Zbog pandemije koronavirusa i prateće gospodarske krize te gubitka radnih mjesta brojni građani Hrvatske, Srbije i BiH ovih se dana vraćaju kući s privremenog rada u inozemstvu.
Riječ je uglavnom o radnicima koji su sreću u razvijenim državama Europske unije potražili u posljednje dvije-tri godine i zaposlenima u tzv. agencijama za najam radnika. Konkretnih brojki o povratku još nema, a iz osobnih svjedočanstava onih koji su još uvijek u državama u kojima su pronašli posao i novi život, može se zaključiti kako mnogi strahuju da će zbog ekonomske krize morati natrag u domovinu, piše Deutsche Welle i prenosi Jutarnji list.
Vlasti Hrvatske, Srbije i BiH trenutačno se bave hitnim interventnim mjerama koje bi trebale ublažiti ekonomske posljedice pandemije koronavirusa po gospodarstva i građane i nitko još uvijek ne razmišlja što će biti suočimo li se s masovnijim povratkom nezaposlenih iz inozemstva. I nije problem samo u činjenici da će se povećati broj nezaposlenih nego bi i broj doznaka iz inozemstva, koje imaju značajan udio u BDP-u zemalja regije, mogao značajno pasti.
Doznake iz inozemstva imaju udio od 6,6 posto u hrvatskom BDP-u, u BiH se kreću između 11 i 13 posto, a u Srbiji dosežu čak 15 posto BDP-a.
Profesor beogradskog Ekonomskog fakulteta dr. Ljubodrag Savić u izjavi za Deutsche Welle ističe kako ne očekuje da će povratnici biti teret za državu jer se uglavnom vraćaju s ušteđevinom, a smatra i kako će zapadne ekonomije, kad splasne kriza zbog pandemije ponovno trebati (ne)kvalificirane radnike koji obavljaju poslove koje domicilno stanovništvo ne želi, pa će i njihove doznake iz inozemstva ponovno stizati u Srbiju.
„Svi su oni dobrodošli i imaju se pravo vratiti kućama. Uvjeren sam kako većina njih sigurno nekoliko mjeseci neće biti na teret državi jer imaju ušteđevine, a i očekuju kako su problemi privremeni te da će se moći vratiti u države u kojima su radili“, kaže dr. Savić za DW.
Općenito, mjere koje srpska vlada poduzima kako bi se pomoglo gospodarstvu i građanima smatra dobrima, prvenstveno jer se nastoji pomoći malim i srednjim poduzećima koja kriza najteže pogađa. No, naglašava kako Vlada Srbije trenutačno mora obustaviti namjeru prodaje jedine državne banke budući da jedino putem nje može plasirati financijska sredstva prema vlastitim procjenama i željama o tome kome se i koliko snažno treba pomoći.
Profesor sa sarajevskog Ekonomskog fakulteta dr. Fikret Čaušević masovniji povratak radnika iz BiH s privremenog rada u inozemstvu drži vrlo vjerojatnim, odnosno gotovo neizbježnim u novonastalim uvjetima radikalne borbe protiv COVID-a zatvaranjem granica i socijalnog distanciranja.
„Zastoj životnih tokova neminovno podrazumijeva veliki pad proizvodnje i posljedični veliki pad potražnje za radom. Ovaj pad proizvodnje se zasad obilježava „jakom recesijom“. Međutim i nažalost, vrlo je velika vjerojatnost da će radikalno socijalno distanciranje, čak i ako bude trajalo „svega“ dva do tri mjeseca, zbog efekata vremenski odloženog učinka i vrlo pesimističnih očekivanja imati za posljedicu ne samo recesiju već i depresiju. Posljedice povratka radnika u BiH, kao i u sve zemlje zapadnog Balkana, uključujući i susjednu Hrvatsku, podrazumijevaju naglu promjenu 'prioriteta problema'", ističe dr. Čaušević.
Dodaje i kako se u novim okolnostima može očekivati značajniji rast nezaposlenosti i nagli rast socijalnih problema koji će, posljedično, uključiti i povratnike.
Dr. Čaušević smatra kako krizu ovakvih razmjera neće biti moguće ublažiti ni skratiti njezine odložene efekte u narednih tri do pet godina bez jako značajnog povećanja javnog duga.
„Od izuzetnog značaja bi bilo da MMF i vodeće EU ekonomije osnuju Stabilizacijski investicijski fond za BiH (a poželjno i za sve zemlje zapadnog Balkana). Raspodjelu sredstava po osnovu prodaje državnih obveznica entiteti mogu izvršiti na osnovu istih „ključeva“ koje su utvrdili za raspodjelu indirektnih poreza“, predlaže Čaušević i naglašava kako je bez takvih ili sličnih sistemskih mjera anticiklično djelovanje vrlo teško.
Bez primjene takvih mjera gotovo da je nemoguće izbjeći dugotrajnu recesiju odnosno depresiju, i posljedične velike socijalne probleme uz koje se nužno pojavljuju i problemi vezani za „plodno tlo“ za razvoj totalitarizama različitih provenijencija, zaključuje dr. Čaušević.
Šefica hrvatskog Ekonomskog insitituta dr. Maruška Vizek, koja je ovih dana privukla pozornost javnosti predstavljanjem 16 antikriznih mjera koje bi trebala donijeti vlada Andreja Plenkovića za spas gospodarstva, u ovoj fazi još ne očekuje značajniji povratak hrvatskih radnika koji trenutačno rade i žive u drugim zemljama Unije.
Međutim, potraje li kriza dulje od nekoliko mjeseci i što kriza bude dulje trajala, smatra da bi veći broj ljudi mogao biti sklon povratku u zemlju. Iako doznake iz inozemstva imaju značajan udio u hrvatskom BDP-u, Vizek naglašava kako „sama fluktuacija doznaka od radnika na privremenom radu u inozemstvu nije varijabla koja je pod kontrolom nositelja ekonomskih politika" te da ima utjecaj na gospodarstvo neovisno o mjerama koje nositelji politika poduzimaju kako bi se ublažili učinci recesije.