Žalosno je ovo što se događa... Štite se strane banke za nekakve provizije, a diskriminira nas umirovljenike. Jednostavno nisam u mogućnosti ići u banku i čekati red. A danas, u doba korone, ne može se ni to, jer ne daju stajati unutra. Čak nemam ni karticu... Idem na šalter, pokažem osobnu i uzmem novac, ali prethodno moram tri, četiri sata čekati vani u redu, bilo sunce ili kiša. A dovoljno bi mi bilo da mi mirovinu poštar donese kući. Ništa drugo ne tražim, samo mogućnost izbora. Tko želi nek' prima mirovinu na banci, ali ja želim da mi je kući donese poštar - uzrujano nam govori imotski umirovljenik Željko Tomas, koji je sa Sindikatom umirovljenika Hrvatske ovih dana na ured pučke pravobraniteljice Tene Šimonović Einwalter adresirao pritužbu protiv diskriminacije.
Prethodno je na istu temu poslao upit i nadležnima u mirovinskom, no nisu se, veli, htjeli ni očitovati.
Željko Tomas je u invalidskoj mirovini od 1999. godine, ima priznato tjelesno oštećenje od 80 posto, te 60 posto status Hrvatskog ratnog invalida. Prima mirovinu isključivo iz Hrvatske i to preko računa na banci, ali zbog zdravstvenih tegoba teže hoda i ne može dulje stajati.
Prije tjedan dana je, nažalost, doživio i moždani udar od kojega se trenutno oporavlja u krugu obitelji i najmanje što mu treba je dodatno nerviranje zbog problema koji ga muči već godinama, još otkako je, prema Zakonu o mirovinskom osiguranju od 1. siječnja 2014. godine, tijekom mandata ministra Miranda Mrsića, za novoumirovljene ukinuta mogućnost dostave mirovine poštom.
U Tomasovu slučaju apsurdna je činjenica da je umirovljen još 1999. godine, dakle prije referentnog datuma ukidanja prava na dostavu mirovine poštom, ali mu svejedno nije omogućeno da zbog pogoršanja zdravstvenog stanja izmijeni način isplate. Ljutit je Željko Tomas da ne može biti ljući, a nemoćan, i smatra da je riječ o diskriminaciji na temelju zdravstvenog stanja, invaliditeta i dobi.
- Ja sam, srećom u Imotskom, u gradu, pa hajde nekako. Ali gdje su oni iz Slivna ili Ciste, s Aržana...? Gdje su svi oni koji nemaju ni prijevoz ni bankomat - pita se imotski umirovljenik, spominjući sve učestalije ukidanje bankomata i lokalnog prijevoza u dalmatinskom zaleđu (što i nije samo slučaj u tom dijelu Hrvatske), zbog čega je ugroženo sve više umirovljenika koji imaju pravo na mirovinu, ali im ona postaje sve teže dostupna.
Njegovu sudbinu dijele mnogi naši stari. Brojni među njima su bolesni, često slabije pokretni, prepušteni samima sebi... Žive u ruralnim dijelovima Hrvatske, bez pošte i dostupnog prijevoza do najbliže banke. I ne mogu baš tako lako do svoje mirovine, jer im Zakon o mirovinskom ne dopušta da im na vrata pokuca poštar.
Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) već se godinama zalaže za to da se umirovljenicima vrati ukinuto pravo mogućnosti primanja mirovine poštom, a prema njihovom osobnom izboru i potrebi. Postojeći Zakon o mirovinskom osiguranju, ističu u SUH-u, kroz odredbe članka 96. neizravno i višestruko diskriminira umirovljenike na osnovi mjesta stanovanja (boravišta/prebivališta) i zdravstvenog stanja.
Iako zakon naizgled vrijedi jednako za sve, prilikom njegove primjene vidljiva je diskriminacija nemalog dijela umirovljenika, jer ne postoji ista rasprostranjenost poslovnica banaka i bankomata diljem Hrvatske, čime dolazi do geografske izoliranosti koju karakterizira i slabija gradska prometna povezanost, te nepostojanje javnog prijevoza za loših vremenskih neprilika. Zato se imotski umirovljenik-invalid i Sindikat umirovljenika Hrvatske zalažu da se članak 96. Zakon o mirovinskom osiguranju ocijeni diskriminatornim s osnova trenutka umirovljenja i zdravstvenog stanja te omogući onemoćalim i ranjivim korisnicima isplata mirovine dostavom do kućnoga praga i to automatski određenim kategorijama invalida, odnosno svima koji od izabranog liječnika primarne zdravstvene zaštite ishode potvrdu o smanjenoj mobilnosti zbog bolesti i starosti, ili je osobno zatraže.
Predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske (SUH) Jasna Petrović govori nam da su godinama o ovom problemu redovito informirali Loru Vidović, bivšu pučku pravobraniteljicu. I imali su njezinu podršku, jer je iz godine u godinu u preporukama pisala da se umirovljenicima zakonski omogući dostava mirovine poštom. Ali uzalud... Sve je ostalo isto.
- Ovaj put smo kopiju pritužbe poslali na kabinet premijera Andreja Plenkovića i ministra Josipa Aladrovića. Riječ je o sitnoj lovi i sramotno je da nam to tolike godine obećavaju, a ne ostvaruju - kaže Petrović, navodeći da su još 2014. godine, za ukidanja tog prava umirovljenicima vrlo precizno razradili prijedlog s dijagnozama kako bi ga vratili na snagu.
- Ali sada to pravo tražimo u slučaju svih dijagnoza, koje na bilo koji način smanjuju pokretljivost. Umirovljenici nam se masovno javljaju sve ove godine, nema mjeseca da nas ne nazove barem njih pet, šest. U koroni smo tražili barem privremeno donošenje takve mjere, ali ministar Aladrović, nažalost, nije pokazao dovoljnu socijalnu osjetljivost, nisu uopće raspravljali o tome. Onda smo u travnju ove godine, kad smo pregovarali o COVID dodatku, u Banskim dvorima problem iznijeli premijeru.
Tada nam je Andrej Plenković rekao kako nema problema, da je to opravdano i da će se to sigurno brzo riješiti. No, izgleda da to opet ovisi o resornom ministru, kojega baš briga. On ionako ima šofera koji ga može voziti do bankomata - ironično će Jasna Petrović, skrećući pozornost i na progresivnu zdravstvenu onemoćalost korisnika mirovine. Starost, naime, donosi sve veći broj zdravstvenih poteškoća koje često smanjuju mobilnost, što nerijetko uzrokuje i padove, koji u određenom broju slučajeva završe sa smrtnom posljedicom.
