StoryEditorOCM
Šibenikkatarina nanjara

Mlada šibenska arhitektica diplomirala s projektom koncertne dvorane i glazbene škole na atraktivnoj, ali zapuštenoj lokaciji. Evo što je zamislila

Piše Marija Lončar
14. ožujka 2021. - 08:31
Mlada arhitektica Katarina Nanjara diplomirala je na novoj glazbenoj školi i koncertnoj dvoraniNikolina Vuković Stipaničev/Cropix

Ako bi se pitalo mladu arhitekticu Katarinu Nanjaru što Šibeniku nedostaje i krajnji je čas da to dobije, njezin bi odgovor bio vrlo jasan: koncertna dvorana i nova zgrada glazbene škole, ali i konačno urbanističko definiranje lokacije željeznički plato-istočna obala kojoj je u GUP-u grada Šibenika određena mješovita namjena. Šibenčanima je taj prostor poznat kao parkiralište kod "socijalnog", a kada se gleda s mora vidi se tek velika zapuštena površina sa strmom padinom prema obali uz rub koje, tik uz tunel koji vodi prema Vukovarskoj ulici, ide stubište prema nikad realiziranom šibenskom "Importanneu", pravom ruglu grada koji su građani odavno podrugljivo nazvali "Zatrpane".

Upravo tu, na mjestu koje smatra izuzetno potentnom lokacijom s poglednom na more i sve tri kopnene šibenske tvrđave, Katarina vidi koncertnu dvoranu i novu zgradu glazbene škole kao simbole bogate glazbene tradicije s kojom se Šibenik rado hvali i diči!

- Ako bi išta trebalo predstavljati Šibenik, onda je to, složila bi se većina, glazba. Nova zgrada glazbene škole trebala bi odražavati radost muziciranja i taj šibenski mentalitet koji toliko poštuje glazbenu tradiciju i s njom se, budimo realni, busa u prsa – reći će Katarina.

Sve je to i još puno više, ova mlada Šibenčanka, po rođenju, stjecajem okolnosti - Splićanka, kako kaže, imala na umu kada je na četvrtoj, odnosnoj prvoj godini diplomskog studija arhitekture u Zagrebu razmišljala što će biti tema njezinog diplomskog rada. I nije se dugo premišljala, a za njezin izbor presudno je bilo to što je i sama pohađala Glazbenu školu Ivana Lukačića.

Sve probleme s kojima se učenici i nastavnici susreću u sadašnjem, skučenom i neuvjetnom prostoru u Splitskoj ulici, u kojem "kvadrata" fali na svakom koraku i za svaki ozbiljniji rad, Katarina je dobro osjetila i na svojoj koži. Zbog toga svake godine i dosta djece ostane neupisano, a da se ne govori o tomu kako glazbena škola u svakoj sredini može biti ne samo obrazovna, nego i važna kulturna ustanova.

Brojne nagrade

Unatoč tomu šibenski učenici glazbe već godinama osvajaju brojne nagrade i priznanja na državnim i međunarodnim natjecanjima, a gdje bi im bio kraj kada bi imali prave uvjete za svoj rad i rast!

- Željela sam se odužiti za sve što je meni dala naša Glazbena škola. Za svu tu sjajnu energiju i prijateljstva koja stekneš za cijeli život. U osnovnoj glazbenoj školi učila sam flautu, a u srednjoj teoriju s pojačanom flautom, jer to nisam željela zapustiti – objašnjava Katarina svoju vezu s glazbom i Glazbenom školom. Dodaje i kako je cijeli život voljela crtati. Svako ljeto Međunarodni dječji festival bio je za nju glavni doživljaj. Upisivala bi "brdo" radionica i u toj dječjoj žeđi za bojama, linijama i oblicima, dijelom vidi početak puta koji ju je kasnije odveo na arhitekturu. Ostatak duguje matematici i tehničkim znanjima koji su je podjednako privlačili kao i glazba i crtanje, a kako nije htjela birati između jednog ili drugog, u arhitekturi je našla spoj svih svojih sklonosti.

