“Razlistaj se!”, naziv je ciklusa radionica koje će u naredno vrijeme prirediti šibenska Gradska knjižnica Juraj Šižgorić, a u subotu je šumar Vice Krnčević, diplomirani inženjer, mališanima održao prvu radionicu s kratkim predavanjem o tome gdje i kako posaditi stablo i zašto su šume važne za život na Zemlji i dobrobit živih bića.
To je doprinos te gradske institucije u borbi protiv klimatskih promjena kakve sve više osjećamo. Kasnije su, po uzoru na građansku inicijativu “Zasadi drvo, ne budi panj!”, sudionici radionice Mali vrtlari prema Krnčevićevim naputcima na terasi knjižnice u lončanicu zasadili ukrasno drvo lagerstroemiu, poznatu kao indijska ruža i kineski jorgovan, dar Vrtnog centra 'Dubrava' koje će resiti ambijent knjižnice nadomak dječje čitaonice.
Krnčević je prije ikakvog stručnog uvoda prilagođenog uzrastu slušača pokazao cipele prljave od zemlje i radničke ruke, budući da je upravo došao sa šibenskog Veleučilišta, gdje je također sudjelovao u sličnoj akciji sadnje nekoliko stabala osvrnuvši se na urbano šumarstvo koje mu je naročito pri srcu.
-Šumarenje je najljepše kada se zaprljate zemljom. Znači da sadite! - poručio je mališanima koji su ga slušali s velikom pažnjom, upijajući svaku riječ. Naročito u dijelu kada je govorio o povezanosti mnogobornijih bića s drvećem i šumama, te potrebi da se sade stabla, što je jedan od najboljih načina da se pomogne prirodi i proizvodnji kisika, elementa nužnog za život.
Međutim, i prije nego što je Krnčević izustio išta na temu radionice morao je odgovoriti na pitanje sedmogodišnjeg Dina Gnjidića-Klarića.
-Jesi li ikad vidio medvjeda? - upitao je Dino, na što je Krnčević odgovorio niječno dodajući kako je čuo da je to sretan znak.
-Nije, nego znači da te prati smrt! - odgovorio je maleni polemičar.
-Pa, da, ukoliko naiđeš na medvjedicu s mladuncima, medvjed može biti opasan – izvukao se Krnčević.
-Je, ako te očima vidi ženska! - bio je zadovoljan Dino, a pomalo i razočaran što jedan šumar nije vidio ni vuka, prema Krnčevićevu kasnijem priznanju.
Nekoliko minuta poslije, na terasi, prije presađivanja stabla iz plastične u lijepu, ukrasnu lončanicu, Dino, koji se sam postavio za asistenta i stao pored Krnčevića, nestrpljivo je, s nožicama u rukama čekao odobrenje da otvori vreću sa zemljom.
Predavač je upravo spominjao proces fotosinteze, koji će oni uostalom, učiti u školi, na što je Dino, kao pravi demonstrator, svima objasnio da će to biti u sedmom razredu. I s time je radionica bila završena...