Vraća li se Šibenčanin Hrvoje Zekanović u HDZ-ovo jato? Upravo takav šokantni obrat najavljivao se posljednjih dana po saborskim kuloarima. Po toj interpretaciji, Zekanović je, nakon što su ga izbacili iz Hrvatskih suverenista, u pregovorima s nezavisnom zastupnicom Marijanom Petir i predsjednikom Hrvatske demokršćanske stranke Goranom Dodigom o formiranju zajedničkog zastupničkoga kluba.
On bi nedvojbeno olakšao Zekanoviću parlamentarni rad, jer sam zastupnik u Saboru malo toga može napraviti. Ali bi ga – s obzirom na to da su i Petir i Dodig članovi vladajuće koalicije – mogao približiti i HDZ-ovoj većini. Koju je Zekanović posljednjih godina tako žustro kritizirao, ne libeći se pritom žestoko napadati premijera Andreja Plenkovića uglavnom zbog manjka suverenizma.
Ima li istine u priči da će postati 78. Plenkovićeva ruka u Saboru, provjerili smo kod samog Zekanovića.
– Razgovaram s kolegama, no teško mi je bilo što komentirati prije nego što s njima usuglasim. Jedino mogu reći da razgovaram s brojnim kolegama jer puno je lakše raditi kroz klub nego bez kluba, tako su znatno veće poslovničke mogućnosti, a i veći je publicitet – na početku je objasnio Zekanović.
Čudi ga toliko velika pažnja koja je posvećena razgovorima koje vodi s drugim kolegama: do sada se, kaže, osnovalo sto zastupničkih klubova u Saboru, i ni oko jednog se nije podignula ovakva prašina.
Možda zbog toga što je Zekanović poznat kao žestoki kritičar Plenkovićeve vlasti, a danas razgovara o suradnji s ljudima koji premijeru u Saboru drže većinu.
– Da ne bude nesporazuma – nisam vam rekao da ću postati dio vladajuće većine niti da ću podržati Andreja Plenkovića i njegovu Vladu. S druge strane, postoji Klub zastupnika Fokusa i nezavisnih zastupnika koji je oporbeno-vladajući, jer u njemu je i Veljko Kajtazi, koji podržava vladajuću većinu, pa se o tome ne piše. A oni su "malo vamo, malo tamo". Postoje razne mogućnosti – objašnjava nam Zekanović.
Jedno je sigurno: od kritika koje je do sada izrekao na Plenkovićev račun ne namjerava bježati.
– Stojim iza svega onoga što sam rekao. Kad god sam kritizirao, kritizirao sam argumentirano. Smatrao sam da neke stvari nisu u redu i da to treba jasno i glasno reći. Nisam se libio, bez obzira na to što su me prozvali žetonom, u nekoliko navrata i podržati vladajuće prijedloge koje sam smatrao dobrima. Tako da se tu ništa ne mijenja – kaže nam Zekanović.
Znači li to da ostaje u oporbi?
– Razlika između oporbe i vlasti vidi se prilikom izglasavanja proračuna i glasanja o povjerenju Vladi. Kad se to dogodi, onda ćete brojiti ruke i znati tko je gdje. Kod zadnjeg proračuna, glasao sam protiv. Jedino što se od tada promijenilo jest da me je jedna oporbena stranka potjerala. A sada su ti isti dušobrižnici koji su me potjerali iz oporbe ljubomorno naglasili da bih mogao postati dio većine. Ne bavim se tim političarima na margini, nisu vrijedni spomena – ističe Zekanović.
Na koncu, zanimalo nas je vidi li se jednog dana ponovno u kolu s HDZ-om, strankom na čijoj je listi 2016. godine kao član stranke Hrast i ušao u Sabor. A onda se s njom zbog ratificiranja Istanbulske konvencije 2018. i razišao.
– Kad bi se to dogodilo, moram istaknuti jednu tezu koja je jako bitna. U politiku sam ušao motiviran idejom da skinemo Zorana Milanovića kao lijevo-liberalnog predsjednika Vlade. I uspjeli smo. Ako ste primijetili, ja nikad nisam radio igrokaze sa SDP-om kao što su to radili mostovci i ostali. Uvijek sam imao svoje ja i razmišljao svojom glavom. Meni je bio i ostao cilj provođenje konzervativnih kršćanskih i demokršćanskih politika. Hoće li to biti kroz oporbu ili vlast, vidjet ćemo. Ali nikada sa strankama koje se klanjaju piramidama u Bosni, uzimaju lijek za konje ili su u lijevo-liberalnom dijelu političkog spektra – zaključuje Zekanović.