StoryEditorOCM
Hrvatska i svijetČEKA IH NOVI DOM

Valentina i Kristina napokon s mamom i tatom: Najljepša hrvatska priča ove godine; Sijamske blizanke za petnaestak dana prvi put izlaze iz bolnice

Piše Goranka Jureško/JL
19. kolovoza 2019. - 00:23

'Valentina, makni prste iz usta. Vidiš kak’ je Kristina pristojna. Imate goste, rekli buju da vas nismo lepo odgojili!' Tepa teta Habica miljenicama cijelog Rebra i trenutačno najpoznatijim hrvatskim bebama Tini i Kiki, sijamskim blizankama rođenima prije sedam mjeseci, kad smo im prije dva dana došli u posjetu.

A teta Habica je nadimak glavne medicinske sestre, Ane Habjanec, u Zavodu za neonatologiju i neonatalnu intenzivnu medicinu KBC-a Zagreb, koja već sedam mjeseci s liječnicima i kolegicama bdije nad u ožujku razdvojenim blizankama, danas dvjema veselim i sretnim djevojčicama koje su već od rođenja morale prolaziti mukotrpni put razdvajanja.

Samo tri slučaja u svijetu

Da, prošlo je više od pola godine otkako su na svijet došle prve hrvatske sijamske blizanke spojene velikim dijelom trbuha, zajedničkim crijevima i jetrom. No, nakon gotovo 15-satne operacije, 14 liječnika završilo je uspješnu operaciju, ali ipak su i s nešto strepnje čekali naredne dana da vide kako će teći oporavak. Naime, dosad su s transfuzijskim sindromom, koji su imale Kika i Tina, opisana samo tri slučaja blizanaca. Od toga dva para bila su spojena samo jetrom, a samo jedan i jetrima i crijevima kao Tina i Kika, ali jedino u hrvatskom slučaju obje su blizanke preživjele.

Nasreću, Tina i Kika sjajno su se oporavile od zahtjevne operacije i za petnaestak dana, kad “to dozvoli šefica, prof. dr. Ruža Grizelj”, s mamom Marijom i tatom Petrom prvi će put upoznati svoj novi dom, onaj u Bušetini, selu nedaleko od Virovitice, čija obnova užurbano traje.

Na Rebro smo krenuli s mamom Marijom, upravo pristiglom vlakom iz Virovitice, jer kako sama kaže - mora do svojih cura. Naime, sve donedavno svaki drugi dan ta je majka hrabrost putovala vlakom iz Virovitice do Zagreba tri sata i jednako toliko na povratku, samo da bila sa svojim djevojčicama.

Dolaze u novu kuću

“Posljednjih dana dolazim malo rjeđe jer morali smo ubrzati obnovu naše nove kuće da bi cure stigle ‘sve u novo’. Osušio se gelt, sad će majstori ofarbati sve, a onda stiže laminat i namještaj. Bit će nam super. Položim li za dva dana vozački, riješit ću i povremeni baka-servis kad mi bude potrebno jer naša je kuća od moje i muževljeve mame udaljena tek petnaestak minuta vožnje”, optimistično planira Marija. Trenutačno obitelj Tambolaš sa svoje dvoje starije djece, kćeri Majom i sinom Ivanom, živi kod muževljevih roditelja u Svetom Đurađu. Malo se tiskaju u nevelikoj kući, a dolazak Kike i Tine još bi povećao gužvu. Zato su požurili s obnovom, a svi im pokušavaju pomoći koliko mogu.

“Kupili smo kuću prije dvije godine, ali trebala je adaptacija. Pomalo radimo, i to sve sami, bez i jednog majstora. Majstori, zidar i tesar, su nam moj i suprugov tata, a naše je da pribavimo materijal. Sad je tempo značajno ubrzan”, kaže Marija dok “putujemo” na Rebro. A tamo iznenađenja, čak i za nas koji smo prije dva mjeseca zadnji put vidjeli Tinu i Kiku. Ne, nisu to više bebe “za jednu ruku”. Tolike su da ih mama Marija ne može obje držati istodobno dulje vrijeme.

