Kada vidite hale, prvo što pomislite 'Ovo se neka velika tvornica gradi!' A onda kad čujete objašnjenje, mislite da se netko šegači s vama - je, tvornica za preradu smeća! Ali, nije šala, nego živa istina, jer riječ je o Regionalnom Centru za gospodarenje otpadom, šibenskom Bikarcu, investiciji vrijednoj gotovo 200 milijuna kuna, pojedinačno možda i najvećoj u Šibensko - kninskoj županiji.
Tri velike hale, veličine 13.000 četvornih metara, pripadaju postrojenju Mehaničko - biološke obrade otpada (MBO), koji se vidi još s ceste i u njemu će se otpad odvajati - u najkraćem korisno od nekorisnog - na čemu će raditi 40 ljudi u jednoj smjeni. Kao u Švedskoj! Ili u Sloveniji! Od biološkog će se otpada praviti humus, za što je čak predviđena posebna linija za obradu, a od ovog drugog - gorivo. Za energane i spalionice! Bikarac će ga godišnje proizvoditi u količini od sedam do osam tisuća tona, kako nam priča direktor Bikarca, Robert Podrug, dok mene i fotoreportera vodi po gradilištu koje bi u desetom mjesecu ove godine trebalo krenuti u probni rad. Hoće li?
- Naravno da hoće! Nije u pitanju! - uvjerava me direktor. No, da se mi vratimo gorivu... Znači, besplatno ćemo se mi u Šibeniku, cijeli grad, grijati na otpad, ne samo javne nego i privatne zgrade. Dobro, ako ne besplatno, onda barem po nekoj prihvatljivoj, kikiriki cijeni - pitam ja Podruga. A on se smije!
Mukti gorivo
- Nećemo. Nego ćemo to najvjerojatnije voziti u Austriju. I plaćati Austrijancima da ga uzmu. Kao što to rade Slovenci. A Austrijanci se onda besplatno griju! Imaju mukti gorivo. Mislim da Beč sam ima tri spalionice otpada. I tko zna koliko još energana, čija su postrojenja podešena tako da mogu raditi na gorivo iz otpada! Recimo, ja mislim da bi Cemex, cementara u Splitu mogla raditi na gorivo iz otpada, mislim da bi i Kalun drniški mogao, ali je pitanje dozvola. 'Cemex' je čak i ishodovao dozvolu, ali onda se nakon prosvjeda ekoloških udruga, oglasio Upravni sud i poništio im tu dozvolu - objašnjava mi Podrug, koji je dobro upućen u cijelu tu problematiku.
U čemu je problem? Sigurno postoji tehničko rješenje da se to gorivo iz otpada koristi, ali se moraju filteri, dimnjaci i sve ostalo podesiti da se ispoštuju svi potrebni propisi o ispuštanju plinova u atmosferu. I to je to! Ako može u Švedskoj, ne vidim zašto ne bi moglo kod nas funkcionirati?!' - pitam se. Ali, eto mi se volimo diviti kad vidimo na televiziji da to tamo funkcionira, a dignemo kuku i motiku kad to isto neko najavi da će raditi kod nas. Možda zato što tamo poštivanje propisa nadzire Švedska država i Šveđani. A ovdje kod nas Hrvatska i Hrvati. A mi sebi ne vjerujemo. Jer, se dobro poznajemo. Kako se ono kaže - 'Znam ja nas, j... ti nas!'
Ali, pustimo sad to, to su moja razmišljanja. Vratimo se mi Podrugu i Bikarcu, koji mi pokazuje dalje prostor Upravne zgrade u izgradnji i halu za prihvat glomaznog otpada. Dakle, u to spadaju frižideri, bojleri, kauči, stari špakeri, sve ono što naš svijet u nezanemarivim količinama voli 'itati' pokraj cesta i prometnica, osobito kad nitko ne vidi.
- Baš sam nedavno dobio jedan časopis iz Austrije, vezan uz ovu problematiku, i vidio sam da je tamo, primjerice, kazna za odbačeni predmet iz kućanstva dvije tisuće eura! - saznajemo najfriškije vijesti.
Bit ćemo kulturni
- Nije točno da te recimo netko u Austriji ili Njemačkoj prisiljava na selektiranje otpada, odvajanje korisnog i nekorisnog. Samo ćeš onda plaćati mjesečno pedeset ili šezdeset eura zato što svaki dan imaš punu kantu. A ako nemaš, ako odvajaš, platit ćeš pet eura. Pa, kako te volja. Ja znam osobno jednog dečka koji veli da nema vremena odvajati otpad, ne da mu se to, ne želi gubiti vrijeme, ima solidna primanja... I dođe mu račun za smeće mjesečno 45 eura. A roditelji mu, umirovljenici, koji sve odvajaju - i plastiku, i metal i tekstil i papir - plaćaju četiri eura. Mjesečno!
Eto, tako ćemo mi i na Bikarcu omogućiti našim ljudima, našim Šibenkama i Šibenčanima, i svim stanovnicima županije da se ponašaju kulturno, civilizacijski i europski, sad kad smo već ušli u tu EU, i kad nam je ona dala sve te puste novce - 197 milijuna kuna - da saniramo taj naš Bikarac, i uredimo suvremeni centar. Jedinstven u Hrvatskoj. Pored hala se uređuje - zapravo, već je uređena - nova ploha za odlaganje inertnog otpada, znači ono što je ostalo kad se iz njega izvadi sve ono što se ponovno može upotrijebiti i reciklirati, kapaciteta 600.000 tona.
