Dr. Marko Jelić, nezavisni kandidat za gradonačelnika Knina: Ako pokrenemo gospodarstvo nećemo više pričati o partizanima, ustašama i četnicima

Dr. sc. Marko Jelić, nezavisni kandidat za gradonačelnika Knina, široj javnosti najpoznatiji kao osnivač i bivši dekan kninskog Veleučilišta, napunit će 41 godinu u ožujku, oženjen je, i otac – kako se sam pohvalio - četiri krasne kćeri. Najstarija je već na fakultetu, a najmlađa još nije ni u vrtiću, u braku je sa suprugom Nadanom, koja je profesorica njemačkog jezika i povjesničarka umjetnosti, već 20 godina.

– Kninjanin sam i u Kninu živim, sa stalnom adresom 2 Z 7. Ili drugi red zapad, sedmo mjesto na kninskom groblju, gdje su pokopani i svi moji preci, pa se i ja spremam za tamo, jednom kad dođe vrijeme za trajnu adresu. Doktor sam molekularne biologije i biokemije, završio sam molekularnu biologiju na PMF-u u Zagrebu, nakon toga sam otišao 2000. godine u Kiel, na sveučilište Christian Albrecht, kod profesora Jurgena Solla. Nakon toga sam se 2002. godine zajedno s cijelom grupom prebacio u Muenchen na sveučilište Ludwig Maximillian, jedno od najboljih na svijetu, 48. po rangu, a biološki fakultet tog sveučilišta na kojem sam doktorirao najbolji je u Njemačkoj.




Ukratko, bio sam na dobrim mjestima, objavljivao dobre znanstvene članke, radio dobre stvari, i po 12 sati na dan, dobio drugu kćer u Njemačkoj. Svaki dan sam putovao po 40 kilometara u jednom smjeru i 40 u drugom, odeš ujutro kad djeca spavaju, dođeš navečer, poljubiš ih, i oni idu spavati, ali eto, uspio sam doktorirati za tri godine i dva mjeseca, trudio sam se, radio, drugim kolegama je za to trebalo četiri ili pet godina – kaže Marko Jelić.
U Hrvatsku se vratio krajem listopada 2003. godine, i nakon što je godinu dana bio bez posla, bivši ga je kninski gradonačelnik Vinko Marić pozvao da se uključi u rad Centra za poduzetništvo na kojem je postao viši savjetnik za nove tehnologije. U HDZ-u je bio od 1990. do 1996. godine, u stranku je ušao kao petnaestogodišnjak, otac mu je bio osnivač HDZ-a u kninskom Vrpolju, a i on sam bio je osnivač Mladeži HDZ-a grada Knina u progonstvu.

– Mene politika kao politika nikad nije zanimala i kada je "Oluja" završila smatrao sam da to više nije za mene. A u nju sam se ponovno uključio, na poziv gradonačelnice, kada sam bio kao jedini nestranački član, član gradskog Poglavarstva Knina 2007./2008. godine. Nisam za to primao nikakvu naknadu, i mislim da na taj moj rad nitko ne može imati primjedbi jer sam ga vrlo profesionalno obavljao, i kasnije sam se 2013. godine uključio kao nezavisni kandidat na listi HDZ-a. Kada sam 2014. uvidio da mi se ne dozvoljava da iznosim stavove i mišljenja i da mi se prigovara, ja sam se zahvalio i vratio mandat jer ga nisam ni dobio na svoje ime – kazat će u uvodu intervjua.



