- Sve je to tuga i jad... Nema plaće koja bi 'pokrila' naš rad u staračkim domovima, bilo državnim bilo, još gore, privatnim. Tamo su sestre još potplaćenije, a da ih je premalo ne treba više ni govoriti. Sve se to već odavno zna. Zato i idemo, na crno, zaraditi koju kunu njegujući stare i bolesne, koji žive na vlastitim adresama – kaže 48-godišnja kaštelanska medicinska sestra zaposlena u jednom splitskom domu za starije (podaci poznati redakciji), koja već godinama 'krpa' kućni budžet faturetajući po kućama.
Nije nikakva tajna da mnoge njezine kolegice na splitskom području rade isto, često i umirovljene sestre - znaju to svi oni čiji bliski srodnici starije životne dobi žive u svojim domovima i trebaju pomoć oko previjanja, higijene, održavanja kućanstva, pripreme obroka... Bolesni, nerijetko i dementni, zbog raznih bolesti prikovani uz krevet često trebaju upravo medicinsku asistenciju (njegovateljice nisu dovoljno kvalificirane), pa njihovi potomci ili skrbnici radije angažiraju sestre kako bi mogli dobiti adekvatnu njegu.
- Trenutno obilazim samo jednu 86-godišnju bakicu, ne bih više, zbog posla, ni stigla. Živim u blizini, pa mi ne oduzima puno vremena. Presvučem joj pelenu, obavim higijenu, njezini se brinu o hrani i lijekovima – kaže naša sugovornica. Poznaje njezinu obitelj, njihove životne i higijenske navike, zato je i pristala na dodatni angažman. Svjesna je, priznaje, da je to, pogotovo u doba korone, rizično – i ona i njezine kolegice koje rade isti dodatni posao nikad nisu sigurne hoće li negdje nešto 'pokupiti'. Ali nisu, dodaje, sigurne ni na poslu, a kamoli u tuđim kućama gdje odlaze zaraditi koju kunu kako bi podebljale kućni budžet. Paze koliko mogu i nastoje se maksimalno zaštititi.
Od 50 do 70 kuna po dolasku
Njihov dolazak vrijedi 50 kuna, koji put i više, možda do 70, što ovisi i kompleksnosti usluge – reći će sve medicinske sestre s kojima smo komunicirali. Identitet im je svetinja, nikako se ne žele javno izlagati, a ionako se, kažu, sve ovo što pričaju dobro zna. Pogotovo to znaju oni koji kod kuće imaju bolesne i stare roditelje, pa često traže osobe koje bi angažirali za njihovu njegu. Ovisno o potrebama, medicinsku sestru ili njegovateljicu.
- Za tih pedesetak kuna po dolasku mijenja se pelena, uključeno je, ovisno o potrebi, i okretanje bolesnika, osnovna higijena. A tih sirotih starih ljudi ima u svakakvim stanjima, a često i bezobrazne rodbine. To budu prestrašne situacije... Nema svatko od njih medicinski ležaj, kreveti budu starudija, a potrebno ih je okretati. Njegovateljice ih uglavnom kupaju i presvlače im pelene, nekad ih i hrane, no ako je potrebno previti ranu nužna je medicinska sestra. Ali cijena opet dođe na pedesetak kuna. To je najniža tarifa, nitko više ne želi raditi ispod toga - priča nam druga medicinska sestra s desetljetnim radnim stažom.
Da je medicinsko osoblje potplaćeno, da kronično nedostaje sestara u zdravstvenim ustanovama, da su mnoge od njih bolju budućnost potražile preko granice i završile u domovima za starije u Njemačkoj, Austriji, Irskoj... poznata je priča. A među sestrama koje su ostale dijeliti sudbinu većine Hrvata ima i puno onih koje su zbog malih plaća bile prisiljene posegnuti za alternativnim izvorima zarade.
- I onda okolo mijenjaju pelene ljudima, daju im terapije, bave se starčićima... I to sada već radi svatko tko dohvati, problem je naći osobu. A starih ljudi, koji trebaju pomoć, sve je veći broj – kaže naša sugovornica.
Više se isplati raditi na crno
Medicinska sestra na crno može zaraditi i više (ako ima dovoljno slobodnog vremena i veći broj korisnika usluge) - u nekim situacijama i 200-njak kuna dnevno ako dolazi dvaput na dan promijeniti pelenu, a usput brzinski nešto i skuha, malo očisti i uredi kuću. Sve ovisi o obvezama i aranžmanu koji je dogovoren, najčešće s članovima uže obitelji ili skrbnicima. Pa i njegovateljice koje dolaze po kućama na crno mogu zaraditi 4 do 4,5 tisuća kuna mjesečno, i to za kudikamo manje radnih sati nego u nekom staračkom domu, pogotovo privatnom, gdje bi 'ispustile dušu' za puno veću satnicu i manju plaću.
- Ima ih i dobro organiziranih, pogotovo snalažljivih njegovateljica koje su završila tečaj preko biroa. Dođu na adresu, obave presvlačenje i higijenu u desetak, petnaestak minuta i idu na sljedeću. Korisnike usluge ionako temeljito kupaju jednom tjedno ili to radi patronaža. Poznajem jednu umirovljenu medicinsku sestru koja ima redovnih sedam, osam baba i dida po cijelom gradu. Dnevno zna zaraditi i po 500 kuna, jer ih nekad uspije obići i više, ako je neka kolegica zamoli za zamjenu ili joj uleti netko novi. A ako netko hoće ekstra plati onda one slabije pokretne i malo prošeta kako im ne bi atrofirali mišići. Žene se snalaze... Težak je to posao. I to nema cijene. Ma šta, da im je i dvije tisuće eura plaća, ne bi bilo puno! Iskreno, ja to više nisam mogla – ispričala nam je jedna dojučerašnja splitska njegovateljica, koja, nakon nekoliko godina njege starijih ljudi, danas radi u trgovini.