Izbore gube ili dobivaju: HDZ u Dalmaciji, SDP u Zagrebu, i Škoro u Slavoniji. Na pragu smo, u svakom slučaju, možda i najzanimljivijih izbora otkako je hrvatske demokracije.
Prije pojašnjenja prve rečenice evo ukratko i rezultata posljednjih anketa, koje je Promocija plus obavila od 15. do 18. svibnja za HRT na uzorku od 1400 ispitanika.
Prema tim rezultatima HDZ je relativni pobjednik s 29,7 posto, a SDP je korak iza s 28,7 posto. U Sabor još stiže i Škorin Domovinski pokret s 9,3 posto. Blizu praga je Most (4,3 posto), a bitni su još i podaci stranaka koji su u međuvremenu ušli u SDP-ovu koaliciju, ali su u istraživanju navođeni posebno, poput HSS-a (2,2 posto), HSU-a (1,1 posto), stranke Anke Mrak Taritaš (0,8 posto).
Također je posebno mjeren rejting Škorinih partnera pa Neovisni za Hrvatsku i Hrvatski suverenisti imaju po 0,6 posto glasova. Tome treba pridodati i IDS-ove sigurne glasove u Istri, i to je uglavnom kraj priče. Glavni konkurenti toliko su izjednačeni da će doista odlučivati foto finiš.
Presitna prednost
HDZ jest trenutno u prednosti, ali ona je na razini statističke pogreške, pogotovo stoga što ni ova anketa ne uzima cijelu Restart koaliciju, pa se zapravo SDP-ov rezultat i popravlja za poneki postotak. Ali je razlika toliko sitna da se situacija može preokrenuti u jednom danu, a kamoli u mjesec i pol, koliko je ostalo do izlaska na birališta. Kakve su prednosti i mane glavnih igrača?
HDZ ne može biti miran sa svojom pozicijom, iako je izbijanje na prvo mjesto nešto čemu su se teško mogli nadati prije pola godine, pogotovo nakon poraza bivše predsjednice. Tada se činilo da se politička vaga nepovratno okreće na lijevu stranu.
No, epidemija koronavirusa podigla je povjerenje glasača koji se, kad su takve krizne, stani-pani situacije, refleksno vraćaju tradicionalnim igračima na vlasti. Činjenica je, bez obzira na kasniju politizaciju i preoštre mjere koje su zadavile gospodarstvo, da je Stožer, predvođen HDZ-ovim ljudima, a uostalom to je Vladin Stožer, dobro obavio posao na obuzdavanju epidemije. To dokazuje i sadašnja korona- slika.
Ipak s vremenom sve blijedi, pa tako ni Vili Beroš više nije lik kojeg crtaju djeca, a već smo zaboravili i nekad neizostavne presice Stožera u 14 sati.
HDZ treba nešto drugo, a da oduzme dio potencijalnih Škorinih glasača i pokupi što više na opustošenom centru i desno od njega, a za takvo što ne smije ulaziti u bilo kakav ekstremizam. Ne smije se ići niti prejako na Domovinski pokret, jer je to potencijalni postizborni partner, a opet treba napraviti sve da Škoro ne pređe 10 mandata jer bi u tom slučaju bio pretežak pregovarač, što bi primoralo HDZ na veća popuštanja, brojnije kompromise.
Andrej Plenković je na presici u povodu raspuštanja Sabora dao naznake u kom smjeru gurati kampanju i ući u prostor na koji pretendira i Škoro. Samo je kratko, u jednoj rečenici, naveo da će HDZ graditi novi suverenizam.
To je razumljiva pojava u svim europskim zemljama (pisao sam o tome u komentaru na drugoj stranici) koje je pandemija osvijestila da se moraju u mnogočemu okrenuti sebi i svojim potencijalima. Ne može se živjeti samo od uvoza iz Kine i lijepog vremena. Jaka država se pokazala bitnom, i na tome HDZ može graditi politiku koja će udarati na Škorinu priču.
HDZ-u je bitno da Domovinski pokret ne uhvati, primjerice, 15-ak mandata jer onda imaju prejakog sugovornika. S partnerom koji ima do deset mandata lakše se pregovara. A ne treba zaboraviti ni iskustva Mosta koji se raspadao nakon svakih izbora. Možda će HDZ-u nedostajati tek poneka ruka u Saboru, a ne cijela Škorina koalicija koja je ionako široka, od zelenih do Hasanbegovića.
HDZ-ova je prednost i sam Plenković, koji je dobar u javnim nastupima i sigurno će u mogućim sučeljavanjima na televiziji izlaziti kao pobjednik nasuprot Bernardića, a ni Škoro nije briljirao tijekom predsjedničke kampanje.
Čista Plenkovićeva situacija
Plenković ima i potpuno čistu situaciju u stranci, gdje mu ljudi s 8 posto potpore na unutarstranačkim izborima više ne predstavljaju nikakvu opasnost.
Dakle, plusovi HDZ-a su: trenutno su vodeći, a to je vrlo bitno, jer onaj tko osvoji najviše mandata lakše okuplja većinu, ima širu bazu koalicijskih partnera (Škoro), u stranci nema značajne oporbe, a lider im je komunikacijski u prednosti.
