Kako žive male općine u zaleđu Šibensko-kninske županije, što rade njihovi načelnici, kako izgleda njihov radni dan i kakva je budućnost tih krajeva koji su odavno žrtve nezaustavljiva procesa depopulacije, pitali smo redom svih osam načelnika u zaleđu, u Zagori i Bukovici.
Svi tvrde kako onaj tko hoće raditi, ovdje bi imao toliko posla da glavu ne podigne cijelog dana, ali sve je to zaludu ako nema ljudi koji će u plodovima njihova rada uživati. Ljudi i bolji uvjeti za njihov o(p)stanak u ovim pasivnim krajevima, trebali bi biti ciljni zadatak lokalne samouprave i ključni posao izabranih načelnika općina. Ali, put do tog cilja većina još traži...
Petar Preočanin načelnik je Civljana, općine koja danas, realno, nema više od 1200 stanovnika, i neveliki proračun od tri milijuna kuna. Na tezu kako se u ovim, mahom raseljenim općinama, zapravo samo zbrinjavaju stranački kadrovi koji i nemaju što raditi, Preočanin odgovara da njegov radni dan traje neograničeno, jedva da kući i odlazi jer je na dispoziciji svojim sumještanima konstantno, a zovu ga, kaže, i ako im treba pomoć doktora. Mahom je to starije stanovništvo čija su djeca otišla vani, trbuhom za kruhom.
Tog jutra kad smo se čuli, dan mu je počeo prijavom Ministarstvu kulture projekta obnove crkve svetog Spasa, spomenika nulte kategorije. Potom ga je čekao sastanak u Županiji o čipiranju pasa, a u cijelom selu ih je 28, vjerojatno i manje, veli, otkako su se pojavili vukovi. Trenutno je angažiran na rekonstrukciji i sanaciji cjevovoda, asfaltiranju nerazvrstane ceste Milaši – Vukovača, obnovi kuća, a dvije su nedavno obnovljene i treba im uvesti struju. Jedna mlada obitelj sama je obnovila kuću, imaju svoj OPG s 50-ak krava i ne mogu bez struje. Civljane ima punionicu vode u kojoj radi 20-ak ljudi, i kamenolom u kojem je zaposleno još 15-ak mještana. U Općini ih radi 5.
Ervenik je formalno općina s 1105 stanovnika, ali ih je, kaže načelnik Predrag Burza, i manje jer ljudi idu za poslom, pa općina jedva da ima nezaposlenih. Ništa čudno, jer ovo je, tvrdi Burza, trenutno najveće gradilište u Hrvatskoj. Gradi se vjetropark, investicija od 237 milijuna eura. U toku je izgradnja centralne komunikacije Mokro Polje – Ervenik, u dužini nešto više od 11 kilometara, a financira se europskim novcem za nerazvrstane ceste i za mjesec dana bi trebala biti završena. Lani je izgrađeno 11 kilometara vodovodne mreže, asfaltirano 10 kilometara lokalnih cesta.
– Borimo se na sve moguće načine, ali povratak ide sporo i sporadično. Uredili smo i jednu staru mlinicu i šetnicu uz nju, pa svake godine imamo sve više turista. U 2016. ih je bilo svega 200, a ove godine, već dvije tisuće – pohvalio se načelnik, ne krijući kako svoju priliku za razvoj vide baš u ruralnom turizmu. Uspješno koriste europske fondove i ove bi godine proračun mogao doseći 11 milijuna kuna, jer će se realizirati i četiri milijuna za nerazvrstane ceste iz europskih poticaja. Načelnik ove godine nije imao ni dana odmora, a ipak, uz sve državne i lokalne mjere, to još nije razina standarda, priznaje Burza, koja bi motivirala ljude da se vrate i tu ostanu.
– Tko hoće raditi, može uvijek – decidiran je, bogme i optimističan, načelnik Promine Tihomir Budanko. I nabraja projekte na kojima radi: hodnu stazu i dječji vrtić, u vrijednosti od 9 milijuna kuna, prijavili su se na EU fondove, za program "Zaželi" dobili su 2 milijuna kuna kojima će osigurati dvogodišnju plaću za 10 žena koje će skrbiti o 60 starih i nemoćnih Prominjana. Radit će dvotračnu cestu od Čitluka do Bogatića, 7,1 kilometar dužine za cijenu od 7,3 milijuna kuna. Završavaju radove na cesti Kabići – Kulići, otvorili su natječaj za dionicu Suknovci – Dujići – Čavčići, a ponavljaju i natječaj za izgradnju kulturnog doma Mratovo, investiciju od 3,5 milijuna kuna...