- Svi su mislili da ću barem pokušati na akademiji upisati kompoziciju ili slično, ali kada sam rekla da ću ići na arhitekturu i da je to moj prvi izbor, tadašnji ravnatelj Glazbene škole Rudolf Vučić rekao je: 'Dobro, ti ćeš nam, onda, napraviti koncertnu dvoranu i novu školu!'

Upravo tih riječi prisjetila se kada je birala svoj diplomski, koji je nakon godinu i pol dana priprema i truda, urodio ozbiljnim radom i ocjenom odličan!

- Nije baš uobičajeno da se diplomski radi tako dugo, ali mene je uhvatila panika, jer vrijeme brzo prođe. Svatko za diplomski bira ono što mu je blisko, a meni je ta emotivna veza s glazbom važna, a važna mi je i socijalna angažiranost same zgrade u smislu da takva zgrada oko sebe stvara javni prostor, kao da dobiju personifikaciju te da uključi širi spektar potreba i korisnika ne samo iz Glazbene škoel, nego i građana Šibenika, čak i županije – reći će Katarina.

Tako je počela njezina potraga za najboljom lokacijom, a nakon što ih je obišla nekoliko, za oko joj je zapeo željeznički plato-istočna obala.

- U prostorno planskoj dokumentacija ta je lokacija predviđena za revitalizaciju. Moj projekt koji tu predviđa arhitektonsko-urbanistički sklop koji obuhvaća tri zgrade: glazbenu školu, koncertnu dvoranu i đački dom, obuhvaća gotovo cijelu taj prostor osim Importanne galerije za koju je već potpisan ugovor za potrebe Industrijsko-obrtničke škole.

Anketa u školi

Prije negoli je prionula na rad, Katarina je napravila i anketu među nastavnicima Glazbene škole Ivana Lukačića kako bi doznala njihove potrebe, planove i želje. Ukratko, kako bi njezin projekt bio realan.

- U anketi su mi rekli kako bi u odabiru lokacije bilo važno voditi računa o blizini autobusnog kolodvora, jer među polaznicima, osobito srednje škole, dosta je đaka putnika. Zatim, bilo je važno da u blizini budu i drugi kulturni sadržaji, da možete pješice doći do kazališta, da sve bude dostupno i lako raspoloživo. Nastavnici su rekli i kako bi bilo dobro da zgrada bude nova, jer je svima dosta preuređnja i prostorija koje morate naknadno akustički definirati, što znači dodatna ulaganja, gotovo na razini gradnje nove zgrade. Glazbenu školu u Šibeniku sada pohađa 150 učenika, a ja sam novu zgradu radila za njih 200, budući da svake godine otpadne dosta učenika na upisima jer nema mjesta.

U novoj zgradi svi bi imali svoj prostor za individualnu nastavu, a ne da se u istoj učionici izmjenjuju dva ili tri profesora kako je to sada. A treba znati i da veličina prostora u kojem klavir dobro odjekne, nije ista kao i veličina prostora u kojem odjekne violončelo. O svemu tomu sam vodila računa, kao i to da svi imaju i prostor za odlaganje instrumenata, za note, jer sadašnja nototeka ujedno je i prostor za trubu, saksofon i teoriju. U anketi su mi nastavnici rekli i da im je bitno da postoji mogućnost održavanja ljetnih škola, gostovanja glazbenika instrumentalista, predavača teoretičara, da škola, kako to rade i druge glazbene škole u Hrvatskoj, može održavati natjecanja. I naravno da bude koncertna dvorana. Isto tako i mali tonski studio kao i gluhu sobu, jer potrebe današnjih glazbenih škola nisu iste kao i prije sto godina. Nadalje, važno je da škola ima vježbaonicu i prostor za komornu glazbu, za vrtićku, odnosno predškolsku grupu.