Minus je vrijeme, i činjenica da će do izbora izblijedjeti efekti rada Stožera, a pitanje je kako će se razvijati gospodarska situacija i turistička sezona, što je posebno bitno u Dalmaciji, HDZ-ovu bazenu. E to, koliku će razliku HDZ ostvariti u dvije dalmatinske izborne jedinice može biti presudno za pobjedu. Kako ostaviti Škoru i Most na minimalnom rezultatu, i steći veliku prednost pred SDP-om, što je do sada uvijek bio ključ njihove pobjede? I na kraju, HDZ se mora boriti na dva fronta s dva jaka protivnika na lijevom i desnom.
SDP je za korak iza, ali to je sve itekako uhvatljivo. Pitanje je dobro odabrane kampanje, a to nisu Bernardićevi neprimjereni izljevi poput priče o Jandrokovićevu ”alpinizmu”, ili nevjerojatnog istupa, ili ispada, Branka Grčića s pričom o velikoj koaliciji SDP-a i HDZ-a, koju su onda morali demantirati, pa još jednom demantirati...
Oni moraju ići kao tim, jer Bernardić nije Milanović da svojim liderstvom može vući cijelu stranku. A tu dolazimo do problema. SDP, unatoč dobra dva izborna ciklusa, nije zakopao unutarstranačke ratne sjekire, i nezadovoljstvo ljudi koji su bili u sukobu s Bernardićem nije nestalo.
{embed_photo}1379904{/embed_photo}
Pojavio se i nedavni žestoki obračun u međimurskom SDP-u, što govori da Bernardić nema čistu unutarstranačku situaciju kao što je ima njegov kolega u HDZ-u.
Uz to, SDP nije uspio u posljednje četiri godine promovirati nova lica, što je HDZ, i silom prilika zbog izbacivanja mnoštva ministara iz njihovih fotelja, ipak napravio. Nije sve bilo uspješno, ali ovo je sasvim različita postava od one s kojom je Plenković preuzeo vlast.
Socijaldemokrati osvajaju sjeverne izborne jedinice, ali njihov je forte Zagreb. Kad tamo izlaznost poraste, SDP dobiva veliku prednost pred HDZ-om, i to gotovo uvijek vodi do pobjede. Upravo je tu i sada velika prilika Bernardićeve ekipe jer je HDZ odigrao loš potez. Natežući se i dalje s kompromitiranim Bandićem, doveli su se u situaciju da bitan zakon za obnovu Zagreba nisu donijeli u “svom” sazivu Sabora. To je idealna prilika po kojoj može SDP tući iz svih oružja.
Međutim, i tu postoji jedan problem za Bernardića, a to je lijeva opcija okupljena oko stranke Možemo!, koja se svojim aktivizmom predstavila gotovo kao najupornija u borbi za građane - žrtve potresa, i može im odnijeti značajan dio glasova.
Dakle, SDP-ovi plusovi su što i dalje odlično stoje u anketama, situacija u Zagrebu je povoljna za osvajanje velikog broja mandata, a vremena za pametnu kampanju ima dovoljno. Minusi su unutarstranačka situacija, kratak koalicijski bazen (to je tek IDS), nedostatak novih, kvalitetnih kadrova, i to što u sučeljavanju Bernardić nije dorastao Plenkoviću.
I na kraju Škoro i njegova koalicija. Njihov je domaći teren Slavonija, i ako u svim tamošnjim jedinicama ostvare dobar rezultat, mogli bi se približiti uspjehu Mosta s prošlih izbora.
U tom slučaju postaju relevantan partner HDZ-u (naravno da ne dolazi u obzir nekakva suradnja s lijevim blokom).
Za to im je ipak potrebna nacionalna priča, znači poneki mandat i u ostalim izbornim jedinicama gdje ne stoje dobro (sjever Hrvatske) ili gdje je HDZ dominantan (Dalmacija).
Most je u oblaku
Što su glavni Škorini problemi? Dojam je da su otišli predesno. OK, time dobivaju dio birača koji su razočarani HDZ-om ili su od ranije simpatizeri pravaških opcija. Sada je taj teritorij zauzeo Škoro. Međutim, postotak koji dobiva Domovinski pokret bitno je lošiji od Škorina rezultata na predsjedničkim izborima.
Mislim da je Škoro odlaskom udesno izgubio birače koji su mu povjerili glas u sučeljavanju kontra Milanovića i Grabar-Kitarović, a koji su zapravo skloniji centru. U trenutku kada su uz Škoru došli, recimo, Zekanović i Hasanbegović, takvi su birači prekrižili Domovinski pokret kao opciju.
Drugi je problem šarolikost koalicije. Iskustvo Mosta govori da je teško održati sve te ljude na okupu. Što ako HDZ-u do 76 potpisa budu nedostajala dva ili tri glasa, hoće li dogovorom s nekim članovima Škorine koalicije to i ostvariti i ujedno razbiti pokret?
Ostali? Most lebdi između dobrog rezultata i opasnosti da potpuno izvisi, znači da bude blizu prolaska praga, ali ga i ne prođe. Postali su previše lokalna priča, uglavnom bazirana na Dalmaciji, a ljudi koji su ih posljednjih desetak dana napustili upravo su davali tu širinu, od Rijeke do Zagreba. Most ima i drugi problem. I da ostvari solidan rezultat, nema s kim koalirati.
Centar? Više i ne postoji. Tolika hrpa strančica, starih i novih, sitnih koalicija, lidera velikog ega a malih rezultata, koji se ne mogu dogovoriti o zajedničkom nastupu, značit će potop na izborima. A svi ti lideri trebali bi nakon toga ponuditi kolektivnu ostavku i posuti se tonom pepela.
No, izborna je priča tek počela. Vremena za promjene ima.