Josip Mateša: Ja sam riba od porta- iz "sela" sam odlazio samo u vojsku i zatvor

Nagrada grada Vodica za životno djelo ove je godine pripala Josipu Mateši, samoukom, višestruko talentiranom umjetniku i predanom čuvaru vodičke baštine.
Više od pola stoljeća aktivni je član Župnog zbora, a u nekoliko je mandata bio član pastoralnog i ekonomskog vijeća. Njegov tradicionalni umjetnički doprinos kreiranju božićnih jaslica obogaćuje duhovnu i kulturnu dimenziju župe i grada. Svojim je zalaganjem dao nemjerljiv doprinos obnovi i izgradnji crkve na Okitu, u promoviranju Vodičkih žudija, kao i umjetničkom oblikovanju "Mimohoda sjećanja" na poginule vatrogasce na Kornatu. Rijetke su manifestacije u kojima Mateša neposredno ne sudjeluje. U nekoliko je mandata bio vijećnik Gradskog vijeća, a 2000. pripala mu je i Nagrada grada za razvoj obrtništva i humanitarni rad.

Duboko religiozan, skrušen, ali i silno zabavan i duhovit, šjor Josip je na nagradi ponajprije zahvalio Bogu koji mu je "iz milosrđa udijelio kap kreativnosti i rekao - evo i tebi malo, Jole!". S pozornice vodičkog Kulturnog centra na svečanosti dodjele priznanja zahvalio je i svetoj Jelini, vodičkoj nebeskoj zaštitnici, svojoj supruzi i Vodičanima što su ga predložili.

Daru vjere, kaže, zahvaljuje neiscrpno nadahnuće u kreiranju jaslica kojima desetljećima, još od djetinjstva, ukrašava vodičku crkvu, Božji grob i s pomoću kojeg prikladnim umjetničkim izrazom prati sve svetkovine u Vodicama. Brojne skulpture od maslinova drva, slame, kamena i drugih prirodnih materijala gotovo uvijek su nadahnute religioznim promišljanjima u kojima mu je ljubav najveća inspiracija. Tako je još od vremena kada mu je kao 13-godišnjaku vodički župnik prepustio da s prijateljima i vršnjacima napravi prve božićne jaslice. Prijatelji su se s vremenom razišli. Svakoga je životni put odveo na svoju stranu. Samo je šjor Joso od svih njih ostao uz svoje vodičke jaslice i brojne Kristove skulpture.



- Moj moto je: Sve što radiš - radi s ljubavlju. Jedino tako ništa nije teško. Ako se radi iz srca, kad si u svojoj duši sretan što nešto možeš promijeniti na bolje, onda je to pravi put - uvjeren je dobitnik Nagrade za životno djelo grada Vodica.
Osim što je poznat po svojim likovnim djelima, šjor Joso je i pjesnik, dramaturg, no ponajviše - Vodičanin.

- Ja za sebe uvik kažem da sam riba od porta. Nisam čovjek koji je puno putovao, niti bio u velikim školama. Jedino sam iz Vodica izbivao kada sam bio u ondašnjoj vojsci i u jugoslavenskom zatvoru kao politički zatvorenik. Je, nekad sam zna otić i na izlete i koje putovanje, ali to se i ne računa. Sve drugo vrime, od rođenja sam u Vodicama, ka srođen sam sa njima i zato bi tija da ono bude stvarno jedno ubavo mjesto, privlačno i nama koji u njemu živimo i svakom gostu da se, kad dođe u Vodice, osjeća ugodno - nadahnuto će Mateša.

Zato ga, zaključuje, silno žalosti svaki, pa i najmanji nered u prostoru, na vodičkim ulicama i kvartovima. Osobito je osjetljiv na različite divlje (nado)gradnje. Često je na to upozoravao i kao gradski vijećnik. Ni sada, kao laureat, ne odustaje.
- Vodičani, uredite svoje kuće, da pogled sa zvonika bude ugodan i Bogu i čoviku - poručuje šjor Joso.