Baš kao što su Griezmann, Pogba i Mbappé, pa i sudac Pitana ukrali snove da će Hrvatska postati svjetski prvak u nogometu, tako su isti snovi ukradeni i svima onima koji su vjerovali da će nakon povratka “vatrenih” iz Rusije Hrvatska postati onakva kakvu svi žele.
Zemlja u kojoj nema podjela, u kojoj se uspjeh gradi zajedništvom, u kojoj više nema mjesta za rasprave o ustašama i partizanima, piše Jutarnji list.
Jer nije prošlo ni 24 sata od finala na moskovskom Lužnikiju, a Hrvatska je, nakon što je mjesec dana disala zajedno s reprezentacijom, ponovno postala ono što je i bila prije početka nogometne smotre u Rusiji.
Podijeljena.
Povod za podjele svima je vrlo jasan - Marko Perković Thompson.
Čim se nakon dolaska “vatrenih” ukrcao na njihov autobus, doduše na poziv Luke Modrića, Hrvatska je već bila svrstana uz lijeve i desne.
Javili su se pojedini političari, razne glumice i pjevačice, dežurni kritičari, komentatori s lijevog spektra političke scene koji su taj trenutak opisali kao veliku sramotu, čin koji im je uništio veliki dan, kako su si “vatreni” ponovno zabili autogol, kako je Thompson ukrao show.
Nakon dočeka o podjelama su počeli govoriti oni s desnog političkog spektra jer je, prema njihovu mišljenju, bilo sramotno da organizatori velikog dočeka ugase Thompsonu mikrofon, da mu zabrane otpjevati “Lijepa li si” i “Geni kameni”. Za cenzuru su okrivili “politički korektnu” Vladu Andreja Plenkovića, zatim koalicijske partnere HDZ-a, a u tom prozivanju glasni su bili svi, od pojedinih svećenika do nekih od vođa hrvatskih konzervativnih pokreta.
A da će biti upravo tako, znalo se još u utorak, dan prije polufinala s Englezima. U Zagrebu se sastao organizacijski odbor dočeka koji su zajednički organizirali Grad Zagreb i Nogometni savez. Nogometaši su odmah tražili da na dočeku treba biti i Thompson jer je njegova “Lijepa li si”, uz Grdovićevu “Nije u šoldima sve”, neslužbena himna reprezentacije. Politika nije željela dati blagoslov njihovoj želji.
Smatrali su da vatreni heroji trebaju biti u prvom planu, da ni za kakvu politiku, a time niti za Marka Perkovića Thompsona, ikonu hrvatske političke i društvene desnice, nema mjesta na pozornici.
Blagoslov oba pola
Prema našim izvorima, čak je i Luka Modrić, najbolji igrač prvenstva, tražio da im se Thompson pridruži na Trgu, no njegovi kontakti samo su na to mogli slijegati remenima.
Kada nije mogao na Trg, Thompson je došao na aerodrom Franje Tuđmana, Modrić mu je rekao da se popne na autobus i ostalo je povijest.
Zajedništva više nije bilo.
Postoji li mogućnost društvenog konsenzusa oko Marka Perkovića Thompsona? Je li moguće da u budućnosti dođe do toga sportašima, na njihov zahtjev Thompson otpjeva dvije pjesme na nekom dočeku, a da iza toge ne dođe do interpretacije da je na slavlju pjevao ultranacionalist i fašist? Što bi sam Thompson morao napraviti da to blagoslove oba pola Hrvatske?
Kada ova pitanja postavite sociologu Slavenu Letici, teologu i komunikologu Ivici Šoli, sveučilišnom profesoru i povjesničaru Ivi Goldsteinu te novinaru i glazbenom kritičaru Zlatku Gallu, odgovor je identičan.
Oko Thompsona društvenog konsenzusa nema, neće ga nikada ni biti, i on je u ovom trenutku sasvim nepotreban. Naravno, svaki od njih ima drugačije razloge zbog čega nude takav odgovor.
- Društveni konsenzus nije moguć i nije ni potreban. Pa ljudi imaju različita mišljenja o, što ja znam, veganskoj i vegetarijanskoj prehrani pa nikome ništa. Zašto bi tu trebalo biti konsenzusa? Ljudi imaju različite svjetonazore. Kritike koje sada dolaze na doček ‘vatrenih’ prvenstveno zbog Thompsona zapravo uopće ne doživljavam. Radi se o kritikama zagriženih ljudi koji ga mrze jer je postao simbol otpora prema velikosrpskoj agresiji ili zato što je sudjelovao u Domovinskom ratu - kaže mi vrlo otvoreno Letica.
