Kako se s pandemijom korona virusa bore Šibenčani diljem svijeta? U potrazi za odgovorom na to pitanje krenuli smo od kolijevke nesretnog virusa. Od Kine. Ne od Wuhana, grada što će na zlokoban način biti zabilježen u ljudskoj povijesti kao prapočelo strašne pošasti koja je zadesila svijet. Već od Šangaja, gdje privremenu adresu ima dvoje Šibenčana, svjetski poznati košarkaški trener Neven Spahija i Franka Gulin, direktorica ureda Hrvatske turističke zajednice u tom mnogoljudnom gradu.- U Šangaju je, kako mi u Hrvatskoj govorimo, odavno 'novo normalno'. Dakle, sve je, uglavnom otvoreno. I šoping centri, teretane i restorani. U zatvorenim prostorima svima se mjeri temperatura. Male su šanse da sretneš nekog na ulici, a da ne nosi masku. Otuda vjerojatno i konstantan pad broja zaraženih korona virusom. Početkom proljeća tu je bilo 8000 ljudi, koje je napao COVID 19. Zadnje brojke govore o samo dvadesetak inficiranih. A riječ je o gradu, bolje reći gradurini, koji broji 27 milijuna žitelja - javio se iz te velike kineske luke svojim šibenskim prijateljima Neven Spahija.
Šibenske prijatelje sporta, posebice košarke jamačno zanima kako je košarkaški globtroter, koji se okitio titulama u šest europskih zemalja, te ostavio 'pristojan' trag u NBA, završio u Kini, gdje se košarka još uvijek bori za pravo građanstva.
Nevenovi razgovori s Kinezima su, kažu naši izvori, itekako podsjećali na film 'Nemoralna ponuda' ili dolarske brojke su bile i više nego prihvatljive. I podatak da je Shangai Sharks bivši prvak Kine, koji je lansirao najboljeg kineskog košarkaša svih vremena Yao Minga, a koji se već 18 godina bori za povratak u prvoligaški vrh.
- Nema ligaških putovanja od grada do grada. Kao što je završila NBA, tako i mi utakmice odigravamo u jednom kampu, bolje reći Balonu, gdje su pandemijske mjere najstrože na svijetu. A poslije utakmica odlazimo u hotel, u karantenu. Od korone virusa čuvamo momčad na najbolji mogući način - objasnio nam je Spahija.
Druga poznata Šibenka u Šangaju Franka Gulin nije imala puno toga dodati glede pandemijske slike Šangaja i Kine, ali nam je bez lažne skromnosti otkrila da je kao direktorica ureda HTZ-a u Šangaju izabrana za potpredsjednicu Europske putničke agencije za Kinu.
- Dakako da mi je to čast. Funkciju doživljavam kao dodatnu mogućnost lobiranja za dolazak većeg broja Kineza u Hrvatsku. Toliko sam okupirana tim poslom da nemam vremena ni misliti o pandemiji korona virusa. Šangaj je relativno brzo riješio pandemijske probleme, pa imam osjećaj da živim i radim normalno. A taj osjećaj mi ne mijenja ni slika na šangajskim ulicama - javila nam se kratko Franka. S obećanjem da je spremna i na duži razgovor.
Čedu Paića, Šibenčanina, koji živi u nizozemskom Beverwijku 'uhvatili' smo telefonski u večernjim satima, kad se vratio s treninga. Svestrani sportaš, koji je uvelike zagazio u osmo desetljeće života, upravo je završio atletski trening sa svojim sedam trkača, među kojima je i najbrži Nizozemac.
- Postoje dvije bitne razlike između Nizozemske i Hrvatske, kad je riječ o pandemiji korona virusa. Prije svega, nizozemske TV-postaje nas ne bombardiraju svakodnevno o broju zaraženih i umrlih, za razliku od televizijskih kuća u Lijepoj našoj. Samo se jednom tjedno na ekranu pojavi nizozemski premijer, te na grubo realan način upozorava građane da trebaju striktno poštivati pandemijske mjere. A građani se toga i drže. Nema šanse da sretnete čovjeka bez maske, a ako se to i dogodi velikom brzinom mu priđe policajac. S prijetnjom novčane kazne. Takvo ponašanje dalo je rezultate. Od nekad strašnih 9000 zaraženih dnevno, brojke su i više nego prepolovljene -na brzinu su nam izdiktirali Čedo i supruga mu Slavica.
Nizozemski Šibenčanin imao je samo malo problema, kad se vratio iz Hrvatske, koju je Nizozemska, radi svojih turista, označila crvenom zonom.
- Liječnici me nisu htjeli testirati. Kao da su htjeli uštedjeti. No, ja sam radi kolega s posla dobrovoljno otišao deset dana u samoizolaciju. Vrlo korektno je reagirao moj gazda, koji mi je te dane računao kao plaćene. Kao da sam svakodnevno dolazio na posao - dodao je Čedo.
