Hrvatski suverenisti upravljaju Vodovodom, Batiželama, a sada svog vjećnika, poreznog dužnika, Nenada Samardžiju uhljebljuju u Sportske objekte

Dva mandata u šibenskom Gradskom vijeću s kojima Hrvatski suverenisti podupiru HDZ-ovu vlast i gradonačelnika Željka Burića,Hrvoju Zekanoviću i njegovoj “suverenističkoj” ekipi zasad se vrlo dobro honoriraju. Neformalna koalicija, sklopljena “na riječ”, bez pisanih, obvezujućih tragova, donijela je Hrvatskim suverenistima i društvu s kojim su bili na lokalnim izborima, mjesto direktora šibenskog Vodovoda i odvodnje, direktorsku poziciju u tvrtki Batižele kojom sada “suverenisti” disponiraju kao svojim privatnim lenom, ali i jedno “humanitarno” radno mjesto u javnoj ustanovi Sportski objekti, za njihova vijećnika u Gradskom vijeću čija ruka u tom tijelu ima posebnu, specifičnu težinu. Vrlo solidno.

Direktorska mjesta i još ponešto...

Ergo, nakon Damira Martinovića koji je, ničim izazvan, po izboru Zakanovića & com. zasjeo u fotelju direktora Vodovoda i odvodnje Šibenik, najprofitabilnije gradske tvrtke, potom Nine Kursar, diplomirane ekonomistice i pravnice s dugogodišnjim stažom, koja je imenovana za v.d.direktorice tvrtke Batižele, u Javnu ustanovu Sportski objekti ovih se dana uhljebljuje i Nenad Samardžija, gradski vijećnik “suverenista” koji je dosad radio isključivo u privatnom sektoru (ribarstvu).

Nije problem u tome što je čovjek dobio posao (odnosno, tek će ga dobiti), jer nije to neka strašna sinekura, tek mjesto pomoćnog radnika u JU Sportski objekti, ali lagodan je to posao, u toploj kancelariji, bez nekih posebnih obaveza, i zahtjevnih kvalifikacija, a sa sigurnom plaćom. Što je za Samardžiju itekako bitno jer ima veliku obitelj, ali i vrlo nezgodan porezni dug od čak 360.000 kuna!

I baš u tome je problem. Bi li Samardžija mogao i pomisliti da se zaposli u gradsku ustanovu Sportski objekti da nije vijećnik HDZ-a ili partnera te stranke, u ovom slučaju Hrvatskih suverenista? Ne bi, jer je ta ustanova, kao i još nekolicina njih u gradu, rezervirana uglavnom za političko uhljebljivanje. A netko s tolikim dugom, bez političke pozadine, za gradske oce bi svakako bio krajnje neprikladan za zbrinjavanje u ustanovi koja je na proračunu Grada. Osim toga, kako kaže direktor Sportskih objekata Andrija Španja, već sada imaju gotovo 50-ak zaposlenih!

Prema tome, ako želite dobar posao, napredovanje u karijeri, solidnu i sigurnu plaću, formula je da se učlanite u stranku na vlasti (prevalentno HDZ) ili neku od partnerskih stranaka. I svi problemi s poslom za vas su riješeni! To se zove politička trgovina, odnosno klijentelizam koji se definira kao “politička korupcija pomoću raznih potkupljivanja koja nisu izražena (izravno) u novcu.”Riječ je, dakle, o praksama osiguranja političke podrške uz istovremeno davanje određenih beneficija, materijalnih i nematerijalnih.

Jer, bez ovih kadrovskih kompenzacija, nema “suverenističke” podrške HDZ-u, ni formiranja većine u Gradskom vijeću, ni normalnog funkcioniranja gradonačelnika.

Nitko ništa ne zna...

Nije pravedno da su inauguriranje direktora Vodovoda i direktorice Batižela prošli nekako utiho, jedva da je primijećeno kako je to realizacija “trgovačkog sporazuma” neformalne gradske koalicije. A kad je došao na red vijećnik koji je zadovoljan i mjestom pomoćnog radnika, eto ga, sve se odjednom otvorilo, vjerojatno je pomislio i sam Samardžija.