“Vidi se koliko su bebe napredovale. Imale su zajedno kad su rođene samo 3700 grama, a danas Valentina ima gotovo 5500, a Kristina 5300 grama. Narasle su čak dvadesetak centimetara. Vesele su to bebe, obožavaju kad im se priča, a one vrlo glasno guguću. Uglavnom, lijepo napreduju i ne zaostaju za djecom svoje dobi. Istina, još neko vrijeme moramo biti pažljivi s prehranom jer imaju restrikcije dok im se crijeva potpuno ne oporave. Također moramo ‘slušati’ i doc. dr. Krešimira Bulića oko njege kože, odnosno ožiljaka nastalih zbog kompliciranog odvajanja”, objašnjava sestra Habjanec. Dodaje da su “kremice” mladim damama od prvog dana dobro poznate.

“Navikle su na luksuz otpočetka. Svaki konzilijarni liječnik doda za njihov oporavak nešto novo, a mi nabavimo i držimo se onoga što nam kažu”, sa smiješkom govori sestra Ana i s puno ljubavi gleda mezimice cijele bolnice koje napreduju na očigled.

Naprosto plijene svu pažnju, pa ne čudi što i medicinske sestre Jelena Špiček i Martina Grizelj, koje su toga jutra bile u smjeni, dolete na svaki njihov mig. Ne zato što je to potrebno nego samo da “im se jave”. Tina je, kaže sestra Ana, prava pozerica.

Znaju kako privući pažnju

“Sigurno će biti manekenka. Lijepa je, a i zna kako privući pažnju. Istina, u početku je bila ‘tiha i mirna’, a seka Kika stalno je nešto tražila i ‘vikala’ pa smo i mi češće bili kod nje. No, Tina je brzo shvatila da ‘ne treba biti dobra jer onda ne dobiješ kaj hoćeš’. Sad se jasno buni, traži, šarmira...”, objašnjava Habica karakterne osobine inače izgledom identičnih blizanki koje se sve češće mogu vidjeti i u haljinicama.

“Da, imaju već nekoliko različitih oprava u ormaru. Pa ipak su djevojčice. Ne mogu stalno biti u hlačama”, objašnjava sestra Ana brojne fotografije “s modne revije” Zavoda za neonatologiju u kojoj su glavne manekenke bile Tina i Kika.

Valja podsjetiti da su bebe imale samo šest tjedana kad su liječnici rekli - “više nema čekanja!”. Blizanački transfuzijski sindrom ili neizbalansirana cirkulacija samo je jedan od razloga zbog kojih su liječnici KBC-a Zagreb odlučili da sijamske blizanke, Valentina i Kristina, ipak moraju na relativno hitnu operaciju razdvajanja. Da nema čekanja.

“Imamo mi veliko iskustvo u operacijama djece, ali ovo je bio jedan drugi tip zahvata. Uvijek kad je pred nama neki novi izazov prvo gledamo statistiku, a kad je o njoj riječ, kod ovakvih slučajeva nisu nam išli na ruku. Brojevi nikad nisu previše optimistični. Naime, kod sijamskih blizanaca puno djece umre ili intrauterino ili odmah po rođenju, a manji dio preživi”, objasnio je nakon uspješnog razdvajanja Tine i Kike voditelj kirurškog tima prof. dr. Tomislav Luetić.

