Predsjednik Zoran Milanović gostovao je u emisiji RTL Danas. Za vrijeme intervjua otkrio je i što misli o tome što on i Vlada zajedno ne obilaze obljetnice, a upitan je i zašto želi biti u društvu u kojem očito nije dobro dočekan.
- Nije to društvo, to je posao. Družba je družba, služba je služba. Ja nakon toga ako imam vremena, nađem se s prijateljima što ne znači da su mi ovi ljudi neprijatelji, ali se ne slažemo u nekim stvarima i nismo tu da glumatamo, nego da se podredimo, vrlo često svoj ego, osobne ukuse, afinitete, svoje živce onome što nam je dužnost. A to nam je nekakva dužnost da to zajednički obilježavamo i onda se tu kao kolateral dogodi cijeli niz situacija i peripetija od korištenja vojske, od toga da počasno zaštitna bojna mora izlaziti pet puta itd. Ja nisam njihov glasnogovornik niti sam ekspert za sredstva masovne komunikacije kao neki- konstatirao je.
Upitan je hoće li i u Knin ići dvije delegacije.
- Ne znam, ne vjerujem, to je protokolarno puno teže izvrdati da tako kažem jer onaj tko to bude pokušao će zbog konfiguracije samog događaja, masovnosti i lokacije sebe dovesti u komičnu i jadnu poziciju. A kad ste me već to pitali, ja bih predložio da ove godine, a to mi je reklo dosta generala i ljudi iz rata, raznih političkih opcija, više HDZ-ovih čak, ako o tome možemo uopće govoriti kada je vojska u pitanju...a možemo jer je vojska u prvih deset godina bila visoko politizirana.
Dakle, da bi u Kninu ipak trebalo gledati da se organiziraju nekakve okrugle obljetnice, svakih pet godina recimo. Jer, podsjetit ću vas, u Knin se uopće nije išlo zadnje tri godine života predsjednika Tuđmana. U Kninu su se naši okupili na Dan pobjede nakon godinu dana, '96. i onda '97., '98. i '99. ništa. Knin je vratio Ivica Račan, paradoksalno. Dakle, da odemo recimo u Glinu ove godine, tamo se predao corpus vojske takozvane Republike Srpske, odnosno našoj vojsci. To je tamo slučajno bio Petar Stipetić, mogao je biti netko drugi - smatra predsjednik.
- Evo, to je prijedlog. Ja sigurno neću tamo odvesti svoju feštu, svoju kolonu i svoje prijatelje, moglo bi ih se skupiti dosta. Ja to neću raditi, ali predlažem dakle da zbog toga jer se borba nije vodila samo u Kninu. Ginulo se i oko Petrinje i Gline i tamo je došlo i do jedine masovne predaje, odnosno sve drugo je pobjeglo, praktički direktnih borbi nije bilo na dan Oluje, ali kod Gline i Petrnije je bilo borbi. Tamo je sto i više naših momaka izgubilo život. Zar to nije razlog da se tamo bar jednom obilježi... i uz to, naravno Zagreb je glavni grad Hrvatske, nije Knin.
Svaka čast Kninu, ali Knin nije Berlin. Mi slavimo pobjedu negdje gdje nije bio ni centar novca, pameti, organizacije, ničega ustvari...jedan željeznički ranžerni kolodvor s malo većom kasarnom u Jugoslaviji gdje se gojio i stvarao Ratko Mladić i slični ljubimci naroda. Kninu svaka čast, ali nije nužno da budemo tamo svake godine. Nema nitko materijala svake godine tamo držati jedne te iste ili nove epohalne govore. To se pretvori u čistu formu. Da se ne bi pretvorilo u formu, idemo obilaziti druga mjesta u Hrvatskoj- zaključio je.