Ljeti je u Šibeniku dovoljan samo jedan buran i djelomično kišovit dan, pa da dođe do prometnog kolapsa.
U ponedjeljak se Jadranskom cestom, koja je praktički gradska zaobilaznica, vozilo više od 30 minuta samo nekoliko kilometara od Šibenskog mosta do čvora Ražine. Šibenčani su kasnili na posao, bila je usporena dostava, a grintali su i brojni turisti, željni posjeta Krešimirovu gradu i, što kriti, šopinga u sve brojnijim trgovačkim centrima.
U trenucima, dok smo vozili zakrčenom šibenskom zaobilaznicom, automatski se nametala misao o potrebi ostvarenja jednog starog i jednoga novijeg projekta rasterećenja prometa na području Šibenika. Točnije, izgradnje mosta preko Šibenskog kanala i ceste od Šibenskog mosta preko Razora do Bilica.
Ova potonja cesta, koja bi bila duga svega 500 metara, usmjerila bi promet onih koji žure prema Nacionalnom parku Krka, Drnišu i Kninu, te osjetno smanjila mogućnost “čepova”.
– O potrebi izgradnje ceste preko Razora do Bilica gradonačelnik Šibenika dr. Željko Burić i ja smo se dogovorili prije dvije godine. Doduše, govorili smo o bijelom putu, ali život te tjera da promijeniš stav – oglasio se načelnik Bilica Josip Ćaleta Car.
Zamisao o izgradnji mosta preko Šibenskog kanala, dugog nešto više od 100 metara, rodila se sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Još u pripremama za Osme mediteranske igre, kad su se ondašnji gradonačelnici Splita i Šibenika, dva inženjera Skataretiko i Guberina složili da su tunel kroz Marjan i most preko Kanala sv. Ante nužni za rješavanje prometnih problema oba grada.
Načinjen je i idejni projekt mosta, ali je prijedlog naišao na otpore kod šibenskih gospodarstvenika. Neovisno o logici da bi taj most sve putnike, koji iz Zadra žure prema Splitu, usmjerio u pravcu Brodarice, te tako izbjegao veću gužvu na šibenskoj zaobilaznici.
– Nikad neću prežaliti što nismo izgradili taj most, koji bi bio ne samo praktičan, već i nova atrakcija turističkog Šibenika – kazivao nam je ing. Vinko Guberina, koji i dalje intenzivno razmišlja o gradskim problemima, makar je prešao devedesetu.
Među starijim Šibenčanima sve glasnija je i zamisao da se ponovno uvede mala trajektna linija (čitaj: pinica) od starog šibenskog Doca do starog kupališta Martinska, koja je bila prometna žila kucavica do izgradnje Šibenskog mosta, ljeta 1966. godine.
Pinica bi ublažila prometne teškoće, predstavljala novu atrakciju turističkog Šibenika, ali i vratila Šibenčane na staru plažu Martinska.
Nove gradske plaže Banj i Rezalište već su toliko načičkane kupačima da bi Martinska bila i osvježenje, i rasterećenje. To više što ona, za razliku od spomenutih kupališta, ne traži posebna ulaganja.