Koliko je sve bilo komplicirano, govori i plastični kirurg, doc. dr. Krešimir Bulić, koji je danima prije operacije radio brojne simulacije, a sve da bi ožiljci bili što manji i da bi “sve zacijelilo kako treba”, odnosno da se bebe maksimalno zaštite od infekcije. Kako bi se odredila optimalna veličina reza, poslužio se matematičkim izračunima, odnosno matematičkim procjenama u obliku jednadžbi i razlomaka. U jednom trenutku pun je stol bio skica za rješenje, od elipsa do trokuta, jedino, kako sam kaže, nije dolazio u obzir poprečni rez jer bi to značilo nedovoljno kože za pokrivanje trbušne šupljine i jedne i druge blizanke. Čak i dvije identične boce poslužile su kao modeli. Najprije ih je spojio plastičnom folijom, potom je zarezao na svakoj s prednje odnosno stražnje strane po “trokut”. Potom ih je razdvojio i dobivene “trokute” omotao oko svake boce. Poslije “eksperimenta na modelu” mogao je reći da je uspio i baš tako operacija Valentine i Kristine počela je i završila.

Tijekom našeg druženja s Tinom i Kikom stigao je i doc. dr. Bulić, i to zbog slikanja. Naime, s obzirom na senzacionalni uspjeh ovog razdvajanja sijamskih blizanki liječnici su odlučili o tome izvijestiti i u stručnom časopisu Croatian Medical Journalu. Sad pak slijedi novi, o oporavku beba, pa je doc. dr. Bulić snimio trenutačno stanje ožiljaka. I sami smo se uvjerili da “ne može bolje”. Teško bi se moglo zaključiti da su ove dvije djevojčice u ožujku imale tako opsežnu i zahtjevnu operaciju.

“Presretan sam s ishodom. Prije mjesec dana napokon smo Valentini zatvorili trbušnu stijenku, sve je dobro zaraslo i sad je sve u redu. Ne očekujemo više nikakve komplikacije”, objašnjava doc. dr. Bulić nakon što je završio snimanje obje bebe.

Oporavkom je zadovoljna i šefica intenzivne, prof. dr. Nada Dessardo, koja je i toga jutra kad smo posjetili blizanke obišla Tinu i Kiki koje su je pratile znatiželjnim pogledom i smiješkom, baš kao i svako lice koje uđe u “njihovu sobu”. Naime, neposredno nakon operacije obje bebe su bile svaka u svojoj sobi “da si ne smetaju”, a sad kad su poodrasle “druže” se u istoj. Mama i tata donijeli su im prije nekog vremena i ljuljalice u kojima provode dio dana jer, kažu sestre, to im je zabavno.

Šansa za život

Koliko su Tina i Kika velike cure, svjedoče bebe u susjednim prostorima, odnosno inkubatorima. Naime, na neonatologiji je stalna gužva, a neke su bebe poput “mrvice” - imaju samo 700 ili 800 grama, ali zahvaljujući suvremenoj medicini i velikoj brizi zaposlenih na intenzivnoj neonatologiji dobiju šansu za život.

Dovoljno je sjetiti se početaka Tine i Kike koje su imale samo 1600 grama i dodatnu nevolju - bile su spojene.

“Nismo znali što ćemo sve naći kad krenemo s operacijom jer takvi su slučajevi jedinstveni. Nerijetko se pokaže da je anatomija drukčija od onoga što su vam rekle pretrage. Ono što smo znali jest da je jetra jedinstveni organ, odnosno da su spojene, a nismo znali da su dobrim dijelom spojena i crijeva, i to od dvanaesterca do pred kraj tankog crijeva. Sve im je to bilo zajedničko. Otkrivali smo to tijekom operacije. Nakon što smo odstranili priraslice koje su bile posljedica upale crijeva, krenuli smo na dijeljenje jetre”, objašnjavao je tijek operacije dr. Danko Mikulić, hepatalni kirurg kojeg je Rebro za operaciju “posudilo” iz KB-a Merkur. Svaka je dobila dio jetre i dio tankog, odnosno debelog crijeva. Upravo to je razlog što malene i dalje ne mogu jesti koliko žele sve dok se crijeva potpuno ne oporave.

“Kristina bi jela puno više od onoga što joj damo, ali držimo se onoga što su liječnici odredili kao optimalno. Zbog svojih crijeva jedu pet ili šest puta dnevno”, objašnjava sestra Ana.

