Svitu moj, šta je ovo došlo. Klima se prominila, nisu ovo više lita ka šta su bila! - ‘Zimi više ne palim grijalicu, ali liti zato više ne gasim klimu‘ – rekla mi je lipo jedna ova naša. Ali, lako je meni za klimu i lita, turisti su se nama prominili! Ni oni nisu više ka šta su bili! A to i je ono najgore!
- Prije se znalo da predsezone može, a i ne mora bit, al da zato u sedmom i osmom misecu sve gori. A sada je obratno! Peti i šesti budu top, ne moš stat, a onda u sedmom misecu – niko! - veli nam Ana Cigić, koja već godinama pored škole Fausta Vrančića vodi svoj vege restoran O.DA. I to uspješno, čim radi cijelu godinu.
- I ne samo da ni miseci nisu šta su bili, nego je situacija sad na dane. Sezona nam je ko EKG, ide gori doli! Imaš jedan dan promet onako kako bi tribalo bit u skladu s datumom i dobom od godina, a sutradan ti je – tri puta gore. Nigdi nikog! Treći dan – aj nekako. Oscilacije su velike, jedino je pravilo da nema pravila. Jedna čudna sezona! - veli nam Ana, koja daje i neku svoju analizu zašto je tome tako. Vrijedi je poslušati, ipak je ona bivša kolegica, TV novinarka.
– Prvo, ušli smo u eurozonu, porasle su nam cijene, drugo, dolazak vrućina, i rasta tih vrućina u narednim godinama, pa smo mi očito postali preskupi i pretopli za one goste koji su k nama dolazili. To su Česi, to su Nijemci, Francuzi itd. Cijene su iste kao i kod njih što su, čak i više u nekim segmentima, a mi smo za njih prije bili jeftini, odnosno pristupačni kao destinacija. Sada to više nije tako, mi smo svi brutalno podigli cijene zbog prelaska na euru. To je sve začarani krug, i nama su digli dobavljači, porasli su nam troškovi, pa i mi moramo krešit svoj izlazni proizvod da bi imali neku korist i profit od svega ovoga. Tako da je ovo što sad imamo jedna nepouzdana sezona, s puno tih amplituda, jedan dan je ovako, drugi onako. Ne moš bit pametan! Teško je za radit, jer se ne možeš pripremit ni planirati, niti na dnevnoj bazi‘ – priča nam Ana.
Do prije dvije tri godine, dok je bilo puno koncerata na Mihovilu, dolazili su na ručak mladi alternativci, hipsteri, ‘backpackeri‘, sada je te ekipe manje. Promijenio se profil gostiju, ima jako puno Amerikanaca, osobito s Floride, ima gostiju s Dalekog Istoka – Kina, Koreja, Japan, Tajland. Ali, manje je Nijemaca, Francuza i ostalih Europljana.
– Ja mislim da ti naši dosadašnji gosti odlaze doli, di je južnije, Crna Gora, Albanija. Mislim da su i malo ljuti na nas, jer su navikli na to da za malo novaca dobiju više. Ispada da smo se probahatili, pa su oni ljuti na nas! A to nije dobro, jer kod nas je jedina privatna inicijativa moguća samo kroz turizam. Šta ti drugo kod nas moš radit a da je isplativo, a da nije unaprid osuđeno na propast. Ništa!‘‘ - njezina je ocjena.
A to da je turista manje, nego prošlih godina nije samo njezina vizualna ocjena i procjena.
- Di si ti mogao doći lani u Azimuta u 11 navečer, pa da imaš mista na rivi? Ili da dođem u Primošten u prošlu nedilju u četiri popodne, da se imam di parkirat, i da još nađem mista u ladu? Jutros me jedna Španjolka pita: ‘A di su ljudi?‘ Ja sam radila bolje šesti, nego sedmi. Lani sam radila bolje radila bolje deveti nego šesti! Sve se prominilo!.
Uto nas je neko prekinuo, na dnevnom su meniju lazanje s crvenom lećom, vrganjima i šampinjonima. Koliko su?
- Za domaće su, uz lojaliti karticu, nešto manje od dvanaest eura, 11 i pol, a za strance je 16, 5. Moram misliti na svoje stalne mušterije, radim cijelu godinu, i moram naći načina da njima omogućim cijene koje nisu samo turističke, nego su i prilagođene domaćim džepovima. Pa makar i kroz ‘lojality card‘, od nekih 15, 20, 30 do 35 posto jeftinije. Čujte, ja sam zadovoljna, ja sam ‘one man band‘, liti mi netko dade ruke, kao sad Noa, ali kako ovi drugi, veći uspijevaju, koji imaju veći pogon i veći najam. To morate njih pitati! - kazala nam je vrijedna šibenska poduzetnica koja ako ništa drugo zaslužuje i ‘big like‘ zbog velike količine zelenila u restoranu baru. Ko mini arboretum je!
