Šibensko-kninski župan Marko Jelić ovih je dana izazvao pozornost javnosti (ponovnom) najavom okupljanja nezavisnih političkih opcija, stranaka i lista, radi zajedničkog izlaska na parlamentarne izbore. Nije novost da je Jelić ambiciozan čovjek koji očigledno vjeruje da koncept ideološke “nesvrstanosti” još uvijek nije iscrpljen, potrošen, i da bi mu birači na parlamentarnim izborima mogli dati podršku.
Kod toga vjerojatno računa s odiumom koji kod građana izaziva i kompromitirana vladajuća stranka, HDZ, ali i s inferiornošću oporbe koja za dugogodišnje vladavine “zajedničara” nije uspjela naći pravi recept za pridobivanje povjerenja birača i izbornu pobjedu. Dobrim dijelom tome pridonosi i činjenica da je SDP unutarnjim raskolom dodatno naglasio stanje krize u kojemu je godinama, pa takav zasigurno nije uvjerljiv kao možebitni lider oporbe. Pogotovo zbog učestalih prijepora s njima najbližom strankom na ljevici, platformom Možemo!, s kojom češće naglašavaju razlike i razmimoilaženja nego bliskost.
Slabosti i potrese u SDP-u relativno je dobro iskoristio Most koji je sve glasniji, medijski sve prisutniji i agresivniji, no teško da bi mogao preuzeti ulogu vodeće stranke opozicije. Domovinski pokret je, također, prolazio kroz turbulencije i pritom gubio neke od viđenijih članova koji su, realno govoreći, bili i najveći mamac za birače kad je stranka prvi put izišla na izbore.
Prostor za proboj
Kako bilo, Jelić u takvoj konstelaciji vidi sasvim dovoljno prostora za “nezavisne”, računajući primarno na birače koji zbog dugogodišnje dešperatnosti koju kod njih potiče postojeća politička ponuda, u vrijeme izbora ostaju kod kuća. Pokazalo se da njih nije lako izvući na birališta, pa je unekoliko enigma kako to misli postići grupacija “nezavisnih”, od kojih su se neki u međuvremenu potpuno kompromitirali i time samo učvrstili apstinente u odluci da na izbore ne trebaju izlaziti.
Jelić je svoju političku afirmaciju stekao više činjenicom da je dvaput porazio HDZ, što se kod nas smatra posebnim podvigom, negoli konkretnim rezultatima na lokalnoj (kninski gradonačelnik) i regionalnoj razini (šibensko-kninski župan). Te dvije pobjede u nizu, nekako su ga logično vodile ka uvjerenju da bi mogao doseći i onu treću - na nacionalnoj razini. Ali, stvari nisu nimalo crno-bijele...
Kad je prije šest godina ušao u utrku s Josipom Rimac za vodeću poziciju u Kninu, koji je HDZ-ova kninska perjanica tretirala kao svoj privatni, zavičajni leno, svima je u tom gradu već bilo dosta HDZ-ove gradonačelnice i htjeli su promjenu. Kao profesor na Veleučilištu, znanstvenik (mikrobiolog), čovjek umjerene retorike i manira koje su gotovo nestale iz politike, bio je “osuđen” na pobjedu. Međutim, unatoč velikim planovima koje je imao za Knin, zasitio se brzo lokalne dužnosti, a da nije uspio zaustaviti iseljavanje iz svoga grada, koji je, objektivno govoreći, u međuvremenu postao ipak tolerantnija i snošljivija sredina.
Ali, za Jelića tu više nije bilo izazova. Na idućim lokalnim izborima kandidirao se za župana Šibensko-kninske županije s potporom, ne samo nezavisnih lista, nego i političkih stranaka i s lijeve i desne strane spektra, u gotovo identičnim okolnostima kakve je imao u Kninu kad je izabran za gradonačelnika. Dugogodišnji HDZ-ov župan Goran Pauk nakon četiri mandata i uljuljkanosti u fotelji za koju je mislio da je njegova bezmalo doživotno, bio je zreo za - pad. I to se dogodilo.