Također, rekli su da bi bilo dobro i da ima dnevni boravak za učenike s nekim malim snack barom, jer, pogotovo kada ste srednjoškolac, vi cijeli dan budete u školi.

Sve je to u svoj projekt inkorporirtala ova mlada arhtektica, a kada je, nakon obrane diplomskog, nekoliko dana prije lanjskog lockdowna u Glazbenoj školi predstavila svoj rad, profesori su bili oduševljeni. Kada su pak shvatili kako je riječ o vrlo mogućem i izvedivom projektu, ostali su gotovo bez riječi!

- Zgrada škole smještena je uz samu klisuru paralelno s obalom. Unatoč tomu što je dugačka nećete je doživjeti kao nešto napadno. Analizirala sam tipologiju svih javnih zgrada u obalnom pročelju grada i pazila da katedrala ima primat u toj obalnoj vizuri. Ali, vodila sam računa i da zgrada ne bude premala nego da se pokaže njen značaj u javnom prostoru. Jer kada busom dolazite prema gradu i autobusnom kolodvoru prvi doživljaj bi vam bila ta zgrada. Umjesto neuredne i zapuštene klisure, zašto ne biste doživjeli glazbenu tradiciju Šibenika!

Koncertna dvorana

Okomito na zgradu škole na platou sadašnjeg parkirališta kod "socijalnog" nalazila bi se koncertna dvorana s 300 mjesta. Bila bi to prva zatvorena prava koncertna dvorana u Šibeniku o kojoj ne sanjaju samo učenici i nastavnici Glazbene škole, nego i mnogi zaljubljenici u glazbu, posebno onu klasičnu, ali i prilika da Šibenik s takvom infrastrukturom okrene još jednu važnu stranicu u svojom kulturnom životu.

- Koncertna dvorana uostalom može poslužiti i za konferencije, kako je to primjerice i u Dvorani "Vatroslav Lisinski". Na istom platou predvidjela sam i đački dom za oko 200 korisnika, jer mnogi naši srednjoškolci, posebno iz mjesta u zaleđu, presele se u Zadar u školu, jer tamo postoji đački dom. Na platou je i nekoliko razvedenih javnih trgova, što je šibenska specifičnost, a projektirala sam i podzemnu garažu na dvije etaže s oko 200 mjesta.

Posebnost Katarinine nove Glazbene škole su i završni materijali u kojima je građena. Neće to, objašnjava, biti staklena zgrada, već će pročelje krasiti torketirani, tj. grubo nabačeni cementni mort koji ima agregat desaliniziranog morskog pijeska.

- Fasada će biti sivkasto-bijela i izgledat će kao okamenjeno more sa školjkicama i raznim fosilima koji se nalaze u tom pijesku koji će svjetlucati na suncu. Razigranost pročelju daju i brojni otvori koji su bitni za provjetravanje, pogotovo kod puhača, i izbočine. Oni kao da žele pokazati raznovrsnost sadržaja koji se u zgradi događaju u isto vrijeme. Koncertna dvorana je pak ispeglana. Fasada je u betonu kojemu se dodaje mramorna prašina i onda se sve ispolira da izgleda kao glatka ploča. Kao što je spomenik Oluji u Kninu koji izgleda kao mramor, a zapravo je beton – kazala je Katarina.
Kakva će stvarno biti sudbina lokacije na kojoj mlada arhitektica vidi novu glazbenu školu i koncertnu dvoranu, teško je reći. Katarina se nada kako se taj atraktivni prostor neće potrošiti nekakvim tehničkim rješenjem, primjerice okretištem autobusa i slično...

-Tu se mora dogoditi nekakav snažan sadržaj. U gradu glazbe to, bez sumnje, jesu koncertna dvorana i Glazbena škola!

24. prosinac 2024 01:35