Odmah do Ane je i poznata šibenska konoba Nostalgija, restoran koji ima izvrsne ocjene na Trip Advisoru, drugi je od njih 130 na ovoj popularnoj Internet platformi, ali – džaba. Prošle subote im je samo jedan stol bio na večeri zauzet, a sve drugo prazno! Jedna večera, to se nije nikad dogodilo. Neki se vrag događa! A koji to, nije jasno ni ocu i sinu, Stanku i Adrijanu Krajniku, te Emi Pisarov, koje smo zatekli u Nostalgiji. Oni su je ovo ljeto preuzeli od Ujevića, koji su je držali godinama, ali su je sad dali u najam, a oni svi skupa otišli u Zagreb. Inače su iz Križevaca, ali nisu padobranci u ovom poslu, dapače, imali su gore svoj restoranski biznis, puno veći od ovog na Jadranu. Hendlali su ga gore do korone, a onda su, nakon što su uzeli mali odmor, odlučili u Šibeniku nastaviti tamo gdje su Ujevići, Srećko i Lorenzo, stali. Svidio im se taj koncept ‘fine dininga‘, pa su ga odlučili, evo sada već treći mjesec, nastaviti. Imaju lokalne naimirnice, od provjerenih dobavljača, svako jutro svježe, škrinju uopće nemaju u lokalu, trude se da drže neki nivo, služe najmanje dva slijeda po osobi minimalno, lijepo složeno i aranžirano. Ne samo da mora biti ukusno, nego i vizualno lijepo, jer oči prve jedu, iskusan je kuhar Stanko. Kako će im biti, tek će vidjeti, kad na jesen, ili na kraj godine podvuku crtu. Sezona je zasad – labava.
- Gosti se, osobito vi koji su prije dolazili, žale da im je sve skupo, da smo im dosad bili jeftini, a da sad više nismo. I malo su zbunjeni! - priča nam Adrijan.
- Ovo je ljeto čudno, i svi se ugostitelji, koliko čujem, žale da je, generalno, podbacilo. Malo je tu najprije nogomet bio kriv, EP u Njemačkoj, pa sad Olimpijske igre u Parizu, pa malo resecija u Njemačkoj, pa malo ovo i ono. Turizam je takav posao da mu sve smeta! Moramo priznati da su cijene s prelaskom na euro skuplje, osobito u trgovinama, nego u EU. Slaba je utjeha dau restoranima nismo skuplji, da smo tu al pari s njima, kad su oni navikli da smo jeftiniji! - priča nam Stanko.
Koliko je jedna večera kod njega u ‘Nostalgiji‘, za dvije osobe, hrana i vino?
- Oko sto eura! Po pedeset eura po osobi, u ‘fine dining‘ restoranu, mislim da je to OK cijena za ono što nudimo i prezentiramo.
Da je situacija s ovom sezonom čudna i šarena, reći će i ugostiteljski veteran Damir Žaja, koji je i relativno friški ‘restorandžija‘ – od lani drži poznatu Marendu. On se ove godine s prostorom proširio i na drugu stranu ulice, odnosno kalete, pa mu ide i bolje nego lani, ali kolege se, veli, žale. On radi cilu godinu, ima svoje stalne mušterije, ali ovi što žive samo od sezone i turista, njima je svakako.
- Ono što se vidi po gradu je vidno lošije. Ako oni kažu da ima tri posto gostiju više, onda to znači da ne izlaze vanka, ne idu po lokalima, ne troše. Ljudi se žale da su im apartmani prazni, a drugi kažu da je i tih apartmana iz godine u godinu sve više. I aj ti sad budi pametan! Čujem da su najgore prošli ovi koji su orijentirani na nautičke goste. Nautika je strašno pala, čarter brodovi su poskupili puno, pa da neki restorani na Kornatima čak najavljuju kako će se zatvoriti. Navodno, tako čujem! - kazao nam je Žaja.
A kako cukar dolazi na kraju, tako je i nama ovu našu mini – reportažu zasladio Igor Kuffnee sa svojim ‘Ka Grom‘ sladoledom. Ne samo da mu je sladoled ‘ka grom‘, nego tako i radi – ka grom, u što se svako tko dođe u Šibenik može uvjeriti prostim okom. Jer pred njegovom je butigom na ulazu u šibenski stari grad, uvijek red, osobito navečer, kad se strpljivo čeka na sladoled. U čemu je tajna?
- Nema tajne! Sezona je izvrsna, nikad bolja. Zadržali smo iste cijene kao i prije dvije godine, i imamo 10 – 12 posto bolji promet nego lani, iako je turista manje. Ali, mi se ne možemo požaliti, postigli smo jedan nivo koji držimo, poznati smo, ljudi nas znaju i dolaze kod nas. Kuglica sladoleda u nas je 1,70 eura, istina premium okusi su i nešto skuplji, ali za djecu imamo i malu kuglicu od 0,90 eura, ali isto dobiju za tu cijenu što i svi drugi – preljev, čokolodni ukras, kornet, salveticu, čašicu, žličicu. Našli smo se u toj cijeni, mislim da je fer i poštena, ali zato i puno radimo sami. Moraš biti žrtva, ali su na koncu za to i nagrađen!‘ - ima Kuffner, kojeg smo slikali s njegovim curama, jednostavnu logiku.
