Prošlog tjedna objavljena su dva dokumentarca kojima je povod Milan Bandić, a oba ostavljaju upitnik ispod kojeg stoji je li Bandić uzrok ili je posljedica.
Je li u 20 godina vladanja u glavnom gradu Hrvatske doseljenik rođen 22. studenoga 1955. u Donjim Mamićima, hercegovačkom selu što se, kako je Bandić sam napisao u svojoj biografiji, "rasulo na pola puta između Gruda i Klobuka. Točnije, u zaseoku Cerov Dolac, ili još preciznije, na Bandića Brigu, maloj uzvisini s koje se jasno vidi Sveti Jure na Biokovu i na kojoj je svega pet kuća, pokoji orah, cer i hrast", nametnuo Zagrebu svoj mentalitet i sustav vrijednosti ili je Zagreb postao takav da mu Bandić naprosto pristaje?
Nepoznati autor (ili autori) medijima su poslali materijal naziva "Operacija žičara". Radi se o sedmosatnom videu koji svjedoči o manipulacijama pri izgradnji sljemenske žičare. Nekoliko dana nakon toga, u nedjelju je bila premijera "Kumeka", dokumentarnog filma Darija Juričana koji je sniman četiri godine. Juričanov dokumentarac bavi se više ili manje poznatim Bandićevim aferema, a obrađuje i odnos birača prema njemu.
"Operacija Žičara" je snimka koju je očigledno napravio netko iznutra i dokumentira sve faze gradnje žičare, od toga da su iz dana u dan snimani radovi na njoj, do dokumentacije koja svjedoči kako je od ugovorene cijene na kraju posao izgradnje poskupio za čak 54 posto, a sve kroz anekse ugovora. Ugovor o gradnji sklopljen je bio s GIP Pionirom za 299 milijuna kuna, što je bila najjeftinija ponuda, a kroz naknadne anekse sve je poskupjelo na 388 milijuna kuna, čime je GIP Pionir na kraju ispao najskuplji.
Poskupljenja, kako se vidi iz materijala "Operacija žičara", nemaju realno opravdanje, nego se temelje na izmišljenim poteškoćama na koje se navodno naišlo tijekom gradnje. O žičari se već dugo govori i upozorava da je preskupa i preplaćena, a sada sve lijepo stoji crno na bijelo. Ipak, najmanje su dva razloga zbog kojih ni "Kumek", ni "Operacija žičara" neće utjecati na lokalne izbore, niti Bandiću umanjiti šanse da ponovo obrani mandat na čelu grada.
Prvi je što nema toga što se o Bandiću i njegovu načinu upravljanja gradom do sada ne zna. Svi znamo da je u Holdingu pozapošljavao svu rodbinu, prijatelje, kroz izmišljena radna mjesta kupio političke saveznike i prebjege iz drugih stranaka, da u gradskim javnim službama ima previše zaposlenika, da se svaki posao preplaćuje, pa je tako kvadrat javnog WC-a skuplji nego luksuznog stana, da ni jedno prometno rješenje nije promišljeno i efikasno, da su gradska naselja bliža centru preizgrađena, da infrastruktura ne prati građevinske pothvate.....
Bandić je dobivao izbore premda su građani sve to znali. Možda su bili zavedeni i vjerovali njegovim populističkim frazama kako puno "dela", a njegova tumaranja gradom uz pratnju kamera doživljavali kao gradonačelnikovu brigu za malog čovjeka. Ili su Zagrepčani u većini sebični i zadrti ljudi koje ne zanima javno dobro, ne vide zlo u korupciji, ne nalaze ništa loše u tome što im se po ulicama valja smeće, koji su postali nemoralni, ne drže do sustavnog i mukotrpnog rada, i sami bi zagrabilil i utrpali u svoj džep (kako je to pokazao Juričan u svome dokumentarcu) samo kada bi im se pružila prilika.
Drugo je što dokumentarci, posebno "Operacija žičara", do izbora neće izazvati nikakvu pravosudnu reakciju. Materijal poslan u medije stigao je i USKOK-u i tamo ga proučavaju. No, ako USKOK i otvori istragu, oni svaki dokument koji se navodi u videomaterijalu moraju provjeriti, pronaći original i staviti ga u cijeli kontekst. Moraju ispitati sve aktere u gradnji žičare, potruditi se naći autore videomaterijala... A za sve to njima će trebati barem godinu dana.
Stoga, ako će žičara imati utjecaj na izbore, onda će to biti u Bandićevu korist jer će građani biti sretni što mogu na Sljeme bez penjanja strmim šumskim stazama. Eventualno otvaranje istrage samo po sebi neće izazvati nikakav efekt jer su ljudi već navikli da od silnih sudskih procesa na kraju ne bude ništa. Protiv Bandića je podignuto 13 optužnica, a ništa nije konačno presuđeno, niti itko više vjeruje da će ikada i biti.
Priča o Bandiću više nije o njemu, nego o ljudima koji ga biraju, o pravosuđu koje mu ni za što nije u stanju presuditi, o političkim strankama koje s njime koaliraju, te političarima koji iz nekih osobnih interesa skidaju dres stranaka u kojima su stasali i formirali se te pretrčavaju Bandiću izigravajući volju birača.
To je priča o nama, o našem društvu, a Bandić je samo mjerna jedinica njegove erozije.
Prema istraživanju koje je nedavno za svoje potrebe provela zagrebačka ljevica, zasad najbolje stoji Tomislav Tomašević, čelnik platforme Možemo, odmah iza njega je Bandić, pa tek onda slijedi SDP-ovac Gordan Maras. Zanimljivo je, međutim, da bi u drugome krugu Bandića pobijedili i Tomašević i Maras. No, to je raspoloženje koje vlada danas, a za nekoliko mjeseci slika može biti bitno drugačija.