatske vlade, i HDZ-ove i SDP-ove - kaže Ukić Kotarac.
Mrtvi kapital
- Primošten je dobio nove investitore koji namjeravaju neposredno uz "Marinu Lučicu" graditi turistički resort s pet zvjezdica. A koji je rezon mađarskih vlasnika da drže godinama derutne zgrade kao mrtvi kapital, da ih ne obnavljaju, niti prodaju, to nitko pametan ne može razumjeti. Ljudi moraju znati da općina Primošten nije u vlasničkoj strukturi mađarske tvrtke kojoj je prodan "Primošten" d.d., premda je osnovana netom prije prodaje i s temeljnim kapitalom od 20 tisuća kuna. Zašto je to učinjeno, e, to treba pitati one koji su im "Primošten" d.d. prodali. Tko stoji iza te tvrtke, možemo samo nagađati, kao i u slučaju Smokvice - kaže Iris.
Ima puno sličnosti u načinu prodaje primoštenskih hotela i recentnog 30-godišnjeg zakupa Smokvice. Ne samo da se u oba slučaja radi o mađarskim tvrtkama, nego su obje i osnovane namjenski, uoči samog natječaja, bez ikakavih referencija. A i oni koji stoje iza tih tvrtki, bliski su, kako mediji navode, premijeru Orbanu. Ništa, očito, ne može bez politike...