U ponedjeljak, 17. prosinca u hotelu "Panorama“ na Šibenskom mostu organizirat će se tradicionalna "Večer šibenskih Žirjana“. Zasvirat će Žirjanin Saša Jurat, zapjevat će mješovita klapa "Žirje, guštat će se u bakalaru. Gotovo istodobno, naći će se članovi Kluba Žirjana u New Yorku, dok će se u tek nešto bližoj Norveškoj sastati Žirjani, koji u jesensko-zimskom razdoblju zarađuju eure, u biznisu s jagodama, te sječi drva. U tim danima Teutin otok bit će sablasno pust. Ne pretjerujemo, ako tvrdimo da će krajem prosinca u uvali Muna i starom selu, smještenom u plodnom žirajskom polju, biti uvrh glave desetak, mahom ostarjelih žitelja.
Jerkov ne popušta
Kako kraj takve gotovo katastrofične otočne slike ozbiljno razmišljati o povratku života na Žirje, temeljenog na oživljavanju gospodarske aktivnosti!?
- Ako izuzmemo turizam, koji polako, ali sigurno raste, svi su drugi naši projekti na razini želja. Naš mještanin, splitski Žirjanin Željko Jerkov silno se trudi oko projekta oživljavanja poljoprivredne proizvodnje, dok je na Ministarstvo državne imovine adresirana naša molba, zahtjev da se u napuštenim i zapuštenim vojarnama organizira barem sindikalni turizam. Što se tiče nautičke luke, projekt koji su Francuzi prezentirali još 1990., čini mi se da smo od njega dalje nego prije 30 godina - kazivao nam je Ivan Dobra, predsjednik Mjesnog odbora u ostavci.
Makar studija splitskog Ekonomskog fakulteta o revitalizaciji Žirja, koje je nekad imalo blizu tisuću žitelja i 150 osnovaca, predviđa i oživljavanje kulturne djelatnosti, taj segment je dosad dodatno zavaravao Žirjane. "Žirajsko kulturno lito“ i mješovita klapa "Žirje" su svojim sjajem dodatno stvarali privid tamošnjim bodulima da će se vratiti bolji dani. U tom smislu nas je samo djelomično pokolebao žirajski aktivist Emir Berbić, koji će: - Nije budućnost našeg otoka toliko sumorna. U pripremi su dva značajna projekta. Potrebno je samo malo dobre volje i toliko potrebnog strpljenja.
Na Zlarinu, koji je u kraljevini Jugoslaviji, bio središte otočne općine, vibracije su gotovo suprotne. Otok koraljara preplavio je svojevrsni, makar suzdržani optimizam. Dva su ozbiljna razloga za to. Podatak da se dio mladih obitelji vratio (ili zadržao) na otoku, o čemu najizravnije svjedoči devetero, mahom plavokosih mališana u zlarinskoj osnovnoj školi. I drugi, što (ne)izravno svjedoči o brizi hrvatske države za Zlarin. Točnije, budući Hrvatski centar koralja, što će se relativno brzo otvoriti na otoku.
- Tamo će se stalno zaposliti najmanje troje Zlarinjana. Valja očekivati da će taj centar značiti i barem desetak sezonskih radnika.
To je veliki korak za naš mali otok. Imamo mi i hotel "Koralj“, još nekoliko ugostiteljskih objekata, dvije trgovine… Život ne zamire ni zimi. Raduje i podatak da smo, u prvih deset mjeseci zajedno s Obonjanom, ostvarili sedamdeset tisuća noćenja - raspričala se Katarina Gregov, direktorica TZ Zlarin.
Poguban zakon
No, svojevrsnu tjeskobu zlarinskim turističkim djelatnicima izaziva novi prijedlog Zakona o turističkim zajednicama, koji praktički isključuje mogućnost da izvan gradova i općina djeluju male, mjesne turističke zajednice poput zlarinske.
- Nismo, što kriti, oduševljeni zakonskim prijedlogom, jer je TZ Zlarin, za razliku od nemalog dijela turističkih zajednica na kontinentu, samoodrživa, te predstavlja nukleus gospodarskih i inih djelatnosti na otoku. No, ako zakon bude i konačno usvojen, snaći ćemo se mi, Zlarinjani. Naći ćemo neki kompromis u formalnom ujedinjenju sa sličnim turističkim zajednicama. Ukratko, vjerujem u dobar rasplet problema. I nastavak prakse da TZ Zlarin budi naš otok - dodala je Gregov.
Sa (zlarinske) ponistre se vidi Prvić Luka, koja ne može parirati Zlarinjanima ni brojem turističkim noćenja, a kamoli novorođenom djecom, no svejedno se snažno odupire tihom umiranju. Makar je nekadašnja tvornica sardina odavno pretvorena u dječje odmaralište.
- Memorijalni centar "Faust Vrančić“ predstavlja generator razvoja našeg mjesta. Uvjerena sam da će uskoro biti i značajniji u tom smislu. O tome svjedoče sve brojnije posjete centru i otoku. Puno nam znači i hotel "Maestral“ i sve brojniji ugostiteljski objekti. Mene, međutim, gotovo jednako raduju neki naoko sitni, ali inidikativni pomaci. Primjerice, na otok se vratila ili, ako hoćete, naselila obitelj Luke Mažibrade. Otkupili su poljoprivredno zemljište, njihov se OPG na ozbiljan način bavi uzgojem i prodajom povrća. Aktivirala se i poljoprivredna zadruga "Faust Vrančić“, zahvaljujući mladoj Mihaeli Delač i njezinu partneru, koji su, također, našli smisao u životu na otoku - otkrila nam je Jagoda Bokulić, dopredsjednica Mjesnog odbora Prvić Luka, vitalna umirovljenica, koja je poslije desetljeća rada u Zagrebu našla svoj mir na otoku.
- Vjerujem da Luka i Mihaela neće biti iznimke. Inače, ajme nama. U Luci sam osnivala žensku klapu, u kojoj sam sa svojih 60 "i nešto“ godina daleko najmlađa pjevačica - dodala je Jagoda.
Napreduju polako
Slične su nas priče dočekale u susjednim Šepurinama i na Kapriju. Za razliku od Krapnja, gdje su silno uvjereni u bolje dane otoka ronioca i spužvara.
- Na Krapnju zimi stalno boravi 150 žitelja. Imamo svoj hotel, uljaru, muzeje u samostanu i hotelu, radnju za preradu i proizvodnju spužvi… Nemamo ni osjećaj da nas je grad Šibenik zaboravio. Uskoro će biti uređena i otočna šetnica. Volio bih da na Krapnju uskoro bude više žitelja, ali ne i da se promijeni atmosfera na školju. Mislim da bi "klasični“ gospodarski objekt pokvario sadašnju krapanjsku idilu - drži Slaven Tudić, vlasnik krapanjskog hotela "Spongiola“, kojemu hotelijerstvo nije jedina uspješna djelatnost.
U prilog toj tezi ide i podatak da je zajednička TZ Krapanj - Brodarica ostvarila više od 250 tisuća noćenja.
Nema sumnje da Brodaričani i Krapljani smatraju da je izlaz iz svojevrsnog bodulskog tunela - podvodni tunel, koji bi otok spojio s kopnom. Projekt, koji napreduje polako, ali sigurno. Jednako potpomognut na razini grada, Hrvatske gospodarske komore i Europske unije.