Teško je povjerovati kako bi oporbenjak Tonči Restović, pravnik po struci i čelnik šibenskog SDP-a, da osvoji gradske izbore, proveo ono za što se ovih dana javno zalaže, osim ako se nekim čudom ne bi promijenio propis i sve ode kvragu, pa i društveno-politički sustav. A to je izjednačavanje iznosa proračunskih, dakle javnih subvencija programa predškolskog odgoja i obrazovanja u privatnim vjerskim vrtićima s onima za gradske predškolske ustanove, s čime Restović u aktualnim prijeporima iz udobnosti oporbene pozicije drži stranu vlasnicima vrtića i roditeljima djece koja ih pohađaju.
Dominantna teza
Prema onome što iznosi Željko Burić, gradonačelnik Šibenika, u pitanju bi bilo ništa drugo doli eklatantan zakonski prekršaj te ne može zamisliti da se u 21. stoljeću javno poziva na kršenje zakona u jednoj europskoj demokratskoj zemlji. Takvi su zahtjevi obično politikantstvo i nonsens, ocjenjuje gradonačelnik.
Prevedeno, da se to ostvari, bilo bi opravdano postaviti pitanje o (ne)postojećoj razlici između javnog i privatnog, ali na štetu javnog. Netko bi se, naime, nazivao privatnikom, a živio bi na proračunskim jaslama i dalje s pravom na vlastitu, privatnu imovinu i poslovanje s profitom. Tada bi valjda, po nekima, pravda bila zadovoljena i nestalo bi “jednake” i one “jednakije” djece.
Upravo je takva diskriminacija najmlađih Šibenčana bila dominantna teza oponenata gradskoj upravi u zakuhanim raspravama posljednjih dana; gradsku se upravu proglašavalo neosjetljivom, netolerantnom i maćehinskom za djecu koja pohađaju privatne i vjerske vrtiće.
Okidač je bilo poskupljenje roditeljske naknade u privatnim vrtićima za 22 posto ili na 900 kuna, budući da je gradska uprava kako tada, tako i danas, odbila izjednačiti subvencije za djecu u javnim i privatnim vrtićima. U 2021. godini Grad je za djecu u svojim vrtićima mjesečno izdvajao 1897 kuna, a za polaznike privatnih i vjerskih 898 kuna, tisuću manje, što gradonačelnik komentira različitim načinima poslovanja. Grad, naime, po Zakonu subvencionira cjelokupno poslovanje vrtića kojima je vlasnik i osnivač, a ne jedino troškove boravka djeteta u vrtiću. Zato su javni i privatni vrtićki smještaj neusporedive kategorije.
Međutim, raspoloženje roditelja djece u privatnim vrtićima prema gradskim ocima nije ništa bolje ni nakon konačnog prijedloga Grada iznesenog privatnicima i javnosti krajem prošlog tjedna. Po tome bi od prvoga dana sljedeće godine roditeljska participacija, dakle ono što ih udara po džepu, iznosila svima jednakih 678 kuna, odnosno 90 eura, bez obzira na to bilo im dijete u gradskom ili u privatnom vrtiću.
Najbolje rješenje
U nastojanju da postigne najbolje moguće rješenje, gradska uprava povisila je roditeljsku naknadu u svojim vrtićima prvi put od 2011. godine za 178 kuna i jednak kriterij primijenila na roditelje djece smještene kod privatnika, što je za njih pojeftinjenje od 190 kuna, s time da će Grad iz proračuna nadoknaditi do pune ekonomske cijene trošak boravka svakog djeteta u trima privatnim vrtićima. A kako ti iznosi nisu jednaki u svim ustanovama, nego se kreću od 1654 do 2157 kuna, proračunska naknada bit će različita.
– To je korektan, optimalan model koji je izradilo stručno povjerenstvo nakon temeljite financijske analize poslovanja privatnih vrtića. Sve roditelje stavlja u istu poziciju, a privatnicima smo uračunali pet posto očekivane, zakonite dobiti. Subvencija Grada pribrojena cijeni participacije za sve roditelje iznosi punu cijenu vrtićke skrbi – iznosi Burić.
Budući da se o tom prijedlogu još uvijek nisu očitovali predstavnici vrtića “drugih osnivača”, kako su formulirani u zakonskim propisima, a u zadnji trenutak svoju su medijsku objavu odgodili predstavnici roditelja čija djeca pohađaju privatne i vjerske vrtiće, u ovome tekstu sugovornik nam je jedino šibenski gradonačelnik, koji je, zajedno sa suradnicima, na tu temu održao press-konferenciju.