– Posla ima preko glave – tvrdi načelnik, a rezultat toga je proračun koji je narastao na 20 milijuna kuna, zahvaljujući i europskim novcima koje su povukli. Prije samo koju godinu imali su proračun od 1,8 milijuna kuna. U Općini je četvero zaposlenih, ali imaju i pogon Metalsinta, HE Miljacku, Dom za stare i nemoćne, Dom zdravlja... sve skupa oko 150 ih radi, ne računajući privatne obrte.
– Nije istina da se ovdje, u Zagori, ne radi ništa. Ako izgubim samo jedan dan, ne mogu ga više nadoknaditi. Ako hoćete pošteno raditi, glavu nećete dignuti, a druga je stvar ako želite glumiti političku elitu – iskreno će Budanko.
Njegov unešićki kolega Živko Bulat raspolaže s puno skromnijim proračunom od tek 2,5 milijuna kuna. Ali, kroz projekt "Zaželi" dobili su 3,2 milijuna kuna za 20 žena koje će obilaziti unešićku starčad sljedeće dvije godine. Dobili su 4,2 milijuna kuna od države za cestu Unešić – Vinovo, u dužini više od 8 kilometara, 660 tisuća kuna za Društveni dom gdje će smjestiti spomen-sobu za poginule u ratu, civilne udruge i dućan, a od Ministarstva regionalnog razvoja i Ministarstva graditeljstva dobili su ukupno 650 tisuća kuna za nerazvrstane ceste. Ovdje se ubrzano razvija i ruralni turizam, imaju već 20 vila s bazenima, ali sve su to investirali ljudi koji ne žive u Unešiću, pa se njihovo brojno stanje u općini nikako ne obnavlja.
– Sve izumire, iseljava, nema tako ovdje budućnosti – pesimistično će Bulat. Ipak, u suradnji s HTV-om, snimili su dokumentarni film koji bi trebao promovirati ovaj kraj, i u njemu istaknuli sve prednosti, ali i probleme. A najveći je odlagalište otpada u Lećevici zbog kojeg je Općina, zajedno s ekološkim udrugama, podnijela tužbu, koja je trenutno u postupku. Bulat se nada da će biti riješena u njihovu korist...
Biskupija je upravo prijavila projekt dječjeg vrtića, težak 2,7 milijuna kuna, preko Agencije za poticaje u poljoprivredi, a preko Ministarstva kulture prijavili su projekt izgradnje Kulturnog centra, s troškovnikom od 820 tisuća kuna.
– Računamo i na 260 tisuća kuna za nerazvrstane ceste, preko Ministarstva regionalnog razvoja, za program poticanja područja na kojima živi više od 5 posto pripadnika nacionalnih manjina. Prijavili smo projekte za nerazvrstane ceste u vrijednosti više od 400 tisuća kuna, a od Fonda za zaštitu okoliša dobili smo – kaže nam načelnik općine Milan Đurđević – 154 tisuće kuna za spremnike za odvojeno prikupljanje otpada.
Općina ima 1150 stanovnika, oko 100 ljudi zaposleno je na teret općinskog proračuna, u Općini, komunalnom poduzeću, Vatrogasnom društvu, 40 žena još u projektu "Zaželi", a 70-ak ih radi u Knaufu koji ozbiljno puni njihov proračun, koji iznosi 8,4 milijuna kuna. Ima posla, tvrdi Đurđević, i za OPG-ovce koji su ovdje, hvali se, vrlo uspješni.
– Imamo najuspješnijeg proizvođača lubenica i najvećeg mljekara u županiji, a u Vrbniku i vinara koji je zasadio 30 tisuća čokota loze, te priprema gradnju vinarije.
Ante Pijuk, načelnik općine Ružić, jedini je volonter među kolegama načelnicima u zaleđu. U ovoj općini živi oko 1100 mještana, izvorni proračun je 3,5 milijuna kuna, a nadaju se uskoro dobiti svoju gospodarsku i stambenu zonu u kojoj bi darovali zemljište mladim obiteljima ako žele ostati na ovom prostoru, a potrudili bi se naći investitore i za poslovnu zonu, zainteresirane za gradnju pogona u kojima bi radili mladi dovoljno hrabri da ovdje ostanu. Dio tih mjera o(p)stanka je i dječji vrtić za koji su dobili 6 milijuna kuna. Projektom "Zaželi" osigurano je 2,8 milijuna, a javljaju se i na natječaje resornih ministarstava za ceste, društveni dom...
