SLAVNE ZNAMENITOSTI: Preobrazba Orsaya, HRT 3, ponedjeljak 26. kolovoza
Vrijeme je ‘Fin de sieclea‘, kraja jednog – devetnaestog – i početka drugog – dvadesetog – stoljeća, u kojem novo potiskuje staro, u tom svijetu u kojem, samo mijena stalna jest. Godina je 1900. virjeme Svjetske izložbe, na kojoj Pariz želi pokazati svoju moć i sjaj industrijske prijestolnice Starog svijeta, pa u srcu Pariza, na ruševinama palače Orsaj, zapaljene u Pariškoj komuni gradi velebni željeznički kolodvor. U pitanju je golemi pothvat – valja dovesti ne samo tračnice, nego čak i petnaest kolosijeka u srce starog grada, a da se ne poruši ništa drugi, pa se ruje čak i ispod zemlje, uza same obale Siene gradi se tunel od 3 650 metara. S parnjača se prelazi na električne lokomotive, da se putnici ne bi ugušili. A da bi gradenja bila i financijski održiva, na istom se mjestu uz to gradi i hotel od 350 soba. To je zlatno doba metalnih konstrukcija i Eiffelova tornja, pa je cijeli kostur ove građevine od čelika i lijevanog željeza, a izvana je kamen, pa se čini da je isklesana iz komada. Danas je u njoj muzej francuskog impresionizma a u međuvremenu je bila svašta – iako basnoslovno skupa, pokazala se za kolodvor premalen odmah nakon što je napravljena, pa je u njoj bio i prihvatni centar za progranike i izbjeglice nakon drugog Svjetskog rata, pa kazalište, pa onda parkiralište, sve dok nije 1986. postala muzej 19 stoljeća. Koju je otad posjetilo više od sto milijuna ljudi. Čudesna priča koja mi malo baca na Šibenik. U kojem je nekadašnji Dom JNA, remek djelo Ivana Vitića pretvoren u gradsku knjižnicu i multimedijalni centar, nakon što mu je novu dušu udahnuo arhitekt Tomislav Krajina. Isto je napravio i s tvrđavom Svetog Mihovila koju je, uz pomoć novaca iz EU fondova pretvorio u najljepšu pozornicu Jadrana. Izvana staro, zatečeno, koje se poštuje, iznutra novo, od kojeg se ne strahuje i ne bježi. Voila!
STUDIO UŽIVO, N1, Božo Kovačević i Nina Klijenak - četvrtak 29. kolovoza N 1
Srbija je, u slučaju Severine, doživjela reputacijski fijasko, kazao je vanjskopolitički analitičar i bivši diplomata Božo Kovačević koji je gostovao kod Nine Kljenak u Studiju uživo N 1 televizije. Riječ je o tome da je naša Seve Nacionale zadržana na granici jer je bila na popisu Persona non grata, osoba kojima je zabranjen ulazaka u Srbiju, zbog svojih izjava u novinama koji se nisu svidjeli ekipi s druge strane granice. Pa su našoj Sevki rekli kao Paji Vujsiću u filmu ‘Ko to tamo peva‘ – ‘Ovuda dalje nećeš moći!‘. Naravno, kako je cijela Srbija postala predmet sprda i rugla, zbog zaustavljanja čuvene hrvatske špijunke Severine Mata Hari Vučković, na kraju je morao intervenirati čak i Vučko osobno, pa reći ‘deci‘ na granici da je to bilo - glupo. Stupido! Reći da je to ‘reputacijski fijasko‘ moglo bi se samo pod uvjetom da je riječ o nekoj drugoj, normalnijoj, državi. Ovako, neš (mi) ti reputacije! I neš (mi) ti fijaska – ovo im je ponašanje pod uobičajeno!