Da konsenzusa ne treba biti smatra i Goldstein. Njegovi su razlozi vrlo jednostavni i u potpunoj suprotnosti od onih koje je iznio Letica.
- Marko Perković Thompson je i prije ovog dočeka reprezentacije postao društvena činjenica. Uostalom, nedavno su ga branili i premijer i predsjednica. Mnogi ga vole, ali mnogi i ne, i izbjegavaju ga. Stoga je situacija oko Thompsona zapravo slika Hrvatske danas - uvjeren je Goldstein.
Podsjeća kako je još prije 10 godina u jednom intervjuu ustvrdio da je Thompson “propagator ustaštva” te kako ni danas “nema razloga taj stav mijenjati”.
- Ne samo zbog notornog poziva ‘Za dom spremni’ nego i zbog niza drugih pjesama. Jedna Thompsonova pjesma se zove ‘Na ljutu ranu ljutu travu’, a to je bilaPavelićeva dosjetka kojom je najavio genocid nad Srbima - navodi. Podsjeća da je Thompson pjevao pjesmu “Jasenovac i Gradiška Stara” kojom vrijeđa sve one koji su izgubili rodbinu i prijatelje u tom logoru, ali i sve one istinoljubive hrvatske građane koji žele čuti povijesnu istinu.
- U općoj ustašizaciji koja je zahvatila Hrvatsku Thompson je važan igrač. On, htjeli to mi ili ne, ima utjecaj na mase. On promovira imidž ustaša kao dobrih, iako malo žestokih dečki. A oni nisu bili ništa drugo nego razbojnička banda. O tome svjedoče tisuće i tisuće dokumenata i izvještaja koje su sami ustaše pisali. Treba pročitati što piše mostarski biskup Alojzije Mišić, što u nedavno objavljenoj knjizi o ustaškim zločinima nad Srbima u Hercegovini piše mostarski profesor Ivica Šarac itd., itd., itd. Svi ti podaci nisu dio nikakve srbočetničke/jugokomunističke/židomasonske zavjere, nego povijesna istina - objašnjava Goldstein.
I za Ivicu Šolu riječ konsenzus je nepotrebna jer, kako objašnjava, “ako te netko zove na svoju proslavu, on diktira što će se svirati”.
- Po meni je prije svega sramotno za organizatore da naši nogometaši Marka Perkovića moraju trpati na autobus kao nekog slijepog putnika da bi im pjevao. To je uistinu sramota. O glazbenim ukusima se može raspravljati, Thompsonov pastirski rok, kako je njegovu glazbu opisao meni najbolji glazbeni kritičar Darko Glavan, nekom se može i ne mora sviđati, no ovakve stvari se jednostavno ne rade - navodi Šola kojeg je najviše iznervirala činjenica da je Thompsonu ugašen mikrofon na pozornici prije nego će otpjevati pjesmu “Geni kameni”.
Cenzura na dočeku
- Na dočeku se dogodila cenzura, cenzura u svom izvornom obliku, i to je ono što me smeta. ‘Vatreni’ se ne pale na Bacha, na jazz. Pale se na Thompsona i njima je trebalo biti omogućeno da ga slušaju. Thompson je trebao otpjevati sve što se od njega tražilo. No njemu su ugasili mikrofon, što je strašno. Da su to učinili i Mili Kekinu, isto bih vam rekao. Jednostavno sam alergičan na cenzuru. Pazite, da politika uskrati želju Luke Modrića, Zlatne lopte svjetskog prvenstva, to je nevjerojatno. A upravo to se dogodilo. Umiješala se politika i koalicijski partneri - uvjeren je Šola.
Zlatko Gall ima sasvim suprotno mišljenje.
On smatra da Thompsonu nije bilo mjesto na pozornici iz vrlo jednostavnog razloga.
- Thompson je svjesno izabrao nišu, ne samo kao pjevač nego kao ikona određenog političkog miljea. Samoizabrani guru nacionalne desnice upravo zahvaljujući tom miljeu ostvario je svoj komercijalni uspjeh i karijeru - kaže Gall pa podsjeća da je Thompson početkom 90-ih bio “one-hit wonder” zahvaljujući pjesmi “Čavoglave” te kako je do kraja 90-ih bio “drugorazredna pojava, ne baš uspješna, tek pripadnik nižeg ešalona u pogonu Zdenka Runjića s jednim samostalnim albumom” čiji su hitovi bili “Zmija me za srce ugrizla” i “Grkinja”.