Odakle vi, s ovako bogatim znanstvenim kurikulumom, u politici, i to još lokalnoj, kao kandidat za gradonačelnika?
– Ako nešto godinama ne ide dobro, a mi to uočavamo, onda imamo i odgovornost da to promijenimo. Mislim da se Knin približava jednoj točki koju mi u fiziologiji bilja zovemo točkom trajnog venuća. To vam je onaj trenutak kad biljci koliko god joj dali hraniva i vode, ona je gotova, mrtva je i neće se oporaviti, uginut će. Čini mi se da smo blizu te točke trajnog venuća u smislu ljudskih potencijala. Jer ako izgubimo ljude, onda je gotovo i za Knin, a i za dosta drugih područja u Hrvatskoj koja su u sličnoj situaciji kao i Knin. S druge strane, ja sam svojim dosadašnjim radom i svime što stoji iza mene pokazao da znam riješiti krizne situacije, da znam mobilizirati ljude i resurse i od toga nešto stvoriti.
Već na početku je zaiskrilo između vas i Josipe Rimac, oko slogana 'Živim(o) Knin'. Je li to znak da će se između vas dvoje voditi glavna bitka, da vas je prepoznala kao glavnog protukandidata?
– Znam samo da je ona obznanila da će biti kandidatkinja HDZ-a, a sam sam to obznanio jedno 15 dana prije. Ne znam hoće li se još netko javiti s ambicijom i kandidaturom za gradonačelnika. Smatram da to ne bi bilo loše, bolje je birati između više nego između samo dvoje kandidata. A najgore je kad građani imaju samo jednog.

Vi ste zasad nezavisni kandidat, ali bilo je i govora o nekim koalicijskim kombinacijama...
Ne zasad, nego ja jesam nezavisni kandidat i to se neće promijeniti. Najprije, mislim ono što govorim, a potom uvijek radim ono što govorim, i to se neće promijeniti. Bez obzira na neke ponude kojih je, neću kriti, bilo. Ja nemam ništa protiv HDZ-a, ni SDP-a ni Mosta, ni bilo koga drugog, spreman sam razgovarati sa svakim, ali ja sam nezavisni kandidat s nezavisnom listom koja neće ulaziti u nikakve predizborne ni postizborne koalicije. Jer onda se gubi smisao slobode odlučivanja i ono što naše stranke nažalost ne prepoznaju kao sukus demokracije. Da o svakom pitanju svatko treba imati svoje mišljenje i iznijeti ga.



Znači, vi ste kandidat kojem ideologija nije bitna, odnosno nije mu u prvom planu...
Svatko od nas ima svoju ideološku podlogu, pa je tako imam i ja. Ali ovo su lokalni izbori. Ovdje vam je važno imate li posao ili nemate, imate li kanalizaciju ili je nemate, imate li vrtić, da li taj vrtić funkcionira, da li škola funkcionira, imate li osnovne uvjete za život. Ideologija počinje na jednoj drugoj razini, na županijama, a onog momenta kad prijeđete županijsku razinu ona postaje iznimno važna i onda mi počinjemo razgovarati o partizanima, ustašama, četnicima, pa na koncu dođemo na to tko je bio udbaš, ovaj ili onaj, počnu raznorazne priče. Lokalna razina je nešto drugo, ja poznajem gospođu Rimac, ona mene, kao što i jedno i drugo poznaju naši sugrađani, i mi njih, i nema razloga da se mi tu sad nešto ideološki prepiremo. Mislim da ovi izbori neće biti temeljeni na ideologiji, neće čak ni na programu, nego na tome može li netko nešto napraviti ili ne može. To je jedino pitanje. Čini mi se da su dosad, u proteklih 12 godina, u gradskom poglavarstvu u kojem sam i ja sudjelovao postignuti neki rezultati koji su vidljivi, a s druge strane moramo reći da nam je grad napustilo jedno pet-šest tisuća ljudi i da imamo prazan grad. To je ona točka trajnog venuća o kojoj govorim.
Znači, nešto se u Kninu napravilo, ali to nije dovoljno?
– Ne da nije dovoljno, nego mi se čini da je to što se napravilo otišlo u krivom smjeru. Imamo malo vremena i ono što je najgore, premalo ljudi. Moj interes je usmjeren potpuno na gospodarstvo, i mislim ako to uspijemo riješiti da smo riješili puno toga. Jedan mladi čovjek, koji me se iznimno dojmio, student je, kazao je da je onima koji zarađuju do 500 eura važno tko je koje nacionalnosti, koje vjere, kakav ima politički stav i tome slično. Oni koji zarađuju između 500 i tisuću eura mjesečno oni razmišljaju kakve bi cipele ili jaknu mogli kupiti, a oni koji zarađuju između tisuću i tisuću i pol eura mjesečno oni razmišljaju kakvo će auto kupiti. Oni koji imaju više od tisuću i pol eura mjesečno razmišljaju gdje će ići na odmor. Ja želim da moji sugrađani, ljudi kojima sam ja okružen, razmišljaju gdje će ići na odmor i koji će automobil kupiti a ne da se prepiremo oko gluposti, jer to više nema smisla.

