Nije da se hvalim, ali ponekad stvarno ispadnem pametan. Eto, ovih je dana posve neopaženo prošla vijest kako je vrijednost momčadi HNK Šibenik, u šest mjeseci porasla za tisuću posto. Ili deset puta! Alo, ej, ne za sto posto, ne za duplo, nego tisuću posto, ili deset puta. Pa sad vrijedi sedam milijuna eura!
I nema tu ni laži ni prijevare, ni HDZ-a ni SDP-a, ni Plenkovića ni Milanovića, Škore i Zekanovića. To je tržište, burza, na kojoj cijena raste i pada, koja bilježi sve pluseve i minuse. A prije samo šest mjeseci, momčad Hrvatskog nogometnog kluba sa Šubićevca vrijedila je tek 700.000 eura. Danas samo kapetan, 19-godišnji Marko Bulat vrijedi i više nego duplo – cijena mu je 1,5 milijuna eura.
Ali nije samo njemu, cijena je skočila gotovo svim igračima u momčadi, što je potvrda da i trener Krunoslav Rendulić – kojem je također skočila cijena na nogometnom tržištu – radi odličan posao. Ali i da su Kolumbijci napravili odličan posao. Kupili su HNK Šibenik, klub i sve što ide uz njega, za 100.000 eura. Momčad, najvrjedniji dio kluba, kako sada stoje stvari, dobili su – gratis.
Dobar posao za sve druge
A tko onda nije napravio dobar posao? Pa ispada da dobar posao nije napravilo naše Gradsko vijeće, koje je proda(va)lo klub. I izglasalo prodaju s 14 glasova "za", uz četiri suzdržana, i dva vijećnika koja su bila protiv – nezavisnog Ivu Glavaša i člana Loze Dalibora Peraka. Naše, šibensko Gradsko vijeće koje je u rujnu prošle godine prodavalo prvoligaša po cijeni drugoligaša. Napisao sam to i tada, kada je prodaja još bila u tijeku – prodavali smo HNK Šibenik, po početnoj cijeni od sto tisuća kuna preklani, kada je klub bio drugoligaš, Indijcu Punkaju Gupti i njegovom hrvatskom partneru Ivici, odnosno Mateji Plenča, i lani Kolumbijcima, kada je klub već bio prvoligaš. Pa nikako nije mogao vrijediti jednako.
Napisao sam i tada, u rujnu prošle godine, govoreći o tome kako su najvrjednija imovina koju neki klub ima, ugovori s igračima. Pa i napisao, evo citirat ću se: "Zato je prije negoli se išlo prodavati trebalo tražiti barem ugovore na stol, da se zna, ili da znamo što prodajemo. Da vidimo kakvi su ti ugovori, što su čija prava i obveze, tko koliko dobiva od eventualnog transfera. Pa konzultirati barem 'Transfermarkt' i vidjeti koliko koji igrač trenutno kotira na nogometnoj burzi. Pa barem danas svatko ima internet."
Da, da, isti onaj Transfermarkt, koji su danas svi naveli kao izvor podataka da je vrijednost HNK Šibenik porasla tisuću posto. Ili deset puta! Za svega šest mjeseci. Hokus pokus preparandus. Naravno, sad se svi prave kao da se nije dogodilo ništa. Dapače, HDZ-ova vlast se još može i pohvaliti uspješnom privatizacijom, jer, da nije nje, uspješne privatizacije, a zar bi se dogodio ovakav skok vrijednosti?! I oporba će se praviti kao da se nije dogodilo ništa – ne vidim, ne čujem, ne govorim – jer i njezine su perjanice tvrdile kako klub ne vrijedi gotovo pa ništa, ili kako je to precizno izračunao SDP-ov vijećnik Joško Šupe, inače po struci diplomirani ekonomist, oko 35.000 kuna.
Plus je ako nije minus
Uostalom, mi smo po sličnoj špranci – za jednu kunu, istina uz obvezu preuzimanja dugova, koju poslije nitko nije kontrolirao – prodavali i tvornice, marine, škverove i brodogradilišta, hotelska naselja, pa smo, eto, sad samo "nastavili niz" i s nogometnim klubom sa Šubićevca. Koji nama nije valjao, al' eto, valja Kolumbijcima. Isto kao i TLM – nama nije valjao, proizvodio je gubitke, nije vrijedio ništa...
A onda su ga preuzeli Slovenci i sad u istoj toj valjaonici, u koju je hrvatska država utukla i investirala pedeset milijuna eura, pa je najmodernija u ovom dijelu Europe, čuda rade. Investiraju, daju domaćim radnicima visoke plaće i obaraju proizvodne rekorde. A kako i ne bi kad su taj "bomboncin" od valjaonice kupili po diskontnoj cijeni, od nekih deset milijuna eura, od razlučnog vjerovnika, naše domicilne, blagopočivajuće "Jadranske banke" u stečaju.
Koja je u TLM utukla nekih 250 milijuna kuna. Dobar posao, zar ne? Skoro ili jednako kao i HNK Šibenik. Ili sve drugo čega se Hrvati dohvate. Tu plusa nema. Jedini plus se može očekivati ako nekom tu "rupu bezdanku" darujete, da vam barem više ne stvara minus.