‘Grad gradili Skadar na Bojani, Grad gradili tri godine dana, Tri godine sa trista majstora; Ne mogaše temelj podignuti, A kamoli sagraditi grada‘ – čuvena je narodna pjesma posvećena zidanju Skadra, grada na Bojani, u sjevorozapdnoj Albaniji, a koja ima puno sličnosti s našim Parkom prirode Dinara. Drugim najvećim u Hrvatskoj, odmah iza Velebita, kojeg naša vrijedna Vlada zida već evo tri godine dana, ali nikako ga dozidati. Odluku o osnivanju – tu smo brzi! - donijela je još 5. veljače 2021. ali se otad nije makla dalje od početka. - ‘ Danas je važan dan za zaštitu prirode u Republici Hrvatskoj. Park prirode Dinara postao je 12. park prirode u Republici Hrvatskoj i zajedno s 8 nacionalnih parkova, zaokružili smo cjelinu od 20 zaštićenih područja u kategoriji parka prirode i nacionalnog parka‘ - usklikno je ministar gospodarstva i održivog razvoja dr. sc. Tomislav Ćorić, čiji je mandat u hrvatskoj Vladi očito bio prekratak da bi po tom pitanju napravio još nešto konkretno. Ćorić je trajao samo godinu i pol dana, a ni njegovi se nasljednici nisu baš pretrgli po tom pitanju. Gdje je zapelo?
Vruće unutarstranačko pitanje
Zapelo je oko onog najvažnijeg – gdje će biti sjedište? Jer, parkovi prirode, kao i Nacionalni parkovi, nisu nama dragi samo zato što su to zaštićeni dijelovi prirode, pa smo mi infišali u ekologiju, nego su oni nama dragi zato što su to – vriće novaca. To su ulaznice, pa su to investicije, pa su to radovi na održavanju, pa je to zapošljavanje, stalno i sezonsko, na državne jasle, pa je to uprava, direktor i sekretarice, pa su to službe, rendžeri i vodiči. Jednom riječu ‘Lezi (hj)lebe, Uhljebistan! Nevolja je u tome što se jednom guzicom ne može sjediti na dvije ili tri stolice, nego samo na jednoj, pa tako i sjedište može biti samo u jednom gradu ili općini, a naša se Vlada ne bi htjela zamjeriti nikome, pa se eto odluka o sjedištu odgađa već pune tri godine.
Jer, za tu se prestižnu titulu Parka prirode tuku i Knin, i Sinj, i Hrvace, i Vrlika, i Kijevo – sve manje ili više HDZ-ovi gradovi i općine – a igri su i dvije županije – Šibensko – kninska i Splitsko – Dalmatinska. Tako je odluka o sjedišđte postala vruće unutarstranačko pitanje. Pa, kome god HDZ-ova Vlada dodijelila sjedište – neće valjati! Samo će (se) rat izazvati! A to ne treba nijednoj Vladi, i svaka Vlada od toga bježi kao vrag od tamjana, osobito pred izbore. Kako su izbori kod nas stalno, tako je svaki put kad bi se o tome povelo pitanje, kad će više ta odluka o sjedištu, netko u Vladi kazao – ‘Nemoj to sad, pusti to, poklat će se ovi naši doli! Svatko oće sebi!‘
Ne bi se štel mešati
Zato je sad Martin Ercegovac, mladi i energični načelnik općine Kijevo, odlučio ne čekati, nego je odmah, čim su izbori prošli, zaigrao odmah u glavu. I ne čekajući nikog, odlučio Mariji Vučković, novoj ministrici zaštite okoliša i zelene tranzicije, bez okolišanja napisati pismo kako Kijevo očekuje da će baš ono biti sjedište Parka prirode. Jer je čak 70 posto teritorija općine unutar Parka prirode, pa bi bila tragedija da općina od PP-a nema koristi, nego štete – dobila bi prostorno – planska ograničenja u smislu građenja kuća, gospodarskih zona, a koristi od toga bi brali drugi, u drugom gradu ili čak županiji, koji bi upravljali parkom i njima propisivali ograničenja! K tome, općina Kijevo je inicirila proglašenje parka, a u to je utukla i nemala sredstva, kad se sve zbroji, čitav jedan izvorni proračun, od ono svoje sirotinje. Pa bi sad bila tragedija – i ljudska i politička – da im to sad neko uzme, kad su već stvar doveli do kraja. U tom smislu, Martin Ercegovac zavrijeđuje podršku i Šibensko – kninske županije i Šibensko – kninskog HDZ-a, koji su se dosad – dojam je – držali one Jarnjakove – ‘Ne bi se štel mešati!‘. Pa kako ćete, s čim ćete sutra doći u Kijevo, po glasove za izbore?