Svi to kažu, ali lako je to reći. Kako to i napraviti?
– Mi imamo resurse, ali praktički ništa od njih ne koristimo. Je li vama neobično da Knin nema ni jednu punionicu vode, ili i jedan drugi pogon koji je vezan uz tehnologiju vode? Dosta sam dobro financijski situiran, ali neki od mojih prijatelja i poznanika koji žive od poljoprivrede u Kninu imaju još i bolja primanja od mene. Samo treba raditi. I omogućiti svima onima koji žele raditi da mogu živjeti od toga. Ili od turizma. Evo, čitam da je hit iznajmljivanja bicikla, a mi imamo taj Krčić i od njega 15 kilometara dugu pješačko-biciklističku stazu. Imamo dovoljno resursa da možemo u ovom trenutku zaposliti 100 – 120 ljudi da ne budu na teret parafiskalnih nameta kao što je povećavanje komunalne naknade, cijene vode, odvoza otpada. To se može napraviti da bude održivo i kad govorimo o plaćama, ne govorim o plaći od tri tisuće kuna, nego je meni cilj da svatko u Kninu ima minimalno prosječnu državnu plaću, koja je oko pet i pol tisuća kuna. Resursi koji su nam najdostupniji za aktivirati su poljoprivreda i turizam. Ja i moj tim imamo čitav niz projekata koje smo pripremali godinama, neki su i provedeni, jer su mali poduzetnici i poljoprivrednici dolazili k nama, mi smo im projektirali i pogone i štale, i razne druge objekte u turističkim djelatnostima. Već sam razgovarao s brojnim ljudima, svojim poznanicima i prijateljima koji su spremni doći ovdje i pokrenuti male bio-tehnološke tvrtke, start-upove, a ima mladih ljudi i u Kninu koji se sami javljaju za male start-upove vezane uz nove tehnologije, poput IT-a i slično.





Govorite o timu. Tko je u njemu?
– Neću vam to otkriti iz razloga što su pritisci enormno veliki. Tim ljudima to još uvijek ne treba. Ne želim ih izlagati. Neka ti pritisci idu prema meni, ja sam javno istupio. Ako ste vođa ne smijete biti iza i naređivati, nego biti prvi i snositi odgovornost. Vođa ne smije svoje ljude slati u bitku i izlagati, dok se on sam čuva. Ukratko, ne smije vikati juriš, nego - Za mnom.
Ni kandidate za dogradonačelnike nećete otkriti?
– Ja i moj tim išli smo dva mjeseca prije svih ostalih i sve sam pripremio, sve strateške projekte, akcijske planove koji ih prate. Ono što mogu reći je da će na mojoj listi biti dosta ljudi visokoobrazovanih, ljudi koji su čak i mojih kompetencija u smislu obrazovanja, što znači da su doktori znanosti. Riječ je o ljudima koji su spremni preuzeti odgovornost.
Što mislite da je najveći problem Knina?
– Mislim da je iseljavanje. To generira sve ostale probleme. Sad imate sud, policijsku postaju, veleučilište, vrtić, osnovnu i srednju školu, bolnicu, neke institucije koje grad čine gradom, kad padnete ispod nekog određenog broja stanovnika, počet će se gasiti sve te ustanove. A kad se one ugase, otići će i ostatak stanovnika. Kad razgovaram sa starijim ljudima oni mi često kažu da je njima svejedno tko je na vlasti. Ja tvrdim da nije. Jer, vi ste sve stariji i sve bolesniji, a ako se ukine bolnica, nećete se imati gdje liječiti. Ionako nam odlaze liječnici i medicinske sestre. Puno ih je u Njemačkoj, iako nemaju tako loša primanja. Jednostavno se pojavila velika apatija prema sustavu koji ne funkcionira. Ljudi odlaze onda kad smatraju da ne mogu ništa promijeniti. Zato je vrijeme da to zajedno promijenimo.