Sukobi s Petrinom
No, u Kninu je, za razliku od Šibenika (županije) Jelić imao puno čišću situaciju, bio je to njegov grad i bilo mu je kudikamo lakše obnašati dužnost gradonačelnika negoli u za njega puno većoj i relativno nepoznatoj sredini, okružen raznorodnim partnerima s raznorodnim interesima. Prva godina mandata protekla mu je u kontinuiranim sukobima s njegovim glavnim suradnikom u tzv. programskoj suradnji, Stipom Petrinom, čija mu je Nezavisna lista s najvećim brojem vijećničkih mandata u Županijskoj skupštini (7) na strani “koalicije”, bila glavni oslonac za održavanje vladajuće većine. Odnosi su među njima u jednom trenutku toliko eskalirali da je Petrina, koji je nota bene i predsjednik Županijske skupštine, čak najavljivao pokretanje postupka za opoziv župana, nazivajući ga manipulatorom koji boluje od mesijanskog kompleksa...
No, kako je uvijek bolji vrabac u ruci nego golub na grani, nesuglasja su u međuvremenu utihnula, odnosi se normalizirali i župan danas puno mirnije plovi prema trećoj godini mandata. I priprema se za novo političko iskušenje - parlamentarne izbore.
Nije to prvi put da Jelić okuplja “nezavisne”. A niti da pokazuje ambiciju okušati se i u nacionalnoj politici. Samo, prije dvije godine, uoči parlamentarnih izbora, sa skupinom svojih istomišljenika osnovao je stranku pomalo arogantnog naziva Stranka s imenom i prezimenom, s kojom su namjeravali osvojiti mandate u Hrvatskom saboru. Bila je tu i Dalija Orešković, današnja zastupnica Centra, Josip Budimir, Ante Pranić, Toni Turčinov, Marko Grubelić, Zlatko Ćesić, Petar Maretić, Nikša Kulušić... Mahom se radilo o imenima već etabliranim na političkoj sceni, pogotovo u njihovim lokalnim sredinama.
Stranka s imenom i prezimenom trebala je biti zajednički okvir za izlazak na parlamentarne izbore, kako je tada govorio Jelić, koji će pod tim zajedničkim nazivnikom okupiti neke manje stranke i nezavisne pojedince bez formalnog učlanjivanja. Ni sam Jelić nije formalno bio član te stranke, samo joj je svojim stručnim programskim savjetima, objašnjavao je, doprinosio. Uostalom, kompetencije su trebale biti ključ suradnje u stranci prepoznatljivih imena i prezimena, kojoj je strateg bio, također, s “imenom i prezimenom”, nitko drugi do li Ivica Relković. Jelić je za njega tvrdio da je “jedan od najboljih hrvatskih analitičara koji iz statistike zna prepoznati trendove bolje od većine analitičara u Hrvatskoj”. Ali, ovog je puta omanuo, pa se Stranka s imenom i prezimenom osnovala u ožujku, a već u lipnju ozbiljno - osula.
Veliko osipanje
Onog trenutka kad se odlučila koalirati sa strankama Pametno i Fokus, izgubila je svoju autentičnost, tvrdio je Jelić, koji je zajedno s pet svojih kolega koji su svi odreda trebali biti na listi u 9. izbornoj jedinici na izborima 2020., istupio iz stranke. Stranku su tada napustili uz Jelića i Toni Turčinov, načelnik općine Murter-Kornati, Marko Grubelić, načelnik općine Tribunj, dr. sc. Zlatko Ćesić, Petar Maretić, vijećnik općine Dicmo te Nikša Kulušić, potpredsjednik NLM-a Drniš.
- Rekli smo da ćemo ići na izbore sa svojim imenom i prezimenom, da bismo sada završili u koaliciji s nekim strankama. Tako smo mogli ići i s HDZ-om ili SDP-om, svejedno s kojom strankom, nije presudno o kojim se strankama radi. Na taj način sama ideja imena i prezimena više nije relevantna. Naša širina izbornog područja - objašnjavao je Jelić - za sve nas je ograničena, a ovo je bila prilika da je proširimo ljudima s imenom i prezimenom čija vizija Hrvatske nije limitirana ideološkim predznakom, nego je određena isključivo strukom i boljitkom za Hrvatsku - sa žaljenjem je isticao Jelić.
U to vrijeme okupljanje nezavisnih lista, gradonačelnika i načelnika, Jelić je vidio samo kao model prikladan za lokalne izbore, pa je govorio da se takvo okupljanje ne miješa s parlamentarnom razinom, iako je u njega uključeno čak 50 gradonačelnika.
