Ne, nema nam pomoći, uništavamo sve pred sobom, sada smo i od izvora Cetine, od bajkovitog lokaliteta iz dalmatinskog zaleđa poznatog i u svijetu pod nazivom Glavaš, Veliko vrilo ili, po novome, Oko Dalmacije, Zmajevo oko, Zemljino oko, Modro oko..., u svakom slučaju, ljepote nad prirodnim ljepotama, napravili općenarodno masovno kupalište.
Ovog ljeta dogodila se histerija, desant na “Oko”, napad sa svih strana s kolonama vozila, stotinjak i više kupača dnevno koji oko Vrila rasprostiru ručnike i rekvizite kao na nekoj običnoj plaži. Gledamo ih s vidikovca, sunčaju se, praćakaju se u plićaku, dižu mulj, sediment, blatnjave rubove... Kupaju se s maskama, brzaju perajama. Neke se žene mažu kremama, uljima, pa tako omašćene, opaljene visokim temperaturama, traže spas u (pre)hladnoj vodi. Svu tu kemiju i ljudske izlučevine Cetina će ponijeti sa sobom na jug.
’Jad, sve se zaprljalo’
Zgroženi smo prizorom jedne od akvizicija lani proglašenog Parka prirode Dinara, koji u biti nije profunkcionirao. Već od deset sati oko Velikog vrila počinje gungula na sve strane. Najhrabriji plivači, glupo da ne može gluplje, ne vodeći računa o osam stupnjeva vode, opaljeni s vanjskih 30 i kusur, skaču u nju. Riskiraju srčani udar, smrt. Drugi se bacaju na noge, na glavu, rade bombe, pljuskaju na sve strane. Krenuo je i biznis, nedavno je žena prodavala uštipke, sada je u ponudi sladoled. Evo i šporkice, djevojka poviše ceste u grmlju vrši nuždu. Pripelo joj je, ne može stići do jednog od pokretna dva WC-a, do njih je čeka brdski uspon. Jesmo li vam rekli da se u izvoru kupaju i psi? Vlasnici im bacaju loptice, oni jurcaju u vodu, oko Vrila vrše nuždu. Ljudi, ovo je kaos i velika sramota. I traje, bogme već dosta traje.
– Šta reći. Katastrofa. Jad. Nikoga nije briga. Napali su Glavaš. Ne znam broja svitu šta tu dolazi, ima domaćih. Puno je stranaca. Ostavljaju smeće. Dok nisu stigla dva WC-a, pišaline i svega bilo je na sve strane. I u jezeru pišaju. Psi se kupaju s ljudima. Sad su stavili kontejnere pa je, ajde, otpada okolo manje. Bože moj mili i dragi, šta nas je ovo snašlo... Ovoga nikada bilo nije. Mulj i blato Cetina nosi sa sobom, po 100, 200 metara vuče. Sve se zaprljalo. Gledam užas, gledam tugu – veli nam mještanka.
Ovlasti u glibu
Dakle, što se to događa oko Velikog vrila? Čisti i nepatvoreni hrvatski apsurdistan i gomila “nije-u-našoj-nadležnosti” obrazloženja. Izvor je do proglašenja Parka prirode Dinara bio pod brigom Javne ustanove “Priroda” Šibensko-kninske županije. Proglašenjem zaštićenog Parka prirode Dinara prelazi pod njihovu jurisdikciju. Ubrzat ćemo: 5. veljače 2021. na sva je zvona bilo proglašenje parka.
Automatski je donesena i odluka da se do 5. veljače 2022. godine, znači točno do godine dana od proglašenja, oformi i njegova javna ustanova. Datum je došao, istekao, prošlo je već šest mjeseci, ali ustanove nema. Netko je u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja zaboravio na svoju obvezu. A gdje nema nadzora, počinje stravična devastacija. Načelnik općine Civljane Petar Preočanin potvrđuje ogroman problem. Odmah se i ograđuje tvrdeći kako je Općina nemoćna.
– Sa svih strana ljudi nas zovu, svi viču “ovo je strašno”, pitaju zašto se događa ova sramota. Sve je točno, imamo najezdu automobila, ljudi, kupača, pasa. Treba pod hitno zabraniti kupanje, to je pitka voda, boga ti draga, zašto to rade? To je ekološko zlodjelo. A i nekome će u njoj pozliti, ubiti ga, ja se čudim kako se to već nije dogodilo. Ovo je strašno. Nemoćni smo, Vrilo nije u našoj nadležnosti, i što god da napravim, kazneno će goniti i mene i Općinu. Pitajte Javnu ustanovu u Šibeniku, može i Hrvatske vode Split, a u danom momentu i Zagreb. Sve smo pokušali, telefoni, mailovi, zamolbe, pitanja... Uspjeli smo samo staviti kontejnere za smeće, a dva pokretna WC-a financirala je punionica vode “Naturalis”. Tu stajemo, ne možemo dalje, ne smijemo dalje, nemamo ovlasti. Voda se zamutila, glib ide po 200 metara nizvodno – veli načelnik Preočanin.