Gradonačelnik je odlučio objasniti stvari nakon presice SDP-a i istupa Tončija Restovića, te poslije nedjeljnog skupa roditelja, koji nije bio prosvjedni, kako je najavljen, budući da nisu uspjeli ishoditi dozvolu od Grada i policije, pa se prometnuo u nijemo “spontano okupljanje”, bez ikakvih izjava službenih predstavnika. Kako su istaknuli u najavi toga skupa, oni i dalje traže izjednačavanje proračunskih subvencija, makar im Grad nudi jeftiniju roditeljsku participaciju.
Na pitanje zašto se zalažu za jednake subvencije, a iznos roditeljske naknade nije im toliko važan, neslužbeni odgovor jedne od predstavnica roditelja, koja želi ostati anonimna, glasi da jedino ta kategorija dokazuje kako su sva djeca jednaka i jamstvo je da se kvaliteta smještaja u javnim i privatnim vrtićima neće unazaditi u odnosu na gradske.
Čak je u strepnji da joj dijete više neće imati vrtića jer će ih privatnici zatvarati zbog gubitaka, a u gradskima nema dovoljno mjesta.
Urbane legende
Pri tome se iz kruga tih roditelja u javnost šire urbane legende o tome kako su Split i Zadar izjednačili subvencioniranje javnih i privatnih vrtića na svojem području, no to nigdje ne piše. Izjednačena su davanja roditelja te je u tim sredinama model proračunskih potpora već nekoliko godina uz nebitne varijacije jednak onome koji sada predlaže Grad Šibenik.
Zadar donekle odstupa jer se iz proračuna namiruju bruto plaće za odgojiteljice u privatnim vrtićima, kojih je dosta više nego javnih, no u osnovi je stvar ista. Vlasnici su pri tome dužni osigurati novac za druge troškove poslovanja svojih vrtića i od roditelja se ugovorom s gradskom upravom obvezuju naplaćivati participaciju od 700 kuna, koliko iznosi i za gradske vrtiće. Uostalom, sve to lako je pronaći i provjeriti na internetu, na službenim stranicama gradova i općina.
Prema tome, nitko od privatnika u zemlji nema ovce i novce, a izgleda da se to, iz ovih ili onih razloga, traži jedino od šibenske gradske uprave.
– Ovu gradsku upravu optužuje se na temelju pogrešnih postavki, barata se pojmovima koji nisu svima jasni. Kao ni jedan grad, postigli smo mogućnost stopostotnog upisa djece u vrtiće, pri čemu nitko ne osporava doprinos privatnog sektora.
Kada smo izjednačili sve roditelje i njihovo pravo da plaćaju istu cijenu za skrb svoje djece, sada postaje problem zašto na isti način kao javne ne subvencioniramo privatne vrtiće. To me frapira – komentirao je gradonačelnik. Sudeći po njegovu čvrstom stavu, prijedlog Grada je privatnicima ponuda “uzmi ili ostavi”:
– Nećemo dopustiti ono što su privatni i vjerski vrtići napravili u prvoj našoj korekciji tzv. subvencije bez analize svih troškova. Bilo je to prije dvije godine, kad smo dopustili povećanje subvencije od 200 kuna – sa 700 na 900, i umjesto da smanje cijenu roditeljima, vlasnici vrtića povećali su dobit. Tada je iznosila tri milijuna kuna, a Grad im je transferirao 2,5 milijuna kuna. Više nego dovoljno podataka za svakoga tko vlada matematikom! – zaključio je gradonačelnik Željko Burić.
I dakako, jedino oko čega se bez sustezanja slažu svi akteri jest da ove osjetljive teme ne bi bilo da postoje dostatni javni kapaciteti dječjih vrtića, a privatni bi u tom slučaju bili opcionalni izbor roditelja, pa tko voli nekakav posebni program, nek izvoli.
‘Krajni nam je cilj izgraditi dovoljno vrtića‘
U osvrtu na prozivke da se gradska vlast nije pobrinula da izgradi dovoljno javnih vrtića, Burić je podsjetio na to da je prije njegova dolaska na čelo Grada 2013. godine, zadnji novi gradski vrtić bio onaj na Vidicima, otvoren daleke 1980. Pod njegovom upravom izgrađen je vrtić na Jamnjaku, zatim “Ljubica”, energetski su obnovljeni još neki, a uskoro dolazi i novac za proširenje vrtića na Šubićevcu.
– Krajnji je cilj ove gradske uprave izgraditi dovoljno vrtića. Sada se otvaraju europski fondovi za tu svrhu, međutim, izgleda da Šibenik neće moći konkurirati za taj novac s obzirom na to da smo uvršteni u kategoriju razvijenih gradova. Tako ispada da je kažnjen onaj tko dobro radi! – konstatira gradonačelnik.