To bi nama svima, za cijelu županiju, trebalo biti dovoljno do 2045. godine. A ima i već sada predviđen i ostavljen prostor za plohu 3, to je ona od 2045. godine pa nadalje. Ima tog zemljišta na Bikarcu sasvim dovoljno. Veličine je oko 270.000 četvornih metara, a to je po prilici prostor bivšeg TEF-a, Tvornice elektroda i ferolegura. Ona je (bila) jednako velika.
Ispod svih ploha je vodonepropusan sloj - ajmo to nazvat najlonom - kako se otpadne vode ne bi cijedile u krš, i onečišćavale podzemlje i podzemne vode. Riječ je o metar i pol debeloj 'kadi', jer ispod i iznad tih najlona, odnosno zavarene folije, su debeli slojevi mekog materijala da se taj vodonepropusni sloj ne bi oštetio. A također su ispod svega i sustavi, cijevi za otplinjavanje, spojeni na baklju na kojoj se spaljuju, kad se skupe, kako ne bi predstavljali opasnost.
Na isti je način saniran i stari dio Bikarca, i to je sve 'cakum pakum' upakirano. I na tim brdima smeća danas raste trava, pa se čine kao zeleni brežuljci, primjereniji Hrvatskom zagorju, nego krševitoj Dalmaciji. Interesantno je da je drenažni sloj na plohi dva napravljen od samljevene troske iz TEF-a, koja je izvrsna za tu namjenu, čak i bolja od kamene eruptivca. Vapnenac se nikako nije smio staviti jer je porozan, topiv u vodi. A šljaka je inertna, 'ne radi'.
Nered u papirima
Interesantno je inače spomenuti i da je šibensko odlagalište otpada, Bikarac, u funkciji od 1971. - eto, ove godine slavi jubilarnu 50. godišnjicu - a ime je dobio, i to je interesantno, zato što se tu prije odlagao i bacao klaonički otpad, od 'bikarenja'. Kada je Podrug tu došao, kada je osnovana posebna firma, prije nekih osam godina, onda je tu bila čak 26 zasebnih čestica, u čak dvije katastarske općine, Donje Polje i Jadrtovac, pa je najprije trebalo to raščistiti taj nered u papirima, knjižiti, objedinjavati. Bio je dug put da se od jednog smetlišta napravi ovo što se danas već nazire, i od čega će svih 120.000 stanovnika ove županije imati direktnu korist.
Odnosno, već imaju, jer smeće iz cijele županije, izuzev Knina, već sada stiže na Bikarac, o čemu svjedoče i kamioni svih komunalnih poduzeća iz gradova i općina koji idu 'na vagu' dok mi šetamo s direktorom po gradilištu. Kojeg su na natječaju, nakon pustih peripetija, dobili Slovenci, odnosno slovenska grupacija, ali ono što se čuje s bauštele nije slovenski, nego naš domaći, hrvatski jezik. Slovenci će, ko pametni, isporučiti i montirati opremu, a ove grube, građevinske radove mogu odraditi i domaći kooperanti - glavni je tu Sarađen. Do prvog svibnja bi sve ove hale, koje danas izgledaju kao kabrioleti, trebale biti pokrivene i zatvorene.
Bit će tu, pored svega izgrađen i laboratorij, koji će primjerice, pored svih drugih stvari, kontrolirati i kvalitetu proizvedenog goriva. Koje mora zadovoljiti određene parametre, ateste i deklaraciju. Ako ne bude zadovoljavalo, trebat će za njegovo zbrinjavanje više platiti!
Donesite otpad
Na Bikarcu od ove godine već imaju i posebnu halu u kojoj je postrojenje za baliranje otpadnog papira, kojeg prikuplja Zeleni grad, i kojeg Bikarac odvozi u tvornicu papira u Belišće. Zaradi li se što na tome?
- 'Ništa! Sad sam na nuli, otkako to skuplja Zeleni grad, a prije smo imali i gubitke, jer sam morao imati za to šest ljudi i dva vozila. Sad kad su oni to preuzeli, papir taman pokrije trošak transporta do Slavonije - priča Podrug. Svaka bala teška je oko 250 kilograma, a u većini se sastoji od - prospekata za trgovčke centre, njihova reklamnog materijala. Hala za baliranje ih je spasila, jer nemaju više problema s plasmanom papira. Prije je papir stajao vani, na kiši, pa je kupac znao praviti probleme oko njegovog preuzimanja. Tu je i poseban prostor za otpadnu plastiku, automobilske gume, pa cijelo reciklažno dvorište, u kojem su kontejneri s bocama, stiroporom, informatičkim otpadom, bojama lakovima, fluo - cijevima, tekstilom.
- Dajte, molim vas, slikajte, napišite, da ljudi ovdje mogu besplatno donijeti puknute plastične stolice, staro maštelo za mast. Čemu to baciti u prirodu, zagađivati okoliš? Ako ne možete dovesti, zovnite, doći će ljudi iz 'Zelenog grada' to pokupiti.' - napominju nam ljudi iz Bikarca da prenesemo. Evo, mi prenijeli, napisali.