Inspektori, gdje ste?
Okej, idemo u Javnu ustanovu “Priroda” Šibensko-kninske županije. Problem potvrđuje ravnateljica Anita Babačić, odmah ga locira u nepostojanju nadležne javne ustanove PP Dinara zadužene za nadzor. U razloge njezina neutemeljenja ne bi ulazila, ali potvrđuje kako proces treba maksimalno ubrzati. Proglašenjem PP Dinara ustanova kojoj je na čelu krenula je, veli, s izraženijom turističkom promocijom. To je i dovelo do očekivanog masovnijeg posjeta ljudi.
– Prošlih godina nismo imali problema s tako izraženim brojem kupača, ali turistička promocija napravila je svoje. S druge strane imamo opasno izvorište na kojem je i prije bilo nesretnih slučajeva s roniocima. Apelirala bih na ljude da se ne kupaju u izvoru. Tko je nadležan? Mi više nismo. Pokušajte kontaktirati inspektora zaštite prirode – veli ravnateljica Babačić.
Okej, idemo sada do Općine Kijevo, koja se prije proglašenja PP Dinara spominjala kao njezin budući centar, upravo zato što je 2006. godine inicirala cijelu priču. I krenula u akciju, sve dok u igru nije po završetku, po formiranju granica i proglašenju PP Dinara, počeo uskakati Grad Vrlika. Pa se počeo spominjati Knin. Neko vrijeme i Sinj. Brojni igrači u maloj bari punoj krokodila. Za to vrijeme naše Oko stvarno prijeti da postane bara.
’Nemoćni smo’
Za bit problema pitamo novog načelnika općine Kijevo Martina Ercegovca...
– Tu momentalno nema vodstva, nema ravnateljstva, uprave, tu se ovoga momenta ništa ne može poduzeti. Po mojem mišljenju, Javna ustanova “Priroda” trebala bi i dalje voditi brigu oko izvora. I načelnik općine Civljane ključna je figura za problem. A problem je veliki, svi znamo za njega, i mene zbog devastacije ljudi zovu sa svih strana. Vrilo se nalazi teritorijalno pod PP Dinara, ali o izvorištu brigu vodi Općina Civljane. I ona kao jedinica lokalne samouprave može putem svoga komunalnog redarstva i svega pratećega napraviti što treba. Na njihovu je terenu, mogu sankcionirati pojedince, kupače, one koji ostavljaju nered, mogu to napraviti na raspoloživi i zakonski represivan način. Mi bismo to tako da je problem kod nas. Ali Općina Kijevo ne može, niti ima alate, niti moći da tu intervenira – veli Ercegovac, za kojega smo imali dva ključna pitanja.
Zašto u PP Dinara godinu i pol dana nakon osnivanja, i šest mjeseci nakon isteka odluke o utemeljenju javne ustanove, ona nije formirana?
– Nemam odgovor na to pitanje – veli.
Gdje će biti sjedište PP Dinara? Oteže li se zbog te dvojbe, trojbe, u svakom slučaju velikog interesa za prisvajanje zlatne koke, s utemeljenjem ustanove? – nastavljamo.
– Nemam odgovor ni na to pitanje. Sve je zakopčano i dalje. Znam samo da se o izvoru Cetine ne može brinuti nešto što još nije ustrojeno – rezolutan je Ercegovac.
Brine nas njegova konstatacija kako će do profunkcioniranja sustava još podosta vode iz Vrila isteći. Jer, pazite ovo, prvo treba oformiti ustanovu, pa imenovati ljude, onda definirati njezine granice i napraviti prostorni plan. Nakon toga se trebaju urediti uredske službe i ostali segmenti. Još će proći do imenovanja rendžera. Onda još i do njihova izlaženja na teren.
Iz šupljeg u prazno
Razmišljamo i mi, s osnutkom PP Dinara dobili smo i račun bez krčmara. Standardnu priču apsurdistansku o prelijevanju vode iz šupljeg u prazno. Doduše, ova nije prazna, nosi blato, mulj put juga. I trajat će to, trajati, trajati, trajati... Kao i vožnja po zvizdanu od Glavaša prema natrag. Auti samo nadiru, cesta onako klasično seoska, pa se vozila susreću, vještiji idu u rikverc, pa malo naprijed, opet u rikverc, i tako unedogled.
– Hebemti ovo i ono, makni se, zavrti, idi gore, vrati se, šta se, di se guraš – kao da čuješ vozače dok stružu zubima.
Žuri im se, Veliko oko ih zove, desant je u tijeku. Doma to zasigurno ne bi imali prigodu napraviti. Kod njih doma, duboko vjerujemo, ovo bi se Tirkizno oko čuvalo kao oko u glavi.