Danas smo, kao uostalom i na svakoj sjednici Gradskog vijeća, vidjeli dva Šibenika. U onoj opozicijskoj dimenziji, Grad Šibenik potpuno je, recimo, zabrljao ovogodišnje upise u gradske vrtiće. U vladajućoj, odnosno HDZ-ovoj, pak, dimenziji, nema govora o kršenju pedagoških standarda (iako je primljeno više djece nego što pravilnik to dopušta), nema govora ni o nepoštivanju upisne procedure (iako su postojali paralelni upisi – oni legalni preko e-građanina i oni upitni preko obrasca za iskaz interesa). Također, u opozicijskoj realnosti ČAK 29 djece koja su ispunjavala uvjete nije upalo u neki od gradskih vrtića, dok vladajuća stranka tvrdi da SAMO 29 djece koja su ispunjavala uvjete nije upalo u neki od gradskih vrtića. A pritom, ni u jednoj od tih dimenzija nije se, danas na Aktualnom satu, doveo u pitanje kriterij po kojem djeca kojima jedan roditelj nije zaposlen, ne ostvaruju pravo na gradski vrtić, jer ako ne radiš onda se možeš brinuti za dijete doma. Aha, ti roditelju želiš raditi i aktivno tražiš posao, a posla nema? Ili se prilika za posao pojavila, ali ti imaš dijete koje nije upalo u vrtić? Nismo toliko daleko razmišljali... (Naknadnim pregledom snimke na YouTubeu shvatili smo da je Ivan Rajić iz SDP-a upozorio upravo na taj problem, pa eto ipak je oporbena dimenzija uvidjela taj apsurd.)
U opozicijskom Šibeniku, nadalje, postoje 22 godine otkako se prvi put spomenula gradnja nove bolnice u Šibeniku i u kojima se pod milim bogom ništa nije napravilo. U vladajućem Šibeniku je kroz te 22 godine suradnja Grada i Županije, po tom pitanju, bila „tiha i intenzivna“, obavljeni su sastanci s ministrima, osnovale su se radne grupe u kojima se nalaze i čak dva šibenska gradska pročelnika. Opozicijski analitičari kažu da to nije ništa konkretno, a oni žele konkretno, pa su im vladajući dali konkretno: „Čekamo odluku vlade o gradnji bolnice!“
U paralelnom opozicijskom Šibeniku cijena parking-karte u javnoj garaži je niža nego u otvorenim parkinzima. I tako se, kažu, stvaraju gužve po gradu. U vladajućem Šibeniku je isto parking-karta u garaži na Poljani jeftinija nego na vanjskim parkiralištima, ali to ne stvara gužve jer se tako „vozače tjera u garažu, a ne na trotoare“. Isto tako, u paralelnom vladajućem Šibeniku cijena sata u garaži na Poljani fiksirana je na pet godina po propisima europskih fondova, a – nisu to rekli, ali zračilo je iz njih – jedva čekaju da taj rok prođe pa da parkiranje u garaži više nikad ne bude jeftinije neko po vanjskim parkiralištima. To bi moglo biti dogodine.
Također, postoji Šibenik gdje se na pobunu na otoku Kapriju gleda kao na isključivu odgovornost Grada koji od 2018. obećava izgraditi pristupnu cestu do novog pristaništa. S druge, HDZ-ove strane, pristupna cesta nikad nije bila sporna. Nema je, ali nije sporna. Nema je i nije sporna niti je ikad bila predmetom razgovora na način da pristanište neće funkcionirati ako je nema. A to bi prosvjednicima na Kapriju moglo biti itekako dodatno sporno. Da bi se cesta, za koju tvrde vladajući ima novca, sagradila treba pomaknuti neke ručnike i ležaljke uz more, a to je problem jer među ručnicima i ležaljkama, uz suncobrane stoje i neki privatni interesi. Sve što u „slučaju Kaprije“ ima sporno, kažu iz Grada, sporno je na dušu Županijske lučke uprave, koja je sad u „šizofrenoj situaciji“. Pa ispada, možda, da se ovdje ne radi o sukobu Kaprijana i svih ostalih, nego Grada i Županije.
Ima tu i nekih smradova. Ovog puta fokusirat ćemo se na onaj smrad po fekalijama u Podsolarskom, Zablaću i Brodarici, koji se najviše osjeti u oporbenom Šibeniku. Čini se, kažu iz vladajućeg Šibenika, da će to sve riješiti centralni kolektor koji će biti napravljen sigurno jer je potreban zbog nove bolnice. Koja se, podsjetimo, gradi već 22 godine i nikako... Kad smo već kod Mandaline, u jednoj dimenziji, ovoj koja je u manjini, nedostaje nogostup, tamo nakon pruge prema policiji. U dimenziji u kojoj žive ovi koji su u većini, i koji su propustili napraviti nogostup kad se rekonstruirala cesta na tom dijelu, kažu da će se u sređivanje te zone ići kad vlasnički papiri budu čisti. „Nećemo raditi nogostup koji će visiti u zraku.“ Nismo baš shvatili ovo zadnje.
Opozicijskom Šibeniku je, čuli smo na ovoj 20. sjednici Gradskog vijeća u Kući umjetnosti Arsen, karta za koncert francuske grupe Air od 130 eura - preskupa. Vladajući Šibenik kaže da Tvrđava kulture ima punu podršku Grada, a iz Tvrđave kulture poručili su da o cijeni ulaznica za koncerte „ovdje nije predmetno pričati“. I bilo bi sve okej da su predstavnici oporbene dimenzije tu stali, ali nisu pa smo čuli i nešto suludo: „...a da ne govorimo o pokušaju pretvaranja Šibenika u centar glazbene alternative, što nije uspjelo, jer to predstavlja glazbeni protuprirodni čin“. WTF!?
Spomenule su se i Batižele, odnosno potpuni nedostatak vijesti glede i oko Batižela o kojima su „jedino novinari jednog medija nedavno uspjeli izvući neke informacije“. Nisu novinari jednog medija, poštovani oporbenjaci, nego baš ovog medija, ali nije bitno. Bitno je da vladajući kažu da projekt Batižele ide normalnim, očekivanim tijekom, baš poput projekata nova bolnica i Draga. „Pa toga se i pribojavamo“, treba je viknuti netko iz oporbe, ali nije.
I jedan i drugi Šibenik potom su nastavili po točkama najavljenog Dnevnog reda, o tome kasnije...