STANLEY TUCCI: U POTRAZI ZA ITALIJOM – Kalabrija – petak 31. kolovoza HRT 1
Tucci nas u Kalabriju ne vodi sam, s njim je još dvoje Tuccija, majka mu i otac, koji tamo, na jugu i na vrhu talijanske čizme, ovaj put ne traže samo spizu, nego i obiteljske korijene. Tuccijevi su iz Marzija, gdje se polovina tamošnjih stanovnika tako preziva – tako i kod nas odmah po prezimenu znaš odakle je tko – a i samom Stanleyu tek u Kalabriji postaje jasno zašto mu ćaća ne može nište jesti bez kruha. Zato što je to u Kalabriji osnovna spiza, koja uvijek mora biti na stolu. A ni u nas, u Dalmaciji nije puno drukčije! I ode svako ima svog pekara i svoju omiljenu vrstu kruha. Po mogućnosti vrućeg, onog što ruke pari! U Kalabreza je kruh sve – od njega se pravi i mjesni specijalitet Morsello, gdje se u svježe izdubljeni kruh – kao u teću - stavljaju se komadi kobasice i leše repe, s toćem, zamotaju se u kanavaču, i nose težacima u polje. Tamo se režu ili lome na fete, a da ne treba ni pribor, žlice i pinjuri, kojih ionaka nema, jer se kao ‘sendvič‘ jede iz ruke. Slično kao i naša Viška ili Komiška pogača! Kako je svijet - a pogotovo Mediteran – mali!
POLICIJSKA AKADEMIJA 3: PONOVNO U ŠKOLI – subota 31. kolovoza – NOVA TV
I sam sam se, gledajući u subotu Novu TV, osjećao kao da sam ponovno u školi. Jer sam taman tada nekako u srednjoj i gledao Policijsku akademiju. Ovaj je treći dio iz 1986. godine, i skoro mu je četrdesetak godina, a daleko od toga da je nešto dobro ostario. Nikad od njega klasika! Nije to ‘Kum‘ ili ‘Gospodar prstenova‘ pa da se mogu gledati u nastavcima. Uostalom, dovoljno je reći da su od doživljaja policijskih akademaca zanimljivije bile reklame! Pa čak i ona za Konzum, u kojem se, po tko zna koji put pojavila Ana Begić Tahiri, koju i dan danas malo tko zna po imenu – i jednom od dva prezimena – a svi je znaju kao Bibu, blagajnicu koja je, kao i svaka prava trgovkinja, stalno loše volje, zapravo mrzovoljna i brza na okidaču, odnosno jeziku. Rekli bi mi ode – prava je peškaruša! Da nije nje, tko bi se te serije uopće sjećao. Slično je i s Kumovima, čije je nove epizode Nova TV najavila kroz Policijsku akademiju, koje se isplati pogledati ako zbog nikog drugog, a ono zbog Vedrana Mlikote. Koji glumi tako da ti se čini da zapravo i ne glumi, nego da uvijek igra jednog te istog sebe, kao što je to bilo kod Borisa Dvornika, ili već spomenutog Pavla Vujsića.
LOVAC NA BILJE: RIJEKA KORANA – nedjelja, 1. rujna – HTV 2
Lovac na Bilje jedna je od onih domaćih dokumnetarnih serija za koju bi, da nije jezika ili da im je titlova, lako mogao pomisliti da su nastali u produkciji BBC-a ili kakvog drugog prestižnog televizijskog naslova. Sve je tu naše a svjetsko – i naš biljolovac Antun Rudan koji nas vodi kroz Koranu kao kroz svoj dnevni boravak ili bolje reći, kroz banke na mjesnoj pijaci, pa nam pokazuje što se sve tu oko nas, u ovom našem Božjem vrtlu, može naći i u slast pojesti. A ako ne zna sam, onda pozove one koji znaju. I pokaže praktično, na licu mjesta, kroz riječ i sliku čega tu sve ima. Bilo da se radi o izdancima divljeg hmelja, koji podsjećaju na šparogu, odnosno bljušt ili pak o bujadi, mladoj paprati, u čijim su sočnim izdancima uživali još i dinosauri. Istina, ne oni poput T Rexa, oni baš nisu bili vegetarijanci, ali ovi drugi manji biljojedi, koji su bili njegova ‘spiza‘ – ti svakako!