Još jedan slučaj bezočne bespravne gradnje u prvom redu do mora; Htio je do neba: građevinska inspekcija ilegalca fermala tek na četvrtom katu

Građevinska inspekcija jučer je konačno zapečatila gradilište u Betini, na atraktivnom zemljištu tik uz more, na kojemu je, unatoč angažmanu Općine Tisno da se nelegalna gradnja onemogući, mjesecima nicao kat po kat zgrade investitora nepoznatog resornim općinskim službama.

Obistinila su se, tako, predviđanja Ivana Klarina, tišnjanskog načelnika, da će građevinski inspektori u konkretnom slučaju izići na teren tek kada priča o nelegalnoj gradnji u atraktivnom turističkom mjestašcu na otoku Murteru dospije u medije. Otočni poteštat i bivši SDP-ov saborski zastupnik, međutim, nema razloga za zadovoljstvo. Ogorčen je, kaže, što se državni zamašnjak pokreće tek kada se javnost upozna s nakaradnim ponašanjem pojedinaca kojima je, uz tko zna čiji dogovorni ili prešutni aranžman, dopušteno nagrđivati prostor i raditi što ih je volja, bez poštovanja zakonske procedure i sredine u koju su došli.

– Rijetke su jedinice lokalne samouprave koje, poput općine Tisno, imaju tako bogatu arhivu pismena svojih službi Građevinskoj inspekciji. Korespondencija se najvećim dijelom odnosi na prijave nelegalne gradnje, bilo da je riječ o objektima na parcelama koje su u prostornoplanskoj dokumentaciji opisane kao poljoprivredne površine, bilo da se radi o građevinama unutar zona gradnje za koje Općina nema osnovnih podataka o investitorima, ni uvid u građevinsku dozvolu. Imamo, stoga, i te kako pravo ocijeniti da je građevinska inspekcija troma i neučinkovita. Pogotovo se to odnosi na slučaj netom zapečaćenoga gradilišta u Betini – veli Klarin.

Redar sve zapisao

– Nije normalno da se na prekrasnoj lokaciji, u prvom redu do mora, bez problema može doći do "šalunga" četvrtog kata zgrade a da Općina Tisno, na čijem se području nalazi, nema elementarnih spoznaja o tome tko stoji iza te investicije. Naš komunalni redar još je u početnoj fazi gradnje izišao na teren i zapisnički utvrdio da ne postoji propisani akt o gradnji, da nema obavijesne ploče o izvođaču radova, ni o investitoru, odnosno da je gradilište ilegalno. Resorna općinska služba odmah je o tome izvijestila Građevinsku inspekciju i od tada se ništa nije dogodilo, osim što je građevina u međuvremenu rasla u nebo. Iritira me ta neučinkovitost i nesuradnja Građevinske inspekcije, koja bi u uređenoj državi trebala biti među vodećim faktorima zaštite prostora. Nije li to njezina osnovna zadaća? Nije li to gradilište odmah nakon prijave Općine trebalo biti zapečaćeno dok se ne dostavi građevinska dozvola? – retorički je upitao Klarin.

Posebno ga ljuti što svojim nečinjenjem ili minimalnim brojem intervencija Građevinska inspekcija daje pljusku investitorima koji se drže zakona i koji prije zabijanja lopate u zemlju na svom gradilištu, općini dostavljaju uredne papire na osnovi kojih plaćaju komunalni doprinos. Ogorčen je, uz to, i na činjenicu što veliki nelegalni graditelji prolaze neokrznuti represivnim državnim mjerama, dok na malima inspektori treniraju strogoću.

Strašenje malih

– Nekretnine poput ove u Betini u najvećem broju slučajeva služe za prodaju i grade ih ljudi koji se bave nekretninskim biznisom. One definitivno znače i prihod jedinici lokalne samouprave. Samo, ja taj prihod ne želim. Općina Tisno inzistira na očuvanju svoga prostora jer je to naše najveće bogatstvo i zalog budućnosti generacijama koje dolaze. Zone gradnje širimo minimalno, i to isključivo po pojedinačnim, opravdanim zahtjevima. Nelegalne zahvate bez presedana prijavljujemo Građevinskoj inspekciji. I što se onda događa? Imali smo jedan primjer u zaleđu Tisnoga gdje smo uporno prijavljivali investitora koji je gradio veliku kuću izvan građevinske zone. Građevinska inspekcija u tom slučaju nije intervenirala, nego je rušila poljske kućice u blizini "bruseći zube" na malima i opravdavajući svoje postojanje. Nije teško zaključiti kakva se takvom praksom šalje poruka ljudima koji imaju obitelj, koji rade za prosječne plaće i koji podižu hipotekarne kredite da bi platili projektante, nadzor, komunalni doprinos i sve ostale pristojbe – ojađen je tišnjanski načelnik.

Nakaradni val

Zakon o legalizaciji nezakonito izgrađenih građevina iz 2011. smatra jednim od lošijih zakona Milanovićeve Vlade iz dva razloga. Prvi je, objašnjava, što se njime diskriminiraju oni koji su radili po Zakonu i koji su plaćali sve, od projektanta pa do građevinske dozvole, a drugi što je legalizirano i ono što se ni po kojim parametrima nije smjelo legalizirati.

– Prostor je nešto što jedino imamo, a prostorna valuta nam je bogatstvo koje baštinimo i uživamo. Ne možemo se ne složiti da mi koji se bavimo turizmom i koji smo egzistencijom vezani uz more, živimo puno bolje nego ljudi u drugim dijelovima Hrvatske, odnosno ljudi u gradovima. Naši stari su nekoć odgovorno gradili i poštovali svoje okruženje i ostavštinu. A onda je došao jedan val nakaradne gradnje u kojemu je svatko radio kako je htio. Kad je usvojen Zakon o legalizaciji, smatrao sam da ćemo njime konačno podvući crtu. Međutim, ništa se nije postiglo. Legalizirane su građevine koje ne bi smjele ostati u prostoru, ima primjera kuća koje su, takoreći, građene na nasipima otetim moru, a sada su ozakonjene. Taj val devastacije se i dalje nastavio, a kako Građevinsku inspekciju doživljavam kao državu, onda smatram da njezina neučinkovitost demonstrira i odnos države prema jedinicama lokalne samouprave – zaključio je Klarin.