Stručnjaci o sucidima maloljetnika u Hrvatskoj: Ne čekajte, tražite pomoć za dijete!; Evo koji su znakovi za ‘uzbunu‘

Na području Splita u samo nekoliko mjeseci krajem prošle i početkom ove godine dogodile su se dvije tragedije u kojima je dvoje srednjoškolaca počinilo suicid.

S obzirom na to da je tema suicida maloljetnika u našem društvu još uvijek popriličan tabu, o ovom se problemu i njegovim uzrocima gotovo uopće ne govori u javnom prostoru osim što se, nakon svake takve tragedije, svi pitaju je li se to moglo i na koji način spriječiti te što je to što tinejdžere tjera da uopće i pomisle na to.

Izazovi s kojima se u toj dobi tinejdžeri susreću su razni - od toga da većina njih danas živi u virtualnom svijetu društvenih mreža i teško prihvaćaju realnost do toga da se nalaze pod pritiskom okoline u vezi školovanja ili da se osjećaju neprihvaćeno i neželjeno zbog toga jer smatraju da ih okolina ne prihvaća onakvima kakvi oni misle da jesu.

Izvor problema

- Adolescenti u toj dobi nemaju samo problem spolnog identiteta, oni tada upadaju u svojevrsni međuprostor i doživljavaju se jačim, većim i svemoćnijim nego što je to realno. Žive dosta izolirano od stvarnog života i onda kad naiđu na druge koji imaju iste probleme, stvaraju se ideje koje ih dodatno povezuju unutar grupe, gdje dolazi do svojevrsnog međusobnog zavjeta, ali i dodatno izoliraju od društva i realnosti.

Baš ih to što su pronašli nekog tko isto misli i osjeća čini da se izdvajaju iz zajednice i žele ostati vječno u tom međuprostoru, zadržati taj trend i osjećaj svemoćnosti da mogu upravljati bilo čime, pa tako i svojim životom.

U toj dobi oni otkrivaju svoje tijelo i ono je za njih izvor problema s kojim se nekad ne uspijevaju nositi, a vrlo je, naravno, važno i kakvi su podražaji vanjskog svijeta, kakav je odnos obitelji i okoline prema njima. Pitanje je i koliko smo mi kao društvo privlačni mladim ljudima kao njihov identifikacijski model - tumači nam Zoran Vujnović, ugledni dječji psihijatar za djecu u splitskoj Poliklinici za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju.

Dr. Zoran Vujnović: Vrlo je važan odnos obitelji i okoline prema mladima

Dr. Zoran Vujnović/Dr. Zoran Vujnović

Kaže nam i da je jako važno da roditelji i okolina budu racionalni, smireni, otvoreni i tolerantni prema tim adolescentskim "izletima u nepoznato" te da ne smiju biti agresivni i primarno odbacivati takve situacije.

U nedavnom razgovoru za Slobodnu Dalmaciju istaknuo je i činjenicu da se nakon epidemioloških mjera socijalne izolacije javio značajno veći broj mladih koji imaju problema sa stjecanjem vlastitog, pa i spolnog identiteta.

Iz splitske policije nisu željeli govoriti o problemu suicida maloljetnika nego su nas tek uputili na MUP-ove podatke koji govore da je na području Hrvatske tijekom 2020. godine zabilježeno 59 suicida i pokušaja suicida osoba starosti od 15 do 18 godina, a godinu dana kasnije taj je broj bio 56. Na splitskom području u zadnje tri godine dogodila su se, nažalost, gore spomenuta dva samoubojstva maloljetnika u toj dobi.

Obveza cijelog društva

O ovom problemu smo pitali i Helencu Pirnat Dragičević, pravobraniteljicu za djecu, koja nam je kazala da je "sustavna briga o mentalnom zdravlju kao važnom aspektu sveukupnog zdravlja djece obveza ne samo roditelja i članova djetetove obitelji, već i cijelog društva – što uključuje i školu i zdravstveni sustav i sustav socijalne skrbi".

- Dijete se u periodu odrastanja susreće s intenzivnim promjenama koje ga ponekad zbunjuju ili plaše, s doživljajem da je izloženo pritiscima – roditelja, škole, vršnjaka, s brigom da neće ispuniti očekivanja s kojima je suočeno. Zato je jako važno da odrasli kontinuirano budu izvor podrške djeci tijekom odrastanja i u suočavanju s različitim krizama, a odgovornost je države da sustavnim mjerama to omogući.

