“Bonjour Zagreb” viknuo je Marin Čilić, a više od 5.000 ljudi odgovorilo mu je gromoglasnim pljeskom i skandiranjem.
Kada su zadnji dlanovi prestali pljeskati i u publici je ostao još pokoji zalutali uzvik, Marin je nastavio: - Ovo je strašno, ovo je san snova. Hvala vam, pokazali smo svima da smo najbolji – kratko je rekao i dobio još jedan val ovacija na punom zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića, sličan onome koji je dobio i u Lilleu samo dan ranije.
Marinov pozdrav bio je glavni uvod u svečani doček hrvatskih tenisača koji su proteklog vikenda u finalu Davis Cupa pobijedili Francusku sa 3-1 i osvojili svjetski naslov.
Pripreme za veliko slavlje počele su od ranog jutra. Radnici su postavljali pozornicu između adventskih kućica i tramvajske pruge, a u gradskoj vrevi se tu i tamo mogla vidjeti pokoja majica s kockicama. Prvi navijači počeli su se okupljati oko 14 sati, zauzimajući strateška mjesta oko pozornice. Neki su odmah pohitali u prve redove, drugi su stali pokraj ograde kako bi prvi vidjeli dolazak tenisača, dok su treći zauzeli stolove ispred adventskih kućica. Za zadnju taktiku odlučili su se Zagrepčanin Tin Franceković i njegovi prijatelji.
- Znao sam da ćemo osvojiti. Čak i kada smo izgubili u parovima, nisam izgubio ni trunku vjere u dečke. Ušli smo motiviraniji i to se vidjelo – kazao je Tin. Prijestio se i prvi puta kada je Hrvatska osvojila Davis Cup. Bilo je to prije 13 godina kada su Mario Ančić i Ivan Ljubičić u Bratislavi srušili Slovačku i donijeli Hrvatskoj prvu “salataru”, popularni naziv za trofej svjetskog teniskog prvaka.
- Imao sam tada samo 10 godina, ali i dalje mi je u glavi onaj trenutak kada je netko iz publike dobacio Ančiću hrvatsku zastavu – prisjeća se.
Dok su se Tin i njegovi prijatelji zagrijavali za stolom, hrvatski tenisači su baš sletjeli na stari terminal zagrebačke Zračne luke Franjo Tuđman. Njihovo slavlje je počelo već u avionu uz tortu i pjesmu, s iz Francuske su se vratili čarterom Croatia Airlinesa, istim onim koji je u prevozio i srebrne Vatrene iz Rusije. Dočekao ih je vatrogasni vodeni top, mažoretkinje i crveni tepih, a prvi su iz zrakoplova izašli izbornik Željko Krajan, predsjednica HTS-a Nikolina Babić, te Čilić noseći hrvatsku zastavu i mali pokal pobjednika Davis Cupa. Hrvatska reprezentacija je odmah posebnim autobusom krenula prema Trgu bana Josipa Jelačića, gdje su navijači već nestrpljivo čekali. Među njima je bila i 64-godišnja Marija Morić koja je na Trg došla sa suprugom i unukom. Na glavi je imala periku u bojama francuske zastave, a u ruci male hrvatske zastavice.
- Uvijek pratim naše sportaše. Kada je trajalo Svjetsko prvenstvo u nogometu bila sam na Trgu za vrijeme svake utakmice naših, a i došla sam na doček Vatrenih. To je bilo neopisivo, a i sada mi je srce bilo opet puno kada je Marin donio zadnju pobjedu Hrvatskoj. Opet smo dokazali da smo mala zemlja, ali s velikim sportašima – rekla je Marija i odmah na brzinu objasnila zašto nosi franucsku periku.
- To je mala provokacija. Sad smo im vratili za Rusiju – smije se.
Tek što smo završili razgovor, voditelj Mirko Fodor je na pozornici najavio da su došle zvijezde dana. Prošlo je 15 sati, svi razgovori su stali i oči okupljenih su se okrenule prema pozornici, gladne lica svjetskih prvaka. Njihovom predstavljanju je prethodio nastup grupe Zaprešić Boys i sa zadnjim taktovima pjesme “Igraj moja Hrvatska” došlo je vrijeme za događaj koji su svi čekali. Nikola Mektić, Viktor Galović, Franko Škugor, Ivan Dodig, Mate Delić, Lovro Zovko, išli su redom jedan po jedan na pozornicu. Onda je došao Borna Ćorić i publika je postala glasnija, za oktavu više su pozdravili izbornika Krajana, a s Čilićem je došao i opći delirij upotpunjen njegovim podizanjem malog pehara. Čilić se prvi i obratio navijačima te nakon kratkog i skromnog pozdrava prepustio mikrofon ostalim članovima ekipe. Sljedeći je na redu bio Ćorić koji je šovmenski poveo prvu pjesmu “Bježite ljudi, bježite iz grada”, a njegove stihove je pratio i zagrebački Trg.
- Hvala vam svima, ovo mi je najljepši dan u životu – rekao je i izmamio još jedan pljesak.
Poslije toga svatko je dobio svoj red pred publikom, uz njihovom srcu prigodnu pjesmu. Izbornik Krajan, inače rodom iz Zagorja, zapjevao je ‘Ja sem Varaždinec, Varaždinec, domovine sin…”, Mate Pavić i Ivan Dodig zajednčki su otpjevali “Zovi, samo zovi”, a Škugor i Mektić su izveli ‘Dalmacijo, moja ružo procvala”. Najbolje su raspoloženi bili Ćorić i Pavić koji su konstatno podizali publiku i ostale članove tima i stručnog stožera na noge. Najglasniji odziv publike za pjevanjem na kraju dobio Pavić uz pjesmu jednostavnog stiha: “Daj Francuze da se igramo”.
Poslije je došla i čestitka zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i još jedan set pjesama. Prvo je Mladen Bodalec, frontmen Prljavog kazališta, otpjevao “Ružu Hrvatsku”, a doček su zatvorili Zaprešić Boysi uz njihov najveći hit “Neopisivo”. Nakon pola sata programa dočeka je završio i tenisači su se uz zadnje pozdrave povukli s pozornice. S njima je otišla i većina navijača, dok je stotinjak najvjernijiih brže pohitalo prema ogradi kako bi ulovili autogram ili fotogorafiju s njima najdražim tenisačem.
Nakon dočeka hrvatska Davis Cup reprezentacija otišla je na Pantovčak gdje je bilo organizirano primanje u Uredu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, koja ih je proteklih dana bodrila u Lilleu. Predsjednica je igračima i članovima stručnog stožera uručila odlikovanja Republike Hrvatske, čime je njihov svečani doček priveden kraju.
Sve u svemu može se reći da je Hrvatska dostojno dočekala svoje tenisače. Nije to sad bilo kao kod dočeka Vatrenih, kada je cijeli grad stao i živio samo za taj trenutak, ali u povijesnim knjigama će ostati zauvijek zapisano da je više od 5.000 ljudi na tmurni zimski dan skakalo i pjevalo na Trgu za svjetske prvake u tenisu.