Znate li što su ćimulice, a što brasunice i kakve veze jedne i druge imaju s kupusom? Ono što ne zna ni Goole a bogami ni Stanley Tucci, zna teta Jadranka Peran na šibenskom pazaru, čiji je banak vež godinama sigurna luka i zlatna ‘pošta‘ za ljubitelje verdure. Ako nema nigdje ima u nje, osobito ovih jesenjih dana, kad udru prve kiše, i kad se traži zelenje za lešaduru koje bi se fino sparilo s pijatom friganih gavuna i čašom crnog vina.
‘Znači, ćimulice, odnosno ćimule i brasunice su jedno te isto, ovisi kako ih ko zove! To ti je ka kad jedni kažu blitva, a drugi zelje! Ima svita da reču i brsunice, brašunice, brašnice, a ovih su dana puno lipe, jer su mlade i jedre, pune soka, udrile su kiše! Mada, ima onih koji se kunu da su najlipše nakon prvih bura, kad ih malo led ugrize. A to ti je opet, kako san ti rekla, kako ko voli!‘ - veli nam teta Jadranka, koja ih prodaje po četiri eura za kilogram.
Zanimljivo je da ćimulice, odnosno brasunice nisu neka posebna vrsta povrća, nego one rastu na kupusu, glavašu. Ali samo pod jednim uvjetom. A taj je da, kad mu se otkine, glavica, ne iščupa iz zemlje i trs, nego se ostavi da raste. Iz trsa i ‘pazuha‘ između listova onda izrastu lipe brasunice. Koje se nakon toga beru i lešaju, s dva zrna soli i žlivom maslinovog ulja. Mogu se jesti kao prilog, uz ribu i meso, a mogu i kao samostalan obork, uz dva tvrdo kuhana jaja. A može se u to izrizati nasitno i malo luka češnjaka i koju kap kvasine. Opet – kako ko voli!
- ‘Probaj, pa ćeš mi ispričat!‘ - veli nam teta Jadra koju bi nam da je upozna Stanley Tucci sigurno sa sobom u Hollywood odveo. Još da proba njezin osmugalj, s dva kumpira, dva zrna soli i dvi suze lipog grebaškog ulja, zaboravio bi brzo na Italiju i prebacio se malo i na ovu stranu Jadrana.