Baš u podne slijedio je obrok na žlicu. Mama Marija stavlja “partikle” Tini i Kiki, sestra Ana vadi kašicu od banane i jabuke, zagrijava ih u toploj vodi...

“A sad akcija. Mama će se baviti s Tinom, a ja s mojom ljubimicom Kikom. Vidjet ćete kako ćemo mi brzo završiti. Utrka kreće. Ajde Kiki, požuri, moramo ih prestići...”, bodri sestra Ana.

Mama Marija vodi borbu s Tinom kojoj ne paše podbradnik. Čupa, skida i pomalo pljucka kašicu, ali mama se ne da. U jednom trenutku Tina je žestoko uzvratila - Marijino lice bilo je puno kašice. No, Tinu je to razveselilo, što je pokazala glasnim uzvikom i mahanjem ručicama i nogicama. U svakom slučaju, pobjednica je bila Kika. Mirno, staloženo i bez vike pojela je sve, a da sestra Ana dozvoli, bila bi i koja žličica više.

Pomoć mladoj obitelji

“Sad će se malo igrati, gugutati, možda i zaspati, a onda će slijediti obrok iza dva sata. U svakom slučaju, zadnji im je večernji obrok oko 22 sata. Potom još jedanput jedu oko dva u noći pa spavaju do šest. Jako su zapravo dobre noću pa mislim da će taj red ostati i kad za koji dan odu svojoj kući”, kaže sestra Ana, koja svih ovih mjeseci pomalo i “kući” Mariju i Petra.

“Znate, svi koji pitaju trebaju li nešto Tina i Kika, odgovorim pozitivno. Nadam se da će ova mlada velika obitelj imati sve novo u novoj kući”, govori Ana kao da se radi o njoj najbližima. Istina, uz obitelj Tambolaš sigurno je da su nad ishodom Kikine i Tinine operacije najviše strahovali liječnici i medicinske sestre na Rebru. Ipak se radilo o raritetnom zahvatu na svjetskoj razini za koji se uz sve velike pripreme na može sa sigurnošću jamčiti da komplikacija neće biti.

Stres je u početku bio ogroman, kaže mama Marija koja se može nazvati majkom hrabrost jer je izdržala razne kontradiktorne informacije o svojoj trudnoći, da bi na kraju čula - nosite sijamske blizanke, morate u Zagreb.

“Najprije je bilo rečeno da nosim jednu bebu i da je muško. Potom, koji mjesec kasnije bila je riječ o blizankama, a onda i ‘dodatak’ o sijamskim. Ništa mi u tom trenutku nije bilo jasno. Pomislila sam da mi zapravo žele reći da se radi o jednojajčanim blizankama. Bila sam u takvom šoku da u tom trenutku nisam shvaćala što liječnik uopće govori sve dok mi nije objasnio da su ‘bebe povezane trbuhom jedna za drugu’. Premda smo bili šokirani viješću, Petar i ja odahnuli smo na neki način kad su nas poslali za Zagreb i u KB-u Sveti Duh potvrdili ono što nam je rečeno u Virovitici. Napokon smo dobili neku dijagnozu”, kaže Marija. Od toga dana počinje njihova bitka za djevojčice.

Ne, nije pristala na pobačaj, kako su joj u jednom trenutku sugerirali, nego su hrabro rekli - ako mogu izdržati one, možemo i mi!

I bi tako. Nevjerojatne bebe Kika i Tina izborile su se za bolje sutra. Za koji dan u novi dom obitelji Tambolaš stići će dvije nove članice. Maja i Ivan, kaže Marija, jedva čekaju. Prošlog su vikenda s mamom i tatom posjetili seke i oduševljeni su kako brzo rastu. Nova kuća u Bušetini uskoro će i doslovno biti puna djece jer Maji i Ivanu pridružit će se Kika i Tina, planetarno popularne uspješno razdvojene sijamske blizanke koje su posljednjih mjeseci postale mezimice cijele Hrvatske.

 

 

28. studeni 2024 21:11