"Sad sprovodi kolo vode, na to ti se dani svode, politika ruke od tebe diže, od problema tvoji biže.
Umireš, Zagoro, svjestan san toga, al' drži me srićon vira u Boga", dio je to pjesme Ante Božića, pučkog pjesnika iz Čvrljeva, sela na "međi" Šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske županije, čija je poema "Je, Zagoro, o tebi pričam" svojedobno do suza ganula bivšu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović prilikom njezina posjeta općini Unešić, pod čiju jurisdikciju po ljudskom i Božjem pripada i rečeno selo.
Istina, posao i obitelj su 54-godišnjeg pjesnika "dislocirali" u Solin, ali rodno mjesto i svoju kamenjen potavanjenu i plemenitu Zagoru "vaik nosi u srcu", a od prije nekoliko godina i na papiru. Iza njega je bogati stvaralački opus od petstotinjak pjesama različite tematike kojima želi dočarati svakodnevne prilike kraja iz kojeg dolazi i kojem se uvijek vraća.
– U Čvrljevo dolazim, pa mogu slobodno reći, svakodnevno. Tu sam prijavljen, registrirao sam i obiteljski posao, a evo četvrti mandat sam i predsjednik Općinskog vijeća. Sve me veže rodnom kraju. Ne možeš se oteti kamenitom zagrljaju naše Zagore iz koje crpim stvaralačku energiju i prenosim je na papir u trajno nasljeđe. Osim nostalgičnih i domoljubnih tema, inspiracija me "puca" i na dnevna politička zbivanja, odnosno na sve što me okružuje, urbano i ruralno. Kao Vegeta, u sve se miješa – nabraja Božić tematiku koja je prisutna u njegovim pjesmama i nastavlja:
– Kao i sve, i ovo se dogodilo sasvim slučajno. Zaljubljenik sam u ovo kamenje, a koliko tek priča sam čuo i sam doživio o teškom životu u Zagori obilježenom "krađom" komadića zemlje od krša, gdje si mogao saditi tek toliko da prehraniš brojnu obitelj. Tu je moja inspiracija, moje ishodište i trajna uspomena koju uvijek nosim u sebi i stalno mi je pred očima.
O ukoričivanju svoga bogatog opusa, ističe naš sugovornik, mnogo je puta razmišljao. Tu su i pritisci od rodbine i prijatelja. Doći će i na to red.
Potrebno je izabrati pedesetak najboljih pjesama i osluhnuti bilo naroda. A narod ko narod. Voli čuti nešto o svom kraju. Da se prisjeti od kuda je ponikao, gdje su mu korijeni koje sam, nažalost, vlastoručno i nepovratno čupa.
Deseterački napjevi Ante Božića, raspoređeni u četiri do pet strofa, emotivna su "punionica" više od 3000 članova Facebook grupe "Šesnaest sela Unešića" čiji je "upravitelj" pjesnički stvaratelj iz Čvrljeva. I tu se oslikava njegova sklonost Zagori kao životnom vrelu.
– Putem društvenih mreža predstavljamo život na koji smo zaboravili. Na uspomene koje smo ponijeli iz obiteljskih domova i koje smo, nažalost, u sebi zatomili. Baš tim virtualnim putem želim skrenuti pozornost na život koji živimo na tu silnu rasvjetu, te ocjelne strojeve što ih tjera struja, te puste papire na stolu i policama i paralelno evocirati uspomene i oteti od zaborava rodno ognjište, onu šumu po kojoj si trčao i dočiće gdje su ovce i koze blejale i meketale. Te stare kuće od kamenih vaca. Vjerujem u njega, u taj kamen što se u sve moje pjesme raspada. On kremen-kamen, a ja meka vjeđa. Tu su i svakodnevna zbivanja, sve akcije i reakcije – pojašnjava Božić.
Zaljubljenost i očaranost rodnim krajem, natjerala ga je i na humanitarni rad. Zajedno s onima koji to žele i mogu, pomažu starijim i nemoćnim te iz bilo kojeg razloga hendikepiranim pojedincima.
Zadnja je bila pomoć šesteročlanoj obitelji iz Utora, a organizirali su i pomoć potresom pogođenoj Petrinji gdje su s devedesetak tisuća prikupljenih kuna sanirali krovište jednoj mladoj obitelji. Jer zrno po zrno – pogača, kamen po kamen – kuća.
I ako ćemo po pravdi, lokalni političar, pjesnik i poduzetnik Ante Božić iz Čvrljeva po mnogo čemu odskače od "dužnosti" koje obnaša ili ne baš u svim. Niti sjedi u udobnim općin(ar)skim foteljama, niti za obiteljskim stolom slagajući stihove kao domino kockice, već ih sklada u "kokpitu" svoga bagera s kojim prije negoli se začuje glas zornjaka pijetla i draškanje silnica moćnih koraka svjetla, ruje opjevani kamenjar ne bili ga oplemenio i iz njega po tko zna koji put nanovo našao svlakove za svoje nove pjesme.