Ali, nije to baš slučajno. Već se neko vrijeme, više kao tipični šibenski vic, u kuloarima govorilo kako Zekanović još jedino Samardžiju treba zaposliti, a kad se to dogodilo, nekako kao da je stavljena točka na i. Osim toga, zanimljivo je kako su svi u lancu njegova zapošljavanja hinili ili da ništa ne znaju, ili da to još nije odlučeno, tek je natječaj raspisan, vidjet ćemo, iako ulica naveliko govori da se Samardžija uhljebio u Sportske objekte.

- Prvo što čujem!- reći će gradonačelnik Željko Burić upitan o zbrinjavanju Samardžije u gradsku ustanovu.- Istina je, to je gradska ustanova, ali zbilja ne znam, nazvat ću ravnatelja da vidim što se tu događa, je li bio neki natječaj, je li to neko upražnjeno, postojeće radno mjesto...- govorio je Burić, doimajući se zbilja iznenađenim.
I nakon obavljenog razgovora s Andrijom Španjom iz JU Sportski objekti, povratno nas informirao:
- Nitko još nije primljen, objavljen je natječaj i to na Zavodu za zapošljavanje, za upražnjeno, staro radno mjesto, a koga će oni primiti, ne pada mi na pamet pitati niti se miješati u to - oprao je ruke od ovog uhljebljivanja gradonačelnik.
- Ne treba prejudicirati, jer tko zna tko će se sve javiti na natječaj za to radno mjesto i koliko će biti zainteresiranih - dodao je, zapravo, reda radi.

Za Samardžijin porezni dug, također, ne zna, a nije mu poznato ni čime se taj gradski vijećnik uopće bavi (?).
Ravnatelj JU Sportski objekti Andrija Španja potvrdio nam je da je raspisan natječaj za radno mjesto pomoćnog radnika u ustanovi.
- Nitko još nije primljen - tvrdi. A je li to mjesto za Nenada Samardžiju?
- Pa za svakoga je, tko ispunjava uvjete - reći će.

Znači i za Samardžiju, iako ima porezni dug od 360 tisuća kuna? - pitamo ravnatelja.
- Vidite, u uvjetima natječaja se traži samo potvrda o nekažnjavanju, a porezni dug se ne spominje, tako da on ispunjava sve uvjete. Ako se zaposli, moći će podmiriti i dug - dodat će, više za šalu, nego za zbilju, Španja.
Naposljetku smo pitali i samog vijećnika Samardžiju o njegovom budućem poslu.
- Točno je da sam se javio na natječaj. I zašto je to problem?- pita.

Nije problem, uvjete ispunjava, ali je li baš oportuno da se u gradsku ustanovu prima netko s tolikim poreznim dugom. Kako to kani riješiti?, pitamo.
-Tako da platim, eto kako - odmah će Samardžija. Naravno, ne misli, kako to sugerira Španja, da će to moći od buduće plaće, ali naći će načina, već je od Porezne uprave zatražio da mu se odobri plaćanje u ratama, jer dug je dug i svjestan je da ga mora podmiriti.

Kako mu se nakupio toliki dug, zašto nije plaćao poreze i doprinose?
-To je stara priča, tu vam je 80 posto kamata. A kako se dogodilo? Nisam bio jedini obrtnik koji nije plaćao doprinose, dvije godine sam to propustio činiti i nakupilo se. Ali, bit će riješeno do zadnje lipe kroz iduću godinu, vjerujte - obećava.
Je li ovaj posao u JU honoriranje njegove koalicijske lojalnosti, upitali smo također “suverenističkog” vijećnika. On, naravno, ne dijeli naše mišljenje, otac je, kaže, četvero djece i cijeli je život bio u privatnim vodama. Posao u Sportskim objektima nema nikakve veze s njegovim članstvom u Hrvatskim suverenistima i njegovim političkim angažmanom. Javio se na natječaj, veli, da dade svoj doprinos, da pomogne toj ustanovi (?), i da se okuša u nekom drugom sektoru. Da je posrijedi politika, “onda bi tražio mjesto pročelnika, a ne pomoćnog radnika, naravno karikiram”, brzo će dometnuti uz napomenu da je riječ o poslu na određeno.
Nije mu nitko ništa signalizirao, prati već neko vrijeme natječaje na Zavodu za zapošljavanje, pa je vidio i ovaj, i odlučio se javiti.
Hrvatski suverenisti s tim nemaju nikakve veze, na kraju će Samardžija.

