Neki dan je na Facebooku mlada žena objavila da je u jednom poznatom trgovačkom lancu paket toaletnog papira, obiteljsko pakiranje (poznatog brenda) od 16 rola, platila 59,99 kuna! Cijenu u dućanu žena očito nije provjeravala misleći valjda da ne može koštati više od tridesetak kuna, ali račun je bio prevelik, pa kad je kod kuće pogledala što je koliko platila, ostala je šokirana, naravno, kao i svi koji su vidjeli njezinu objavu na društvenoj mreži.
Na objavu su reagirali i iz toga trgovačkog lanca i takvu cijenu toaletnog papira obrazložili ovako: "Usporedno promjenama cijena na tržištu te ovisno o unutarnjim i vanjskim faktorima, mijenjaju se i cijene u maloprodajnim lancima. Razlike u cijeni pojedinih artikala rezultat su različitih troškova poslovanja i distribucije te specifičnosti pojedinih prodavaonica."
Trgovac je dodao još i to kako se uistinu trude osigurati najbolji omjer cijene i kvalitete. U to ne sumnjamo, jer sasvim je jasno da se više nitko neće zabuniti i 16 rola toaletnog papira platiti kao količinu mesa za bogat objed četveročlane obitelji. Isti paket papira u susjednom dućanu može koštati dvadesetak ili tridesetak kuna, barem za sada.
Ovaj primjer samo je jedan u nizu na kakve nailazimo posljednjih dana. Mnogi su zasigurno ostali zbunjeni, najblaže rečeno, kad su posegnuli za bocom jogurta od litre koja je još neki dan stajala dvanaestak kuna, a sada odjednom 16, gotovo 17 kuna, ovisi od prodavaonice do prodavaonice. Litra jogurta sada je skuplja čak četiri kune, što je barem 30 posto više. I to odjednom.
Istina, mliječni proizvodi u plastičnoj ambalaži mogli su poskupjeti za 50 lipa zbog toga što je to sada opet povratna ambalaža, pa ako vam se dade skupljati boce i nositi ih prodati, dobit ćete natrag onih pola kune za koliko je jogurt trebao biti skuplji.
Međutim, gledajući očima spomenutog trgovca s WC papirom, to je poskupljenje od 50 lipa moglo biti uvjetovano "vanjskim faktorom", ali koji je to "unutarnji faktor" podignuo cijenu jogurta za 30 posto?
Ništa manje nisu iznenađeni kupci, i to sve ovih dana kako se zaredalo, kad su se suočili s novom cijenom suncokretova ulja. Zaboravite na onih jedanaest, dvanaest kuna koliko smo ga plaćali do prije neki dan, sada ćemo suncokretovo ulje plaćati petnaestak kuna. I to je poskupljenje od tridesetak posto.
Analitičari i statističari bi sada rekli kako su te neke cijene najviše u posljednjih desetak ili više godina. I jesu najviše, a bit će još i više, jer pamtimo li ikakvo sniženje koje smo mogli osjetiti na novčaniku? Ne pamtimo, pa je svaka nova cijena sada i ubuduće uvijek najviša u proteklom desetljeću.
Ova sumanuta poskupljenja samo spomenuta tri artikla, novom cijenom "urlaju" i samo nam zapravo govore da sva "sitnija" poskupljenja u posljednje vrijeme nisu ništa prema onome "što se kuva".
Zasigurno su svi primijetili da onaj najobičniji litreni šampon za kosu koji može koristiti cijela obitelj, pa je zato do sada bio i ekonomičan, više ne košta 24 i nešto sitno kuna, nego više od 30, čak 31, do 32 kune. Poskupio je za sedam ili osam kuna, opet ovisno o trgovini, što je poskupljenje za više od 30 posto.
Šampon nije proizvod bez kojeg ne možemo preživjeti, nije nužna hrana, ali zar u današnje doba možemo živjeti bez pranja!?
Već neko vrijeme možete oko sebe čuti zabrinute ljude zbog toga što cijene rastu svakodnevno. Dok nam pažnju oduzimaju politička prepucavanja vodećih ljudi u državi, te kojekakve afere, cijene se uspinju na ljestvici nedostupnosti, jer ako se tako nastavi u vrijeme kad plaće ne rastu, pitanje je koliko će nam svega potrebnog moći stati u obiteljsku košaricu.
Budući da se kod nas prosječnom obitelji smatra ona u kojoj je dvoje roditelja i dvoje djece, tako smo i mi u našim tablicama nastojali otprilike postaviti mjesečne količine hrane, potrepštine za osobnu i higijenu doma, nešto režija i troškova bez kojih ne možemo – dopunsko osiguranje za roditelje, obveznu HTV-ovu pretplatu, pa druge televizijske pakete, mobitelske pakete, gorivo...
Svaka obiteljska košarica neće biti ista, jer netko neće konzumirati ni toliko voća ni toliko povrća. Neki neće ni ribu ni svinjetinu, drugi se užasavaju piletine. Kod nekih obitelji se večere kuhaju – znate kako je po starinski u Dalmaciji, večer ne može bez blitve – a kod drugih se uvečer jede ako je što ostalo od ručka. Jedni ne troše toliko struje koliko smo mi računali, a drugi zbog računa za struju nemaju ni sna ni dovoljno novca za ostale potrebe. Bez mobitela više ne može nitko, a mi smo uračunali najnižu tarifu, trenutačno vrlo popularnu za manje do 80 kuna, pa puta četiri člana obitelji.
Kod mladih obitelji će se, umjesto na mobitel, trošiti na pelene, a tako možemo analizirati svaku stavku. Svaka stavka u našoj košarici razlikovat će se od obitelji do obitelji, ali u prosjeku ćemo svi trebati otprilike isto za ono što je nužno.
Na koncu je proizišlo da samo za nužne stvari četveročlana obitelj mora imati više od 6500 kuna. Statističari i političari će kazati kako je to super jer taman stane u prosječnu hrvatsku plaću, koja je u lipnju iznosila nešto malo više od 7000 kuna.
Moglo bi se čak i zaključiti, i čak se negdje vani pohvaliti, kako kod nas ljudi u prosjeku lijepo žive. Samo, iza statističkog prosjeka uvijek stoji velika količina sitnijih suma i manja količina raskošnih plaća. Pa kad se sve zbroji i podijeli, izračun je puno optimističniji od stvarnog stanja, u kojem većina ima mala primanja.
Naša košarica "teška" je 6695,33 kune, ali u nju nismo stavili nijednu radost za male i velike. Nema ni čokolada ni bombona, nema izlazaka ni druženja, nema odlaska frizeru i pedikeru, nema kazališta, kina, knjiga, "apoteke", kozmetike, teretana, odjeće, registracije automobila... Ni godišnjeg odmora, ni putovanja, ni večere s prijateljima...
Nema svega onoga što život čini cjelokupnim, danas u dvadeset i prvom stoljeću.