- On postaje nacionalna zvijezda u trenutku kada je počeo vješto koristiti nezadovoljstvo dijela političke javnosti u trenutku nove vlasti u Hrvatskoj. U vrijeme premijera Ivice Račana i predsjednika Stipe Mesića. On je zapravo dio istog političkog fenomena koji je Sanadera na splitskoj Rivi pretvorio u ikonu desnice, a Mirka Norca u progonjenog junaka - navodi Gall.
Stvari bi se možda mogle promijeniti kada bi se Thompson ispričao ili promijenio dijelove teksta nekih svojih pjesama, kaže Goldstein, iako sumnja da bi do toga moglo doći.
- Thompson bi, ako je društveno odgovoran (a čini mi se da jest, jer vidim da je upozoravao one koji su ga zvali u autobus da bi to mogao biti problem), trebao mijenjati sporne tekstove - smatra Goldstein i dodaje kako se ne radi samo o “Čavoglavama” nego i o “Anici, kninskoj kraljici” gdje pjeva “spalit ćemo Krajinu”, o pjesmi “Lijepa li si” gdje se stihom “Herceg Bosno, srce ponosno” gdje se dovodi u pitanje integritet i suverenitet BiH te drugima. I trebao bi se ispričati za svinjarije koje je svih ovih godina radio, objašnjava.
Neka pjeva ‘a capella’
- Nekako nisam siguran da će išta od ovoga što predlažem Thompson napraviti, pa mi se čini da je najbolje da ga pustimo da koji put pjeva ‘a capella’, kao što je učinio na nogometaškom slavlju u Zagrebu. Tako bi do izražaja još više došao njegov prekrasan glas - ironizira Goldstein.
Gall pak također navodi kako “Lijepa li si” u ovom obliku ne može biti pjesma koja zaslužuje izvođenje u državnim protokolima zbog spominjanja Herceg Bosne.
- Thompson nije taj stih stavio kako bi slavio pitoreskni prostor Hercegovine na kojem Hrvati čine veliku većinu, nego kako bi istaknuo političku tvorevinu Herceg Bosnu. Svi koji zaboravljaju neka odu na YouTube i pogledaju izvorni spot za tu pjesmu u kojem su vrlo jasno istaknuti kadrovi groba Mate Bobana. Dakle, radi se o posveti političkom projektu, a ne Hrvatima koji tamo žive - navodi Gall i dodaje kako organizatori protokolarnih okupljanja moraju voditi brigu o političkim konotacijama određenih pjesama i izvođača, budući da u tom trenutku oni ne predstavljaju dobar ili loš glazbeni izbor, nego pristajanje uz neke političke ideologije.
- Jer mene čisto zanima kako bi organizatori reagirali da na nekom budućem dočeku neke od reprezentacije primjerice pjeva omiljeni pjevač reprezentacije, na primjer Zdravko Čolić, i da krene s pjesmom ‘Druže Tito mi ti se kunemo’, ili da recimo KUD Idijoti zapjevaju ‘Bandieru rossu’ - kaže Gall koji se slaže sa Šolom u dijelu da nije smjelo biti cenzure jer svi građani, pa tako i nogometaši, imaju pravo na glazbeni ukus ili neukus, politička uvjerenja i svjetonazor.
- Stoga mislim da svaka zabrana Thompsonova nastupa je posve neprimjerena. Kako na dočeku tako i u pulskoj Areni. No ako Thompson želi izvikivati sadržaj koji sankcionira zakon, onda na to moraju reagirati nadležne institucije i službe - kaže.
Slaven Letica pak smatra kako se Thompson nema za što ispričavati ili mijenjati tekstove svojih pjesama.
- Zašto bi to trebao učiniti? Pa Stipe Mesić koji je bio hrvatski predsjednik u dva mandata za Jasenovac je govorio da je to bio spasonosni logor. I nije se nikome ništa dogodilo. On je i dalje veliki prijatelj srpske zajednice u Hrvatskoj. S druge strane, Thompsona se demonizira. Tu se radi o klasičnom fenomenu moralne panike kada se svim sredstvima udara na jednog čovjeka. I nije Thompson tu jedini. U cijelu priču je uključena i predsjednica Grabar- Kitarović koju demoniziraju jer je navijala za ‘vatrene’ - uvjeren je Letica.