Općina daje jednokratne pomoći djeci, 300 kuna predškolcima, 500 osnovnoškolcima, a 800 onima u srednjim školama, dok za studente izdvajaju 1500 kuna. U Općini je troje zaposlenih i načelnik ne prima nikakvu naknadu.
– Najveći problem je kako zadržati ljude, a to ne može ni lokalna ni nacionalna politika jer mladi ljudi žele siguran posao i dobru plaću. Mnogi su ovdje prijavljeni ali tu ne žive, traže bolju priliku – govori načelnik. Pijuk je jedan od rijetkih koji smatra da se posao načelnika u manjim općinama može raditi i volonterski, a volontiranje podrazumijeva rad za opće dobro, ne za plaću.
U Kistanjama, načelnik Goran Reljić, za sugovornika nam preporučuje svoga zamjenika Borislava Šarića. Jedan je od najznačajnijih projekata, kaže Šarić, Ruralni poduzetnički inkubator "Krka" – Kistanje, čija je vrijednost gotovo 16 milijuna kuna, a sufinanciran je iz europskih fondova.
Uskoro počinje izgradnja centra za posjetitelje NP Krka s dva muzejska objekta koja nose naziv "Krka – vrelo života", a bit će to, kaže Šarić, cjelovit pregled flore i faune rijeke Krke. Općina je aplicirala na EU fondove i s projektom Eko-centra s tržnicom na kojoj će biti postavljeno deset kamenih kućica za OPG-ove, bit će tu i ribarnica, mesnica i jedan manji dućan, a sve je projektirano na općinskom zemljištu.
Sa ŽUC-om rade na cesti u Đevrskama (1,2 milijuna kuna), gdje je u planu preuređenje bivšeg zadružnog skladišta u suvremenu pršutanu i uljaru. U bivšoj osnovnoj školi Biovičino Selo gradit će se dom za stare i nemoćne, za 75 korisnika.
– Prošlu godinu smo završili s proračunom od nepunih 9 milijuna kuna, a ove godine računamo na 24 milijuna. Ništa se ne bi napravilo da smo ostali u sastavu Knina. Ovako, kao zasebna općina ipak uspijevamo realizirati neke bitne projekte koji nas vuku naprijed – zaključuje Šarić.
I za kraj Kijevo, jedina načelnica među osam ruralnih općina, Lidija Slavić.
– Financiranje malih općina daleko je skromnije nego do 2017., pa više sličimo na čarobnjake, nego na neke važne ljude – žali se Lidija Slavić.
Općinska uprava ima samo dvoje zaposlenih, ali oni obavljaju sve ono što u drugim općinama radi pet-šest ljudi. A ima se čime pohvaliti.
– Ako bog da, Dinara bi mogla postati park prirode. Općina Kijevo je sama izradila studiju sa svim posebnostima Dinare i mehanizmima njezine zaštite, a projekt je vrijedan 500 tisuća kuna.Tu je i projekt "Ferata" koji bi nas mogao pretvoriti u alpinistički centar, a udruga "Dinara" napravila je projekt s poučnim stazama, odmorištima s klupama i stolovima, kućicama i nadstrešnicama, sve od prirodnih materijala i uz minimalne intervencije u prostoru.
U Kijevu ne živi više od 200 do 250 stanovnika. Ljeti se broj višestruko poveća, i do 1200 ljudi, jer Kijevo je toliko raseljeno da se smatra, veli načelnica, kako u Hrvatskoj ima više od 15 tisuća Kijevljana. Da nije triput razarano, bilo bi veće od Drniša. Kijevski proračun je oko 760 tisuća kuna, i premoćno je najniži od svih općina u županiji.
– Nemamo zaposlenih, nemamo mega-investicija, krpamo se kako znamo vodeći općinu kao vlastitu kuću, ali naše stanovništvo mora početi živjeti, jer ovo je puko preživljavanje – poručuje načelnica Kijeva.
Ruralnim općinama jedno je zajedničko: stanovništvo se raselilo, i zaludu milijunski projekti i EU fondovi ako se novim cestama neće imati tko voziti, ako u društvene domove i kulturne centre neće imati tko zalaziti, ako će tržnice, vrtići, škole… zjapiti prazni.