U blagdanskom tjednu Grad Šibenik je odradio posljednju ovogodišnju sjednicu Gradskog vijeća, na kojoj je usvojen i proračun za iduću, 2023. godinu, prvu u eurozoni, pa je i novi budžet izražen u eurima, “težak” nešto iznad 60 milijuna eura.

Gradska administracija nastavlja istim stilom i dinamikom. Aktualna vlast ne bježi od zaduživanja, ali, nažalost, tim kumuliranim dugovima ne rješava prioritete. Primjerice, ni ove godine nije ni najavljeno, kamoli započeto, odavno obećano saniranje rive u Docu, gdje su se sve malobrojniji stanari tijekom iznimno kišnih studenoga i prosinca “nauživali” poplava.

Optimistična najava

Kad je svojedobno jedan dolački ugostitelj nakon jednog od katastrofalnijih plavljenja u prvom redu rive u Docu izgubio život pokušavajući dovesti u red svoj poplavljeni objekt, obećano je da će se najhitnije krenuti u sanaciju, odnosno podizanje razine rive od Peškarije do Veslačkog kluba. Godine su prolazile, a, sudeći po svemu, Dolac i dalje nije na listi gradskih prioriteta...

No zanimljivo je da je utihnula i euforija oko valorizacije prostora nekadašnjeg TEF-a, kojim su se svojedobno, u društvu zastupnika Hrvoja Zekanovića, prošetali čak i šeici, što je nagnalo njihove domaćine na pretenciozna obećanja, ali rečeni šeici otad se više i ne spominju.

Unatoč tome, vrlo optimistično i ambiciozno i gradonačelnik Željko Burić i direktorica tvrtke “Batižele” (TEF) Nina Kursar najavljivali su u prosincu raspisivanje međunarodnog obvezujućeg javnog poziva za buduće investitore u uzobalno područje davno ugašene tvornice, čiji su tragovi i dalje vrlo slikoviti. Natječaj se do danas nije pojavio, javnost nije obaviještena o tome što se dogodilo, odnosno što je spriječilo ili odgodilo njegovu objavu, a u međuvremenu je u organizaciji civilnog društva, baš na prostoru bivše tvornice, organizirana javna tribina o onomu što građani žele na tom prostoru i onomu što im Grad najavljuje, a da nije ni priupitao građane što o tome misle.

Zanimljivo, na tribinu, unatoč uredno upućenim pozivima, nitko iz Grada i tvrtke “Batižele” nije došao. Gradonačelnik Burić, koji već tri godine govori kako je valorizacija prostora TEF-a projekt njegova trećeg mandata, opravdao se “ranije dogovorenim obavezama”, ali i nikog drugog iz gradske uprave nije poslao na tribinu.

Direktorica “Batižela” Nina Kursar ljubazno je zamolila za razumijevanje jer upravo se obavljaju zadnje konzultacije prije raspisivanja natječaja i ne želi, bilo kakvom ishitrenom, neopreznom izjavom ili informacijom, cijelu investiciju dovesti u pitanje. Tako su građani ostali zakinuti za planove i namjere Grada na najatraktivnijem gradskom zemljištu koje bi trebale biti definirane potrebama i interesima, odnosno većom kvalitetom života Šibenčana. Ali, kako je to moguće postići ako se Šibenčane o svemu tome nije ništa ni pitalo?! Kako Grad određuje svoje prioritete ako ne sluša bilo javnosti, bilo svojih sugrađana?

Posljednje ovogodišnje zasjedanje Gradskog vijeća pokazalo je, ne prvi put, da ni gradski vijećnici, ako dolaze iz redova oporbe, baš kao ni građani, ne mogu nimalo utjecati na gradsku vlast. Jer, iako HDZ i na nacionalnoj, a i na lokalnim razinama, nerijetko proziva kolege iz opozicije zbog bezidejnosti, odsustva konstruktivnih prijedloga, štoviše za nerad i neaktivnost, čak i kada pokušaju biti konstruktivni i u svojim prijedlozima artikulirani i konkretni, dožive potpuno ignoriranje od vladajućih. Zašto HDZ odbija prijedloge opozicijskih vijećnika, gotovo bez iznimke?

Restović odbijen

Primjerice, SDP-ov Tonči Restović, čiji je amandman na proračun lani iznimno prihvaćen, i zahvaljujući tome za sve osnovne škole u gradu osigurane su učenicama higijenske potrepštine, ove godine je pokušao predložiti da se osigura 25 tisuća eura za provedbu ankete o oportunosti uvođenja građanskog odgoja kao nastavnog predmeta u sve šibenske osnovne škole (nota bene, Županija je takav prijedlog usvojila, ali tamo je drugi odnos političkih snaga!).