No, evo ga, okupljaju se “nezavisni” i za parlamentarne izbore. Tko će se sve naći u toj grupaciji, ima li među njima mjesta i za kontroverznog Petrinu i kompromitiranog Turčinova (koji je široj javnosti postao poznat zbog “slučaja bordel”), tko će biti glavne uzdanice ove opcije na parlamentarnim izborima 2024., na čiju se inicijativu ponovo udružuju, na koliku potporu birača računaju, sve smo to pitali šibensko-kninskog župana Marka Jelića, pa i znači li ovaj iskorak na nacionalnu razinu da je zaključio fazu natjecanja na lokalnim izborima. Ali, do zaključenja roka za ovaj broj ŠL-a, nismo (prvi put!) dobili županove odgovore...
Uz ostalo, pitali smo župana i što misli hoće li mu aktualni mandat pomoći ili odmoći u parlamentarnim izborima. Ne znamo što o tome misli, doživljava li poziciju župana kao odskočnu dasku za Sabor, ali s obzirom na ostvarene rezultate u protekle dvije godine mandata, iznimno neugodan slučaj Zlatke Kundid, dugogodišnje zaposlenice županije s čak dvije fakultetske diplome i velikim radnim iskustvom kojoj je potpisao otkaz, proglašavajući je gotovo jedinu viškom (uz još jednog kolegu s lošim radnim karakteristikama, mada je Zlatka uvijek dobivala samo najviše ocjene za svoj rad, a ipak završila na ulici), pa danas radi u trafici, ili na činjenicu da se njegov kolega s liste, Toni Turčinov u međuvremenu kompromitirao plaćajući općinskim novcem zabavu u austrijskom bordelu, a da se Jelić od njega nije ni jednom riječju distancirao... nije to baš dobitna poputbina za izbore. Ali, vidjet ćemo.
U krivom smjeru
Jelić uostalom, smatra, barem je tako izjavio gostujući ovih dana na N1 televiziji, da živimo u zemlji gdje čak 70 posto građana misli da idemo u krivom smjeru, a 30 posto birača ipak glasa za vladajuću stranku koja nas vodi u tom, pogrešnom smjeru, što je, kaže, logično, jer nemaju izbora pa glasaju za manje zlo (?!) Pa ako u političkoj areni Jelić vidi samo HDZ i njegovu grupaciju “nezavisnih”, razumljivo je da očekuje brz i lak proboj na nacionalnu političku scenu...
Grubelić raspoložen za razgovor
Župan Marko Jelić na naša pitanja nije odgovorio, kao da ih nije ni dobio. Ali, jedan od njegovih suradnika, koji će vjerojatno biti i na listi za Sabor, Marko Grubelić, načelnik općine Tribunj, bio je raspoložen za razgovor.
- Načelno sam razgovarao sa županom Jelićem o izlasku na parlamentarne izbore, ali još je daleko do izbora. Možda ću biti na listi, možda neću, ali ću svakako pomoći svojim angažmanom u izbornom procesu. A predstavljat će nas najbolji među nama. Ideja je da izađemo u svim izbornim jedinicama, a hoćemo li u tome uspjeti, vidjet ćemo - kaže Grubelić.
Smatra da ljudi baš i nisu skloni promjenama, jer za promjene treba izaći iz svoje komfor zone. Govorili su mu, veli, da neće dobiti ni na lokalnim izborima, pa je dobio, govorili su da neće proći ni na regionalnim, pa su ipak dobili. Zašto ne bi dobili i na nacionalnim - kaže Grubelić.
Volio bi, doduše, da ne mora ići na parlamentarne izbore jer bi to značilo da je situacija u zemlji dobra, ali tome nije tako, pa se i sam osjeća pozvanim i odgovornim da pridonese promjenama. - Što god mi radili ne možemo biti gori od ove aktualne vlasti - uvjeren je Grubelić.
Opredijelio se za neovisnost od stranaka, jer, kako ističe, “meni Jelić nije šef i ne može mi ništa narediti kao što to Plenković može svojim ljudima, i to je naše bogatstvo. Jelić je meni samo dobar suradnik”, tvrdi Grubelić.
Ne vjeruje da će izbori biti prije redovnog roka, sve spekulacije o tome smatra odmakom od stvarnih tema i problema, kao što su obnova na Banovini, korumpirani ministri... Nada se i da će do izbora biti donesen novi zakon o izbornim jedinicama kako glas u Dalmaciji ne bi vrijedio 0,7 nego barem 1, a da Slavonija nema 1,5 nego manje...
Pitali smo Grubelića hoće li i Turčinov na listu “nezavisnih” u utrci za Sabor. Nije bio određen, ali je potvrdio da je i murterski načelnik, unatoč “aferi bordel”, s njima, dio tima, na raspolaganju za pomoć.