Svi imaju pravo na posao

Samardžija ima pravo na posao kao i svatko drugi, i koliko god mu nikakva stranačka iskaznica ne bi smjela biti prednost, ne smije mu biti ni hendikep. Ali, svi znamo da je ovdje riječ o uhljebljivanju, ma što politički akteri u ovoj priči govorili o tome. Poanta ove priče nije vijećnik koji konačno čeka svoju priliku u javnom sektoru, ovdje je riječ o moralnom cinizmu Hrvatskih suverenista.

Jer, kada se u županijskoj koaliciji na vlasti dogodio novi “kuršlus” između predsjednika Županijske skupštine Stipe Petrine i župana Marka Jelića, “suverenisti” su ekspresno izašli s priopćenjem u kojem kažu kako je vrijeme da se raspadne ta “trgovačka koalicija”, ta “invalidna alternativa Paukovoj vladavini koja ima za cilj jedino raspodjelu plijena kroz čerupanje nekoliko desetaka županijskih ustanova”. Zazivaju prijevremene izbore u županiji, poručuju da su oni za njih spremni i nadaju se samo da “bahatost i gramzivost “spasitelja” ŠKŽ nije napravila veću štetu po županiju i njezine građane.”
Zbilja je cinično, čista politička travestija, da oni koji upravo trguju sinekurama u gradu upiru prstom u druge, optužujući ih za političku trgovinu i raspodjelu sinekura!

Zekanović kao da je zaboravio kako je koaliciju s HDZ-om u Šibeniku uvjetovao preuzimanjem tvrtke Batižele i realizacijom projekta valorizacije preko 200 tisuća kvadrata atraktivnog zemljišta na prostoru TEF-a, ili naprosto misli da ga to po nekoj sili pripada?!

Na čelo Batižela je doveo svoj kadar, kao i u Vodovod, iako nestranački, ali definitivno njegov izbor, pa sad TEF-om vodi investitore i pokazuje im na licu mjesta kakve sve mogućnosti pruža taj iznimno vrijedni gradski prostor. Saziva s gradonačelnikom presice na kojima se hvali svojim brzim “postignućima”, a javnosti uskraćuje imena potencijalnih investitora. Tek daje na znanje da su se na neobvezujući javni poziv javile tri međunarodne tvrtke. Najavljuje već do kraja ove godine obvezujući međunarodni poziv, dva mjeseca nakon toga i odluku o investitorima, a početak radova i prve bagere na prostoru TEF-a obećava za dvije godine. Gradonačelnika, pritom, stavlja u poziciju statiste, iako je cijeli taj prostor upravo Burić pripremao od prvog mandata za investitore.

Novi 'skrbnik' Batižela

Valorizacija prostora TEF-a u funkciji razvoja grada za 21. stoljeće, Burićev je san otkako je prvi put izabran za gradonačelnika, 2013..Gradska uprava pod njegovim vodstvom radila je na sanaciji toga prostora od troske i opasnog otpada, potom na rješavanju hipoteka na zemljištu, pa osnivanja zajedničke državno-gradske tvrtke Batižele, pa angažmanu konzultantske tvrtke Arup s partnerima koja je izradila Akcijski plan i prioritete provedbe projekta Batižele koji podrazumijeva izgradnju stambenih objekata, hotela, trgovačkih i sportsko-rekreacijskijh objekata. U cijelu priču uključena je i Europska banka za obnovu i razvoj, trebalo je još samo raspisati međunarodni obvezujući javni poziv i odabrati investitore. I tu sad stupa na scenu Zekanović, i za račun dva mandata u Gradskom vijeću sve to prisvaja kao novi “skrbnik” Batižela. Prvoklasni politički trgovac i moralni cinik.
Frigaj ga, koalicija koja održava vlast u Gradu, vrijedi više i od Batižela, i Vodovoda, nekmoli mjesta u Sportskim objektima...