Tragom peticije koju su pokrenuli roditelji učenika OŠ Tina Ujevića: obrana i zaštita ili školski maskenbal?

Broj zaraženih koronavirusom u Šibensko-kninskoj županiji posljednjih se dana smanjio, pa je za razliku od proteklog tjedna, kada je bilo i po 20-ak novih slučajeva dnevno. U nedjelju je, primjerice, zabilježeno tek troje oboljelih, nažalost uz jedan smrtan slučaj.

Unatoč tomu, u Županijskom stožeru civilne zaštite podsjećaju na to da su i dalje na snazi dodatne, strože mjere o obveznom nošenju zaštitnih maski u svim zatvorenim javnim prostorima. One, naime, vrijede do kraja mjeseca, budući da je tako odlučeno u dogovoru s Nacionalnim stožerom, a to dalje znači da apeli i zahtjevi dijela roditelja koji traže da njihova djeca u školama ne nose maske neće pasti na plodno tlo. Barem još neko vrijeme.

Pismo Stožeru

I dok je skupina šibenskih roditelja pokrenula akciju "Stop maskama u školama" i na štandu kod Hrvatske poštanske banke prikuplja potpise za tu peticiju, u Županijskom stožeru kažu da im se građani do sada nisu obraćali sa sličnim zahtjevima. Sve do prije neki dan, kada je stiglo pismo roditelja učenika jednog petog razreda iz OŠ Tina Ujevića. Žele da Šibensko-kninska županija, poput, primjerice Istarske, Međumurske i Karlovačke, koje su to već učinile, ukine obvezno nošenje maski u školama. No, šibensko-kninski Stožer o tomu ipak neće raspravljati, barem ne do kraja mjeseca, do kada vrijedi navedena, produljena mjera o obveznom nošenju maski u zatvorenom prostoru.

OŠ Tina Ujevića prije petnaestak dana postala je poznata diljem Hrvatske, a tu "popularnost" priskrbili su joj upravo nezadovoljni roditelji, koji su kasnije pokrenuli i potpisivanje petice, a pobunili su se protiv važećih epidemioloških mjera i nošenja maski u razredima te su prosvjedovali ispred škole, a neki su čak i upali u jedan razred. U toj školi, kako je objasnio ravnatelj Vladimir Braica, zbog prostornih uvjeta nije bilo moguće osigurati dovoljan razmak između učenika u svim učionicama te su djeca primorana nositi maske. Riječ je, naravno, o učenicima viših razreda za koje je takve mjere i propise odredilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja u suradnji s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo, a škole su ih morale provesti u djelo.

Hlađenje na terasi

Većina učenika predmetne nastave maske nose i u OŠ Jurja Dalmatinca, no tu pobune i nezadovoljstva roditelja nema. Kaže to ravnatelj Natko Duvnjak i dodaje da ima i onih roditelja koji baš žele da njihova djeca nose masku, premda, primjerice, ne moraju, jer pohađaju niže razrede.

- Mogu samo reći da se u našoj školi nošenje maski pokazalo kao ispravna epidemiološka mjera. Naime, jedan naš učenik je bio zaražen i morao je u samoizolaciju. Na sreću, nema simptome i dobro je, a budući da su svi učenici u razredu nosili maske, nisu morali ići u samoizolaciju nego samo nekoliko učenika koji su bili najbliži oboljelom djetetu. Imali smo i dva ili tri slučaja kada su nam roditelji donijeli potvrde liječnika da dijete ima zdravstvenih problema zbog kojih ne može nositi masku. Umjesto toga sada nose vizir - kazao je Duvnjak i dodao da nastava pod maskama svakako nije ni lagana ni ugodna, pogotovo s obzirom na vruće i sparne rujanske dane. Da situacija bude još gora, klima-uređaji, kojih, istina, ima tek u nekim učionicama, također se prema važećim epidemiološkim mjerama ne mogu koristiti, pa malo "friškog" zraka đaci i njihovi nastavnici nastoje nadoknaditi redovitim izlaskom na školsku terasu. Naime, ova škola u šibenskoj Crnici nema pravo dvorište, pa su se djeca na velikom odmoru zadržavala ispred ulaza u školu i odlazila u obližnji dućan po marendu. Budući da to sada nije dopušteno, školska terasa pokazala se dobrom zamjenom za dvorište.

Ograde od pleksiglasa

U OŠ Jurja Šižgorića na Baldekinu učenici, pak, "lakše" dišu. Oni, naime, više ne moraju nositi maske u razredima. Ravnateljica Ivana Rupić kaže da je na početku školske godine situacija bila drukčija. Maske su, kao i u ostalim školama, bile obvezne za sve učenike viših razreda.
- Već drugog dana škole vidjeli smo da za dva razreda u kojima je bilo svega po 18 učenika možemo osigurati dovoljan razmak i ta djeca nisu morala nositi maske u razredu. Željeli smo vidjeti kako to možemo napraviti i u ostalim učionicama. Jer, kada smo učionice pripremali za početak nastave one su bile prazne, a čim dođu djeca sve drukčije izgleda. Znamo vrlo dobro da djeci nije lako pod maskama na ovim vrućinama. Nije lako ni nastavniku, ali neki u školi budu dva ili tri sata, a djeca su tu cijeli dan.

Najveći nam je problem bio namještaj, jer u učionicama u kojima se odvija kabinetska nastava imate i ormare koji vam "kradu" prostor. Uspjeli smo se nekako organizirati, izvući manje klupe i tzv. jednosjede koji se koriste na satovima likovnog, te smo postigli da u nekim učionicama u klupi sjedi po jedan učenik. Neke su škole nabavile ograde od pleksiglasa za klupe, ali problem je što one djecu štite samo dok pišu, ali ne i kada se naslone na stolicu. Mi smo to riješili na ovaj način tako da đaci u razredima sada ne moraju nositi maske, ali moraju kada idu kroz hodnik ili u zahod. Također, djeci uvijek kažemo da ako žele ili se zbog bilo kojeg razloga osjećaju nesigurno, neka nose maske. I nemamo s tim problema, niti se itko ikome ruga zbog nošenja ili nenošenja maski. Trudimo se stvarati atmosferu prihvaćanja. Premda većina roditelja nema zamjerki, jedan manji broj nezadovoljan je. Šalju nam stalno e-mailove, traže objašnjenja, pitaju imamo li dozvole i tko je donio odluku za ovo ili ono. Utoliko pritisak postoji, ali mislim da, kao i slučaju OŠ Tina Ujevića, gdje je to bilo najizraženije, valja istaknuti da škole nisu one koje donose zakone niti propisuju epidemiološke mjere, pa se i roditelji koji su time nezadovoljni obraćaju na krivu adresu - zaključila je Rupić.