Za razliku od sportskog veterana Čede, britanski Šibenčanin, 23-godišnji Mate Varnica ne radi već više od četiri mjeseca. No, njegova mu tvrtka Toyota, zahvaljujući državnim potporama, svaki mjesec isplaćuje 80 posto 'normalne' plaće.
- Danima, priznat ću, nisam izlazio iz kuće. Pridržavao sam se rigoroznih mjera, za kojima je posegla britanska vlada. Očito je da su te mjere i zbog dobrog ponašanja građana urodile plodom. Polako se otvaraju restorani. Klubovi su još uvijek zatvoreni, ali raduje podatak da se polako pušta i mali broj gledatelja na nogometne utakmice. Popuštanje mjera sam jedva dočekao, jer se to poklopilo i s mojim rođendanom. S prijateljima sam slavlje zalio svijetlim engleskim pivom u jednom malom restoranu. Inače, ovdje su svi oduševljeni činjenicom da je kraljica Elizabeta pristala da među prvima primi cjepivo protiv COVID-a 19- pričao nam je Mate, koji živi u Milton Keynesu, gradu, udaljenom 180 kilometara od Londona. I pati za Hrvatskom, Šibenikom.
- Ovo je prva godina u mom životu da nisam proveo ni dana u gradu mojih predaka. Nadam se da će ova vražja pošast na proljeće proći, da ću na ljeto guštati u pidočama na Jadriji. To mi je, uz plovidbu u gumenjaku do Prvića i Zlarina, najveći ljetni gušt -otvorio se Mate.
Tuka na tingul
U Bernu, glavnom gradu Švicarske živi 60 -godišnja stomatologinja Marina Picula, kojoj je pandemijska kriza, priznaje, samo ubrzala nakanu da ode u mirovinu.
- Guštam u svojoj kući sa suprugom Francisom i unukom Andrijom. Okrenula sam se specijalitetima naše dalmatinske kužine. Moji prijatelji Švicarci su, blago rečeno, guštali, kad sam im spremila tuku na tingul. A kad ponekad izađem u grad, najčešće u šoping, po tko zna koji put se uvjerim da je Švicarska uređena zemlja. S vrlo discipliniranim građanima. Svi su dućani i restorani otvoreni, ali život se odvija pod maskama. Stolovi su u restoranu odvojeni pleksiglasom s najmanjom distancom od dva metra, u dućanu svaki kupac ima pravo na svojih 10 četvornih metara. Bliskih susreta ne može tako ni biti. Druge su stvari slične kao kod nas. Ne rade teretane. Djeca pohađaju škole i vrtiće, studenti su na on line nastavi. Šume i šetališta su prepuni ljudi, koji se drže distance, oprezno se otvaraju i skijališta -pričala nam je Marina.
No, i disciplinirana Švicarska nije izbjegla visoke brojke. Dosad je umrlo gotovo 5000 žitelja. Dnevni broj zaraženih kreće se od 4500 do 5000 bolesnika.
- Cijepljenje protiv COVID-a je planirano za siječanj. Ne znam je li jedva čekam to ili ljeto u mom Šibeniku. Za Šibenikom gotovo više pati moj suprug Francis, koji ljeti nosi kupače gaćice hrvatske vaterpolske reprezentacije, neprestano roni oko otočića Lupca… Ne mogu od sreće zbog toga, jer se osjećam kao da sam udana za Hrvata, a ne Švicarca -završila je Marina.
Zabrukvana Kalifornija
Pandemijsku priču o Šibenčanima u dijaspori počeli smo u dalekoj Kini, a završavamo na drugom kraju svijeta, u Kaliforniji. Preciznije, nedaleko od San Diega, u gradiću San Marcos, gdje živi i radi Gavrilo Čučuk.
- Minulih mjeseci na našem području nismo imali većih problema s koronom. Pogotovu ja, koji sam se dnevno vozio samo pet minuta od obiteljske kuće do tvrtke i natrag. Katkad bi me svojim posjetom obradovali naš svećenik iz San Pedra don Mate Bižaca i naš Prvićanin Niko Bumbak. Krajem ljeta pripremali smo vino, ugodno se družili. Zadnjih dana je sve, međutim, drugačije. Kalifornija je, zbog pandemije, kako bismo rekli, mi, Šibenčani potpuno zabrukvana - javio nam se Gavrilo.
A 'zabrukvana' u šibenskom prijevodu znači da su u Kaliforniji zatvorene sve trgovine. Dogodilo se to dan poslije informacije, koja je govorila o 30.000 zaraženih u samo 24 sata. Dovoljno da se zabrine i dotad gotovo bezbrižni Gavrilo, rođen u šibenskom Varošu. Da svi shvatimo da je nevidljivi neprijatelj puno opasniji nego što nam sugeriraju neki diletanti, pa, nažalost, i dio hrvatskih političara.