Mnogo je pitanja bez odgovora, otkrivanje istine donijelo bi olakšanje

U utorak navečer, uoči 10. godišnjice kornatske tragedije u Tisnome je održan Mimohod sjećanja za poginulu petoricu tišnjanjskih vatrogasaca i njihovih sedam kolega iz Vodica i Šibenika.

U dugačkoj, tužnoj i tihoj koloni tišanjanskim kalama, od Vatrogasnog doma, preko mosta, do groblja svetog Duha sudjelovali su članovi obitelji stradalih, prijatelji, kolege iz DVD-Tisno, JVP-a, DVD- Vodice i drugih društava s područja šibensko-kninske županije, te predstavnici vatrogasnih društava i udruga iz drugih krajeva Hrvatske, Njemačke, Austrije, BIH i Slovenije.



Pijetet stradalim vatrogascima niskim preletom nad kolonom sjećanja dok je bila na mostu, odao je kanader protupožarne eskadrile HZ-a Oružanih snaga Rebublike Hrvatske.



Podno središnjeg velikog bijelog križa na groblju na kojemu su imena poginulih vatrogasaca Ivice Crvelina (52), Marka Stančića (17), Ante Crvelina (24), Tomislava Crvelina (23) i Josipa Lučića (19), zapaljene su svijeće te položeni vijenci i buketi cvijeća.

- Pogibija naših najboljih sinova na otoku Kornatu nije bila samo najveća tragedija u hrvatskom vatrogastvu, nego i najveća tragedija Tisnoga i tišnjanskog kraja. Uspomene na naše kornatske heroje ne blijede i zauvijek ćemo čuvati uspomenu na njih. Međutim, i nakon deset godina još uvijek je mnogo pitanja bez pravih odgovora. Još se uvijek ne zna prava istina pod kojim su okolnostima stradali naši vatrogasci. Otkrivanje istine donijelo bi ipak neki mir obiteljima i svima nama – kazao je na komemorativnom skupu Zvonimir Čorkalo, predsjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Tisno.

Podno središnjeg križa i na grobove svojih najmilijih bukete cvijeća položili su članovi obitelji stradalih – očevi, majke, sestre, braća.



- Prošlo je deset godina, ali bol nije ništa manja od boli koju sam osjećala kad su s Kornata stizale vijesti o pogibiji moga Ivice i Ante. Nedostaju mi puno, i nekako iz godine u godinu sve je teže. Željela bih da doživim da se otkrije prava istina o njihovoj pogibiji, možda bi onda ipak bilo lakše. Ali, što dragi Bog da, tako će i biti – kazala nam je Ajka Crvelin koja je na otoku Kornatu izgubila supruga Ivicu, pripadnika JVP Šibenik te sina Antu, člana DVD-a Tisno.

Tog kobnog 30. kolovoza 2007. godinu u poslijepodnevnim satima na Velikom Kornatu, u klancu podno Velog brda, a iznad uvale Šipnate, od vatrene stihije stradalo je 12 vatrogasaca.

Živote su izgubili četiri profesionalna vatrogasca JVP-a grada Šibenika, četiri pripadnika DVD-a Tisno i četiri člana DVD-a Vodice. Na mjestu požarišta smrtno su stradali zapovjednik grupe Dino Klarić, Ivica Crvelin i njegov sin Ante, Hrvoje Strikoman, Gabrijel Skočić te maloljetni Marko Stančić.

Od teških opeklina kože i unutarnjih organa kroz nekoliko dana u bolnicama u Zagrebu i Splitu umrli su Tomislav Crvelin, Marinko Knežević, Ivan Marinović, maloljetni Karlo Ševerdija i ročnik Josip Lučić koji je civilni vojni rok služio u tišnjanskome DVD-u.

Posljednja 12. žrtva kornatskog vatrenog ognja bio je 22-godišnji Ante Juričev- Mikulin, sin zapovjednika DVD-a Vodica Mirka, koji je unatoč ogromnim naporima liječnika preminuo u splitskoj bolnici 16. rujna.

Ovu stravičnu nesreću jedini je s teškim ozljedama preživio Frane Lučić iz DVD-a Tisno. Od tuge za izgubljenim mladim životima 15. rujna suicid je počinio prof. Gordan Alfirev, osnivač i dugogodišnji tajnik DVD-a Vodice.