Smrdi li tuna od repa, mještanima Piramatovaca, sela u skradinskom zaleđu s 200-injak stalnih stanovnika, nije toliko poznato koliko im je poznato kako ta cijenjena krupna plava riba u procesu raspadanja smrdi od – glave.
U četiri su se navrata, nažalost, uvjerili u to. Nepoznati je netko, naime, bacio više plastičnih vreća prepunih velikih ribljih glava u staru borovu šumu na području kojeg lokalci nazivaju Piža. Intenzivan smrad dopro je u dan-dva, posebno nakon što su divlje životinje pokidale kese i glave raznijele unaokolo, sve do prvih kuća, udaljenih 500-injak metara. Zbog ponovne "kontaminacije tunjevinom", prekipjelo je svima u piramatovačkom kraju, posebno Juri Buri kojega, iako živi u Šibeniku, korijeni vežu uz Piramatovce.
U selu provodi svaki slobodni trenutak, osobito vikende. Tamo mu je i maslinik i starina, a ne krije da u tom prekrasnom kraju ima i planove za budućnost. Ogorčen je što nesavjesni pojedinci nagrđuju netaknutu prirodu i što skradinsko zaleđe doživljavaju kao besplatni deponij na kojeg će bacati sve što im padne na pamet, po cijenu zaraze i ekološke katastrofe.
Nije prvi put
– Nije ovo izolirani incident. Dogodilo se već nekoliko puta da se riblji ostaci bacaju u šumu uz cestu. To toliko zaudara da se mjestu teško i približiti, a u blizini je bunar s pitkom vodom i brojna izvorišta. Postoji mogućnost zagađenja vode. Čudo da se to već nije dogodilo. Mještani su zgroženi, a kako selo nije "na kraj svijeta", nego je često odredište izletnika i rekreativaca, takva se situacija više ne da tolerirati. Prijavio sam slučaj skradinskom komunalnom redarstvu i šuma je ponovno čista. Pitanje je, međutim, do kada. Nisu ni komunalni redari svemoćni. Zato sam odlučio upoznati javnost na kakvu su prljavu rabotu ljudi spremni samo da sačuvaju koju kunu u džepu. A takvi ne dolaze iz drugog kraja Hrvatske, nego iz našeg susjedstva. Pa nema u blizini stotinu pogona za preradu tune i resorna bi državna tijela, od inspekcija nadalje, s lakoćom mogla utvrditi koliko se u zbrinjavanju otpada takvog tipa odstupa od prosjeka. Posebno zato što certifikat za obradu takvog otpada ima, koliko mi je poznato, samo jedna tvrtka u državi – mišljenja je Bura.
Trošak na leđa Skradina
Nelegalno odlaganje otpada glavobolju zadaje i Antoniju Brajkoviću, gradonačelniku Skradina. Posljednji slučaj kod Piramatovaca nije usamljeni primjer takvog bespoštednog nagrđivanja prirode i ugrožavanja ljudskog zdravlja. Osim toga, udarac je to i za skradinski gradski proračun.
– Slažem se s tim da javnost moramo upoznati s ovim problemom s kojim se sve češće suočavamo. Teško mi je objašnjivo kako se ne može ući u trag pojedincu ili ljudima koji su u konkretnom slučaju bacili u prirodu 400 kilograma glava velikih tuna. Tolika količina otpada očito nije izišla iz neke kućne radinosti, nego iz postrojenja gdje se tuna obrađuje nakon otpreme iz tunogojilišta. Nezahvalno je u bilo koga upirati prstom. Nije to ni naša zadaća, to je stvar policije i inspektorata. Ipak, mi kao jedinica lokalne samouprave osjećamo direktne posljedice. Budući da su divlje životinje potrgale kese u kojima su se nalazile, naši komunalci su ih trebali pokupiti i ponovno složiti u vreće jer tvrtka "Agroproteinka", koja zbrinjava tu vrstu biološkog otpada, zahtijeva takav način dopreme otpada. Naravno da smo zbrinjavanje platili iz proračuna, što nije mala stavka. Taj smo novac mogli usmjeriti u nešto korisnije – rezigniran je skradinski poteštat.
Dodaje da je problem to ozbiljniji jer se ne radi o urbanoj zoni pa postavljanje nadzornih kamera nije moguće. Rješenje vidi u senzibiliziranju javnosti. Stoga apelira na žitelje skradinskog područja i pripadajućih sela da, ako uoče vozila i ljude na prilaznim cestama i šumskim putovima pri iskrcaju sumnjivog tereta, iste fotografiraju mobilnim uređajima i obavijeste komunalno redarstvo, inspektorat i policiju.
– Neka budu naše oči i uši, naše nadzorne kamere koje štite svoj kraj od prekršitelja zakona koji im ugrožavaju prirodu i zdravlje i uzimaju novac namijenjen njihovim potrebama – izričit je Brajković.
Ne zna se tko je
Komunalno prebacuje na lokalne vlasti
Poznato je da Veterinarska inspekcija, koja djeluje pri Ministarstvu poljoprivrede, kontrolira zbrinjavanje nusproizvoda životinjskog podrijetla kod registriranih proizvođača hrane te da ih isti trebaju odvoziti u sabiralište ili "Agroproteinkin" pogon u Sesvetskom Kraljevcu.
U situacijama kada nije moguće utvrditi tko je klaonički otpad bacio na javnu površinu, Veterinarska inspekcija ne istražuje slučaj, nego teret zbrinjavanja pada na gradove ili općine, odnosno njihove proračune. Nemoćno je i komunalno redarstvo osim u slučaju kada počinitelje zatekne na licu mjesta. U tom slučaju kazne za fizičke osobe mogu biti do dvije tisuće kuna, a za pravne do 10 tisuća kuna. Sankcije se razlikuju od sredine do sredine.