Dječja pravobraniteljica Helenca Pirnat Dragičević: Nedostaje nam stručnjaka za mentalno zdravlje djece

Ronald Gorsic/Cropix

Smatram da je jako važno roditelje uputiti i ohrabriti da zatraže psihološku podršku za sebe i dijete, kada procijene da se teško nose s emocionalnim stanjem djeteta, osobito u situaciji u kojoj primjećuju zabrinjavajuće promjene u ponašanju i emocionalnim reakcijama djeteta, koje možemo prepoznati kao povlačenje u sebe, prekid kontakata s obitelji, kada pokazuju izrazitu nesigurnost, agresivnost, vide se u izrazito lošem svjetlu i sl.

Važno je posvetiti pažnju djetetu, razgovarati s njim, izraziti zabrinutost i bez osude i ljutnje pokazati spremnost da mu budemo podrška u prevladavanju teškog životnog razdoblja i svakako se konzultirati sa stručnjacima mentalnog zdravlja. Važno je i ohrabrivati i informirati djecu i mlade da i oni sami mogu zatražiti pomoć - govori dječja pravobraniteljica.

Pri tome ističe da je, kada se dogode iznimno teški događaji kao što su suicidi djece, a godišnje se evidentira nekoliko suicida i više desetaka pokušaja, uvijek potrebno zapitati se činimo li kao društvo dovoljno da se takvi događaji spriječe.

Nedovoljno stručnjaka

- Pri tome nije najvažnije na koji način i na kojem mjestu djeca pokušaju ili dovrše suicid, već jesu li prevencija i pravovremena pomoć i podrška djetetu i obitelji zakazali. Nažalost, roditelji i djeca često se nemaju kome obratiti u slučaju krize ili bilo kakvih drugih teškoća koje zahtijevaju psihosocijalnu pomoć i podršku, a koje mogu dovesti i do težih problema.

Ured pravobraniteljice za djecu godinama upozorava na to da je mentalno zdravlje djece ugroženo. Pandemija COVID-a 19 i potresi su na vidjelo iznijeli već poznate probleme u ovom području. Oni se prije svega odnose na nedovoljan broj stručnjaka za mentalno zdravlje na teritoriju RH.

Mentalno zdravlje djece i adolescenata važan je aspekt njihova sveukupnog zdravlja, čija zaštita mora biti dugoročna, sustavna i kontinuirana na području cijele države kako bi se prevenirali teži problemi i potreba za hospitalizacijom. Posebnu pažnju treba pokloniti pronalasku uzroka teškoća mentalnoga zdravlja djece i mladih te raditi na njihovu uklanjanju. Važno je i mijenjati ponašanja koja ugrožavaju mentalno zdravlje djece - smatra Pirnat Dragičević.

Ističe i da djeci mora biti osigurana psihološka prva pomoć u školama, koju mogu pružiti i educirani odgojno-obrazovni radnici, a potom i stručna psihološka pomoć koju će pružati psiholozi u sustavu obrazovanja, socijalne skrbi i zdravstva. Oni, pak, moraju biti dostupni svakom djetetu, neovisno o tome gdje živi, isto kao i psihijatrijska pomoć dječjih i adolescentnih psihijatara u slučaju kad je to potrebno.

Prioritet zajednice

- U lokalnoj zajednici trebaju biti organizirane lako dostupne multidisciplinarne službe za zaštitu mentalnoga zdravlja u zajednici, s dovoljno resursa za pružanje stručne podrške i pomoći djeci s problemima mentalnoga zdravlja, njihovim roditeljima i obiteljima, uz dodatnu pažnju i rad s obiteljima u riziku. U sredinama u kojima je zapošljavanje stručnjaka problem, trebalo bi organizirati rad mobilnih multidisciplinarnih timova.

U pogledu stanja u dječjoj i adolescentnoj psihijatriji, iznimno važan i još uvijek neriješen problem odnosi se na osiguranje dostatnih kapaciteta za stacionarno liječenje djece te osiguranja kontinuiteta pružanja zdravstvene zaštite djeci i adolescentima koji boluju od najtežih mentalnih poremećaja s visokim rizikom za auto i heteroagresivna ponašanja.

Zaštita mentalnog zdravlja djece mora biti prioritet svake zajednice. Nužno je da država to prepozna te osigura dodatna ulaganja u ovaj segment ostvarivanja prava i interesa sve djece - zaključuje pravobraniteljica za djecu.