Predložio je Restović i amandman o sufinanciranju troškova medicinski potpomognute oplodnje (15 tisuća eura), kao konkretnu demografsku mjeru. No, nije prošlo. Kako veli Restović, nije ni očekivao od vladajućih da to prihvate, “jer poticanje i učenje kritičkog promišljanja, analize, izgrađivanja pojedinaca kao važnih karika čitavog društva, učenje o zajedništvu, jednakosti sviju i socijalnoj osjetljivosti zapravo bi dovelo do toga da HDZ-a (ovakvog kakav postoji danas) ne bi više ni bilo”.

A što se tiče drugog amandmana, kaže, pa svi znamo da se HDZ busa u svoja nacionalna prsa (i demografiju) samo kad im je to potrebno za njihove vlastite interese.

Nisu prošli ni drugi amandmani oporbe, poput uređenja Ulice Ivana Rendića (92.725 eura, Ivan Slavica, Nova ljevica), ili uređenja javne rasvjete u ulici Šubićevačko šetalište (15.000 eura), pa ni amandman Marija Kovača (DP) o povećanju subvencije u predškolskim ustanovama (s 1.120.000 eura na 1.400.000 eura), ili prijedlog Rikarda Marenzija (NLSP) o uređenju otvorenog plivačkog 50-metarskog bazena na kojem bi se mogla održavati plivačka sportska natjecanja (a za što bi trebalo 66.000 eura), a neće ništa biti ni od pokretanja sportske rekreativne lige koju je predlagao Tomislav Travčić (NLSP).

Ukratko, odbijeni su svi oporbeni amandmani, a njihovi predlagači u to ime demonstrativno su napustili sjednicu. Njih šestorica. Shvaćajući odbijenice kao znak izostanka makar i elementarnog poštovanja vijećnika i njihove želje da participiraju u boljitku grada.

Neće nas kritizirati!

Nažalost, nije to sve. Osim što gradska vlast ne želi konstruktivnu, nego isključivo poslušnu, poniznu i poltronsku oporbu, na svaku njihovu riječ kritike odgovara – vrijeđanjem! Pa kritika je sastavni dio obnašanja javne vlasti. Kritika, ako se shvati ozbiljno i sasluša bez prepotencije koja limitira promišljanje, može biti itekako konstruktivna.

Međutim, gradonačelnik Željko Burić, i njegovi suradnici, koji je u svoja prva dva mandata bio poznat po, za HDZ ne baš uobičajenoj, tolerantnosti, koji je znao vrlo dobro komunicirati što želi kao gradonačelnik, ali i poslušati drukčije mišljenje bez da ga odmah reže kao nožem, u trećem se mandatu prometnuo u sasvim drukčiji profil političara.

Kritiku njegove uši ne žele čuti, štoviše, na nju reagira nervozno i nesnošljivo, diskreditiranjem i vrijeđanjem kritičara ili etiketiranjem kao nezrelog i neiskusnog, kojemu treba puno učiti da bi s njim mogao razgovarati (tako se obično obraća mladom Ivanu Slavici), ili optužbama za neznanje i neinformiranost, koja u ovakvim uvjetima, očigledne zatvorenosti gradske vlasti za sve osim za PR informacije, nije ni čudna.

Gradonačelnik Burić, kojeg su, uz svu suzdržanost, pa i kritike nekih njegovih poteza, novinari redom isticali kao primjer dostupnosti i dobrog medijskog komuniciranja, sada koristi nove metode kojima se brani od kritičara. Doduše, stare su to, već iskušane metode. Jednostavno, postaje nedostupan...

No zbog toga ni kritike ni problemi Grada neće nestati. Ali će gradonačelnik svoju sliku u javnoj percepciji značajno promijeniti, potičući građane na sumnju u odnosu na njegove planove i namjere. Jer ako gradonačelnik radi u najboljoj vjeri, kako bi građani od toga imali koristi, dakle za opće dobro i probitak svoje lokalne zajednice, zašto te planove od građana taji? Zašto s njima ne podijeli informacije, a ako su dezinformirani, zašto ih ne informira o onomu što Grad planira i čini? Pravodobna informacija najučinkovitija je brana svakoj dezinformaciji.

Naši i vaši

Kad građani, posredujući svoje nezadovoljstvo i sumnje preko medija, traže, primjerice, gradonačelnikovo očitovanje o razlozima za angažiranje tvrtke “Pectus” za održavanje javne rasvjete u gradu, iako je za više od pet milijuna kuna njihova ponuda skuplja od one drugog ponuditelja – kninskog “Upravitelja” – onda je najispravnije da gradonačelnik javno komunicira što je na tu odluku Grada utjecalo.

Umjesto što pročelnik za komunalne poslove Grada Šibenika zatrpa javnost svojim birokratiziranim “esejem” o kriterijima odabira baš toga, znatno skupljeg ponuditelja, za kojeg svi u Gradu znaju da je stranački čovjek i da kao takav uživa sve privilegije toga statusa, i zahvalno stranci na tome uzvraća.

I na kraju, nije baš oportuno da se gradonačelnik hvali kako je u Šibenik doveo slovenski “Impol” ili “Iskru Shipyard”, “Badel” itd., jer kapital ima drukčiju logiku od političke. Pogotovo slovenski...